pišu: Edis Felić i Goran Litvan
Današnji menadžeri top deset kompanija na svojim su pozicijama u prosjeku čak trinaest godina, dvostruko više od hrvatskog prosjeka. Dugi vijek trajanja vrijedi za upravljanje vlastitim tvrtkama, ali i za menadžere stranih kompanija
Kao da podno Hušnjakova brega i u cijeloj okolici u Krapinsko-zagorskoj županiji sve odiše vječnošću, ne samo zbog neandertalaca, Matije Gupca ili mnogih zagorskih dvoraca. Današnji menadžeri top deset kompanija na svojim su pozicijama u prosjeku čak trinaest godina, što je dvostruko više od hrvatskog prosjeka do kojeg smo došli u istraživanju od prije dvije godine. Naravno, među njima su neki poduzetnici koji su ujedno vlasnici. Međutim, menadžerska dugovječnost vrijedi i u pet zagorskih kompanija u stranom vlasništvu. Doda li se tomu da i župan Željko Kolar odrađuje treći uzastopni mandat, može se reći da je riječ o kadrovski najstabilnijoj i najdosadnijoj županiji.
Čini se da je to iskustvo u ovim krajevima prednost, s obzirom na to da je prihod svih deset najvećih tvrtki prošle godine porastao, a čak osam njih poraslo je dvoznamenkasto! I svi su iskazali dobit, a sedam tvrtki i rast dobiti.
Krećemo u Hum na Sutli, mjesto koje živi od stakla i na samoj je granici sa Slovenijom. Čak su i neka skladišta u susjednoj državi, a zapravo u tvrtkinu dvorištu. Vetropack Straža proizvodi staklene boce, Omco Croatia izrađuje alate za staklarsku industriju, a Stražaplastika nosiljke za pića i čepove za boce.
Vetropack Straža, kojoj je na čelu Tihomir Premužak, od 25 do 30 posto staklene ambalaže plasira na hrvatsko tržište, a ostalo izvozi, najviše u Italiju i zemlje bivše Jugoslavije, no kao dio multinacionalne korporacije plasira proizvode i na druga europska tržišta. Ali Ukrajina zadaje glavobolje svima. U tvrtki se nadaju da kriza neće direktno utjecati na tržišta bivše Jugoslavije, ali indirektno sigurno hoće jer je izgledan pad kupovne moći Europljana, što će u sljedećih godinu dana osjetiti turistički sektor. Zato je za staklare iz Huma na Sutli važno reagirati već sada i potražiti nova tržišta.
Usprkos zabrinutosti poduzetnika i najavi smanjenja investicija u Vetropacku će nastaviti investicije koje im 'život znače', no neke će možda malo odgoditi. Važno im je da ključni projekti koji se odnose na dugoročni razvoj tvornice nisu posve zaustavljeni, a najvažnije je što se peći zanavljaju u predviđenom vremenu.
Lani su u veljači pustili u pogon najveću peć u svojoj povijesti, bio je to dosad najsloženiji projekt. Sad imaju tri peći, svaka se zanavlja u određenom razdoblju. Koliko je to složen zahvat, govori i podatak da sâm postupak prije zanavljanja traje do dvije i pol godine.
Omco Croatia rastao je i u pandemiji jer je iskoristio prekinute trgovinske veze od Kine prema Europi i Americi preuzevši neke kupce, čime je anuliran pad na lokalnom tržištu. Tvrtku koja je nekad bila Vetropackova od sezonalnosti pak spašava vlasnica, belgijska multinacionalka Omco.
– Volim uvijek reći: 'Kad je u Europi zima, u južnoj je Africi ljeto.' Dakle, mi globalnom prisutnošću eliminiramo taj sezonski i lokalni učinak. Globalna prisutnost teška je logistički i komercijalno zbog različitih cijena, ali dobra je zbog smanjenja rizika od sezonskih učinaka – kaže predsjednik Uprave Omca Darko Ranogajec.
Vetropack Straža i Omco Croatia zajedno s trećom poslovnom perjanicom, Stražaplastikom, ostvaruju 80 posto prihoda u Humu na Sutli i zapošljavaju gotovo 1500 ljudi (70-ak posto zaposlenih u tvrtkama u toj općini). I Stražaplastika je upravo ovih dana dobila stranog vlasnika. Belgijski DW Reusables preuzeo je većinski paket od Aquae Vivae, domaće tvrtke u većinskome vlasništvu Dragutina Plahutara. To je druga akvizicija Olympus Partnersa u Hrvatskoj, američkog fonda koji je prije dvije godine preuzeo 38 europskih tvornica plastične ambalaže od DS Smith Plasticsa, pa tako i pogon u Kupljenskom koji je u međuvremenu preimenovan u DW Reusables.
Priču iz Zagorja završavamo u Zaboku. Tu je jedan od vodećih proizvođača kartona i kartonske ambalaže, Valoviti papir – Dunapack, o kojem ćemo pisati ovih dana. A samo pet minuta dalje pogon je tvrtke Sato. Proizvođač etiketa rastao je u pandemiji jer su se promijenili tokovi nabave.
– HoReCa je pala, maloprodaja je rasla, a naši su kupci uglavnom u maloprodaji. Zato je i naša proizvodnja porasla za trideset posto posljednje dvije godine – objašnjava vlasnik Ratko Habus, koji je prije pandemije kupio i tri manje tvrtke: Grafpex, Etigraf i Birotehnik.
A što znači Satova godišnja proizvodnja 25 milijuna četvornih metara etiketa? Njima bi se moglo pokriti 3400 nogometnih igrališta ili 'popločiti' cijelu 'autocestu' od glavnog pogona u Zaboku do sjedišta u Zagrebu, široku – 625 metara!
► Kompletnu reportažu o poslovnoj sceni Krapinsko-zagorske županije možete pročitati u novom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera