pišu: Edis Felić i Goran Litvan
Nakon što smo opisali poslovnu scenu Čakovca, na redu je ostatak Međimurske županije. Inventuru prostora stisnutog između Drave, Mure i Slovenije odlučili smo početi – na najvišem vrhu, s kojeg je zasigurno najbolji pogled. Međutim, ništa od toga, s Mohokosa i njegovih 344,4 metra nadmorske visine ne puca pogled na Međimurje. Ta točka u selu Pleškovcu, u općini Sveti Juraj na Bregu, utopljena je u okolne brežuljke načičkane trsovima na kojima se uzgaja grožđe za najkvalitetnija međimurska vina. Ondje nema velike industrije, ali ima malih zanimljivih projekata. O nekima od njih pisat ćemo u nastavku serijala.
Generacijska tranzicija ili prodaja ‘obiteljskog srebra‘ aktualno je i možda najvažnije pitanje za niz velikih poduzetnika u tome kraju. Bernarda Cecelja, vlasnica tvrtki Bernarda i Bernarda nova, ne misli se još umiroviti, iako joj je 70 godina. Kao što je rekla za Lider, rad je jedino što zna, možda je zbog toliko predanog rada malo patila obitelj, dodaje, ali zato sinu jedincu u naslijeđe ostavlja sređenu kompaniju koja ima potencijala za razvoj i u drugim segmentima gospodarstva, poput turizma.
Za razliku od nje, Stjepan Hrešć svoj je biznis s krevetima i madracima prodao švedskom Hilding Andersu, koji je promijenio naziv tvrtke, ali je zadržao brend Hespo. Prošle je godine ostvareno rekordnih 359 milijuna kuna prihoda, premda tvrtka nikad ne posluje u plusu. Samo u posljednjih deset godina akumulirala je gubitke od gotovo 200 milijuna kuna.
Hrešć je zaslužan je i za dolazak američke multinacionalke Leggett & Platt u Prelog. Amerikance je zainteresirao inovativan način proizvodnje žičanih jezgri za madrace pa su stupili u kontakt s Hespom i sestrinskim Heplastom i kupili pogon za proizvodnju žičanih jezgri za madrace (iz Hespa) te odjel istraživanja i razvoja i pogon za proizvodnju strojeva (iz Heplasta). Kasnije je Leggett & Platt u Prelogu osnovao tvrtku kćer L&P Tehnologije. Prvo američko ulaganje u hrvatsku industriju razvilo se u najveću pojedinačnu tvrtku u Međimurju (veća je jedino grupacija Čakovečki mlinovi).
Još jedna preloška industrijska perjanica, Šestan-Busch, tek je lani osjetila posljedice pandemije. Prihodi su pali 17 posto, ali ova godina pokazuje pozitivne trendove. Da će posla biti, sugerira i to što se po EU, kaže 50-postotni suvlasnik i direktor Alojzije Šestan, pune skladišta osobne zaštitne opreme, KBRN sredstava (kemijsko-biološko-radiološko-nuklearna zaštita) i svega što pridonosi kolektivnoj sigurnosti. Zato se planira pojačati program namijenjen civilnoj zaštiti.
I ostale najveće tvrtke smještene su na istoku županije, u Prelogu (Heplast pipe), Donjem Kraljevcu (Tehnix, Toni i Novi Feromont) i Kotoribi (Muraplast). Među najbrže rastućima je vodeći proizvođač polietilenskih filmova, vrećica i ambalaže Muraplast iz Kotoribe, koji je lani rastao 44 posto, a u deset godina postojanog razvoja utrostručio je prihode, na 526 milijuna kuna.
Direktor Davor Ujlaki objašnjava da je takav prošlogodišnji rast bio i planiran, i rezultat je zatvorenoga trogodišnjeg investicijskog ciklusa. Plastičari iz Kotoribe još su 2015. ušli u proizvodnju papirne ambalaže i to je bio pun pogodak, danas je papir trećina proizvodnje.
– Pratili smo europske trendove i stanje na tržištu i pretpostavili smo da će se to dogoditi, ne samo zbog ekologije. Plastične vrećice bile su sporne jer im je osnovna sirovina nafta, koju Europa nema. Papirnata vrećica je kompletno europski proizvod, može se raditi isključivo od europskog i ruskog drveta, a i većina strojeva proizvodi se u Europi – objašnjava Ujlaki novu dimenziju priče o vrećicama i ilustrira je podacima iz Muraplasta, kojem su 2014. plastične vrećice bile 60 posto proizvodnje, a danas su samo deset posto.
Tvrtka je u ravnopravnom suvlasništvu direktora Anđelka Trojka i Ivana Ujlakija. Ujlaki je direktorsku poziciju prepustio sinu Davoru i povukao se na čelo Nadzornog odbora, u kojem je partnerov sin Nikola Trojko. Takav partnerski odnos trebao bi funkcionirati i u budućnosti.
I uspješnog proizvođača kotlova iz Macinca, u općini Nedelišće, Centrometal, vodi druga generacija, braća Davor i Tihomir Zidarić. O modelima nastavka poslovanja između Hrešća, Trojka i Ujlakija te obitelji Zidarić zasigurno razmišlja niz međimurskih poduzetničkih ‘oldtajmera‘ koji su se ozbiljnim biznisom počeli baviti na početku hrvatskoga kapitalizma, prije više od 30 godina. U kategoriji poduzetnika koji su na pragu generacijske tranzicije ili je već provode svakako su i Đuro Horvat (Tehnix), Anton Marodi (Toni), Alojzije Šestan (Šestan-Busch), Bernarda Cecelja (Bernarda), Ivan Gašparić (Autokuća Gašparić)… U sličnoj su kategoriji i čakovečke tvrtke, pa i najveći, Čakovečki mlinovi, a tu su i Promming obitelji Novinščak, Euro-unit Ivana Senčara, Đurkin Zlatka Đurkina... Stoga se može reći da je generacijska tranzicija ključna za budućnost međimurskog biznisa.
► Kompletnu reportažu o poslovnoj sceni Međimurja možete pročitati u novom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera