piše: Goran Gazdek
U pakračkoj Zoni male privrede već skoro dva desetljeća nastaju neophodne komponente za rad perilica rublja i suđa, sušilica i drugih kućanskih aparata. Riječ je o linijskim filtrima koje proizvodi tvrtka D.E.M. u mješovito hrvatsko-talijanskom vlasništvu. Uz taj osnovni proizvod iz Pakraca se u svijet šalju i filtri protiv elektromagnetski smetnji koji služe za limitiranje elektromagnetskih interferencija i radio smetnji, radio-frekvencijski filtri šuma i filtri drugih namjena, a imaju i sektor elektronike u kojem svakodnevno proširuju asortiman proizvoda. Od 2003. kada je firma osnovana proizvedeno je 10 milijuna raznih vrsta filtra.
Direktor tvrtke i 20-postotni suvlasnik Alen Orzes objašnjava nam kako je i zašto došlo do suradnje sa strateškim partnerom iz Italije putem kojeg se proizvodi plasiraju na europsko, rusko, američko i tursko tržište.
- Bez stranog kapitala bilo bi jako teško raditi. Procjene su pokazale da je to praktično nemoguće. S cijenama repromaterijala, uz jeftiniju radnu snagu naš je proizvod bio 20 posto skuplji. Spajanjem sa talijanskom tvrtkom, koja sada ima 80 posto vlasništva, uz povoljniji repromaterijal dobili smo pristup novim tehnologijama i novim tržištima. U momentu spajanja imali smo 80 ljudi, a danas imamo oko 250. Jedno vrijeme imali smo i 320, ali zbog krize 2008. godine, morali smo smanjiti. I taman se postupno počelo vračati na staro, da bi covid sada sve usporio – kaže Orzes.
Od ukupnog broja zaposlenih, 85 posto su žene. Fluktuacija radne snage u Pakracu nije velika, pa ni D.E.M nije imao većih problema. Ako netko i ode brzo se zamijeni novim radnikom. Odlazi se uglavnom u inozemstvo. Orzes kaže u takvim slučajevima nema ni razgovora, ni otkaznog roka, jednostavno se pokupe i odu. Neki pronađu posao u svojoj struci. Na početku su imali šest medicinskih sestara i čim su dobile priliku, otišle su.
Unatoč brojnim teškoćama tvrtka je prošle godine zabilježila rast za pet do deset posto, ovisno o sektoru. Pod teškoćama Orzes smatra poskupljenje energenata i materijala - željeza, bakra, cinka i plastike za 40 do 100 posto te radničkih plaća za 10 posto.
- Bila je to jedna uzbudljiva godina. Minimalne plaće su išle gore, ali onda smo morali podići i sve ostale plaće. Zbog korone imali smo 50 tisuća eura bolovanja što nismo predvidjeli, a još 50 tisuća morali smo dodatno platiti ljude koji su prekovremeno radili subotom da bi nadoknadili ono što smo za vrijeme bolovanja izgubili. Od osam skladištara radila su dva. Šest voditelja smjene je u jednom trenutku bilo na bolovanju, ostao nas dvoje. Ja sam morao uskočiti i radio tjedan dana 18 sati dnevno. U takvoj organizaciji izgubi se efikasnost što je još dodatni trošak – kaže naš sugovornik koji je u ove dvije godine kao voditelj firme, imao više posla nego obično.
Prisjeća se još nekih slučajeva po kojima će pamtiti ovo razdoblje: brodova koji zapnu u lukama zbog čega dolazi do pomaka na svim razinama; kamiona koji je negdje u Rusiji stajao osam dana što im je prijevoznik naplatio 800 eura; hakerski napad u lipnju…
Kratkoročno u D.E.M.-u planiraju zadržati prošlogodišnju proizvodnju, srednjoročno podići je na razinu automatizacije i orijentirati se na proizvodnju koja daje veću dodanu vrijednost, a dugoročni plan ovisi o tome kako će završiti aktualne krize.