Pišu: Goran Litvan i Nikolina Oršulić
Varaždin se ubrzano razvijao kao glavni grad Banske Hrvatske do katastrofalnog požara 1776. Drugi preporod donijela je željeznička pruga 1896., a treći autocesta 2003. Posebno je jak proizvodni sektor. Vindija je najveća prehrambena industrija u Hrvatskoj, Gumiimpex-GRP najveći je proizvođač gumenih proizvoda, Solvis predvodi solarni sektor, Kostwein proizvodnju alatnih strojeva, a MIV ima najveću ljevaonicu željeza. U tijeku je elektrifikacija pruge, koja bi mogla biti novi razvojni poticaj
Vožnja od Zagreba do Varaždina danas traje manje od jedan sat. Autocesta je ubrzala razvoj pa se 'grad baroka' u ovih gotovo dvadeset godina prometnuo u uvjerljivo najsnažnije poslovno središte sjeverne Hrvatske, što se vidi već i na ulazu u grad, gdje se s uobičajenim putokazima za trgovačke centre neuobičajeno ravnopravno smjenjuju logotipovi proizvodnih tvrtki. To potvrđuju i podaci. Varaždinski su poduzetnici, prema Fininim podacima, 2020. prema ostvarenim prihodima bili tik iza Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, a ispred većih gradova: Zadra, Velike Gorice, Pule, Slavonskog Borda i Karlovca. Veću dobit od Varaždinaca ostvarili su samo zagrebački i osječki poduzetnici.
Ovo je treći preporod nekadašnjega Guarestina, pod kojim se nazivom Varaždin prvi put spominje. Za prvi je preporod zaslužna Marija Terezija, koja je iz Zagreba u Varaždin preselila sjedište Banske Hrvatske. Desetljeće procvata završilo je velikim požarom 1776. u kojem je uništeno dvije trećine grada. Drugi ciklus razvoja počeo je 1886., kad je Varaždin dobio željezničku prugu. No 'zagorski cug' kao da je ostao zarobljen 19. stoljeću jer i danas putovanje vlakom od Zagreba do Varaždina traje bar dva i pol sata.
Cestovna povezanost u kombinaciji s položajem gotovo na tromeđi s Mađarskom i Slovenijom znatno je, međutim, ojačala prije svega proizvodne djelatnosti. Varaždin je jedno od najjačih industrijskih središta. Među deset najvećih tvrtki čak je pet klasičnih proizvođača, uz još dvije građevinske tvrtke, velikoga lokalnog maloprodajnog lanca, još većega plinodistributera i najvećega distributera kabela i električne opreme. A onih pet industrijalaca nije najveće samo u Varaždinu, predvodnici su i u svojim sektorima u Hrvatskoj: Vindija je najveća prehrambena industrija, Gumiimpex-GRP najveći je proizvođač gumenih proizvoda, Solvis predvodi solarni sektor, Kostwein proizvodnju alatnih strojeva, a MIV ima najveću ljevaonicu željeza.
O najvećoj varaždinskoj kompaniji opširnije ćemo pisati u sutrašnjem nastavku. Za razliku od Viindije, drugi po veličini varaždinski poslodavac s 900-tinjak zaposlenih proživljava dugogodišnju agoniju. U posljednjih desetak godina samo je jednu završio pozitivno, a prihodi su od 2019. do 2020. smanjeni s 400 milijuna kuna na samo 108 milijuna. Lani je ostvaren gotovo 50-postotni rast, ali prihodi od prodaje smanjeni su za sedam posto. Posebno zabrinjava pad prihoda u segmentu proizvodnje za druge zbog znatna smanjenja narudžbi dosadašnjih ključnih kupaca (Hugo Boss i Lindeberg), koji je u četvrtom kvartalu iznosio 51 posto. I ove godine nastavljena je prodaja neaktivne imovine, a najzvučnija je transakcija s međimurskom Solektrom koja je (navodno za desetak milijuna kuna) kupila nekadašnji pogon za proizvodnju levisica u Novome Marofu. Prema riječima predsjednika Uprave Varteksa Tomislava Babića, za ovu godinu planiraju se i potpuna promjena ERP-a, optimizacija proizvodnih procesa, informatizacija te vraćanje naslijeđenih dugova i širenje tržišta. No navodi i ozbiljne probleme: porast cijena energenata i tkanina te njihova otežana nabava, zatim porast minimalne plaće i neizvjesnost rata u Ukrajini. Tako neizvjesnost ostaje konstanta za varaždinske tekstilce.
Cotra Miljenka Haceka lani je prodala svoju zagrebačku Elku slovenskoj Iskri. Strani vlasnici preuzeli su u posljednje vrijeme i dvije velike varaždinske tvrtke – MIV i Gumiimpex-GRP. No i manje tvrtke zanimljiv su plijen. Proizvođač inovativne informatičke infrastrukture za upravljanje industrijskim procesima, mobilno prikupljanje i prijenos podataka Mobilisis od početka godine u stopostotnom je vlasništvu njemačke multinacionalke Sick.
Predsjednika Uprave suosnivač Mobilisisa Gorana Kanižaja najviše muče rokovi isporuke elektroničkih komponenata. Dobavni lanci nisu posebno pogodili dentalni laboratorij Mehun, koji se u proizvodnji zubnih proteza i druge protetike koristi najsuvremenijim softverima, licencijama, glodalicama i 3D pisačima. No Darko Mehun pribojava se da bi im posao mogli 'ukrasti' sasvim drugi igrači, pri čemu navodi primjer sve uspješnijih Brazilaca koji zube proizvode od matičnih stanica.
– Posade ih u 'petrijevki' pa ih, kad narastu, presade u čeljust. To bi nas moglo isključiti iz posla. Vrtlog tehnološkog razvoja sve je brži, zato je to realna mogućnost i više nije tako daleko – zaključuje Mehun.
Zaista, treba se prilagoditi i ići ukorak s vremenom, a ne ostati na brzini 'zagorskog cuga'. Valjda će nakon aktualnih 'radova na pruzi' i elektrifikacije i vlakovi voziti do Zagreba brže od sadašnjih četrdeset kilometara na sat.
► Kompletnu reportažu iz Varaždina možete pročitati u novom digitalnom ili tiskanom izdanju Lidera