pišu: Goran Litvan i Goran Gazdek
S vidikovca usred vinograda Belja na Banovu brdu puca pogled na cijelu Baranju. Nije ni čudo kad smo na samom ‘vrhu‘, na 650 metara nadmorske visine. S te uzvisine lako se dijagnosticiraju ključne prednosti, ali i nedostaci hrvatske poljoprivrede. Prije svega, tu nema neobrađenih površina, pa se za hektar kvalitetne zemlje nudi i dvadeset tisuća eura! Njive se izmjenjuju s vinogradima i šumama. U tome mozaiku sastavljenom od bezbroj sitnih elemenata vidi se i usitnjenost poljoprivrednih površina, koju u okolici prekidaju prije svega kompleksi pod upravom Belja plus. No tu su i drugi veliki proizvođači: Osatina grupa iz Semeljaca, Agrobeketinci, Fermopromet grupa iz Majskih Međa, Krnjak iz Donjeg Miholjca, PPK Valpovo… Nezaobilazna je i najveća slavonska kompanija, Žito, o kojoj smo pisali u predstavljanju osječke poslovne scene, a ima operacije i u ostatku županije, pa je tu i Pipunićeva Tvornica ulja Čepin.
U ostatku Osječko-baranjske županije Fortenovino Belje plus ostvaruje najveće prihode i najveći je poslodavac sa 1600 zaposlenih na sedamdeset proizvodnih lokacija. Na dvadeset tisuća hektara oranica 2021. proizvedene su rekordne količine ječma, pšenice i šećerne repe. Ima trećinu udjela u domaćoj proizvodnji tovljenika i u njemu naglašavaju kako potiču i kontinuiranu suradnju s kooperantima diljem Hrvatske. Više o Belju donosimo u sutrašnjem nastavku serijala.
Država nas vraća u kolhoze i sovhoze
Poljoprivreda je danas u cijeloj Slavoniji znatno lukrativnija nego što je bila donedavno. Istina, još bi posjede trebalo okrupniti, a ni skupo gnojivo i energija nisu jedini problemi. Tako je jedan od najjačih slavonskih poljoprivrednika, vlasnik Osatina grupe Mirko Ervačić, oštro kritizirao državni plan gradnje logističko-distributivnih centara za voće i povrće težak 732 milijuna kuna, od čega je 610 milijuna iz EU. Naime, tvrdi da se proizvođačima predviđaju niže potpore i da se prednost daje lokalnoj vlasti, ‘što nas vraća sto godina unatrag, u kolhoze i sovhoze‘, i pita se treba li se on uopće upuštati u takve investicije ili će jednostavno tražiti zakup skladišta od lokalnih čelnika.
Osim poljoprivrede, važan je faktor biznisa oko Osijeka industrijska proizvodnja. Uz pet poljoprivrednih kompleksa među top deset su i četiri industrijalca te najveći kamionski prijevoznik Ricardo. Tih deset najvećih kompanija prošle je godine ostvarilo 25-postotni rast prihoda uz iskazanu dvostruko veću dobit nego 2020. Uz to je smanjen broj zaposlenih, 37 je radnika manje, zbog čega je povećana i produktivnost. Tolikom rastu posebno su pridonijele dvije tvrtke iz Belišća, proizišle iz nekadašnjeg DIP-a Belišće.
DS Smith Belišće Croatia povećao je prošle godine prihode 44 posto i prvi je put probio barijeru od milijardu kuna prihoda, a proizvođač strojeva Harburg-Freudenberger Belišće prošle je godine više nego udvostručio prihode.
Mikšićeva nova ulaganmja u Beli Manastir
Iz Belišća smo se zaputili u Beli Manastir, u Ecocortec. Taj proizvođač bioplastike i antikorozivnih folija u vlasništvu hrvatsko-američkog poduzetnika i bivšega predsjedničkoga kandidata Borisa Mikšića gotovo je potpuno izvozno orijentiran, a u prethodnih pet godina povećao je prihode za 120 posto, na 59 milijuna kuna. Ove godine planira kupiti novu liniju za ekstruziju i konfekciju, u što će uložiti oko 1,3 milijuna eura, a u planu je i gradnja solarne fotonaponske elektrane. I to nije sve:
– Srednjoročno je u planu gradnja nove tvornice na dvije tisuće četvornih metara za obradu polimera u Belome Manastiru, vrijedne više od pet milijuna eura. Novi objekt bit će podijeljen u dvije proizvodne hale: u jednoj će se proizvoditi Cortecov patentirani aditiv za zaštitu od korozije VpCI®, a u drugoj pogon za recikliranje, čime ćemo poboljšati svoju ekološku učinkovitost – ističe direktorica Dijana Zrinski. Čini nam se da će se za Ecocortec još čuti.
Pandemija manje zlo od Agrokora
Najveći hrvatski kamionski prijevoznik Ricardo iz Darde bio je među najvećim kolateralnim žrtvama Agrokorove propasti, ali uspio se izvući bez predstečaja, a onda ga je dohvatila i korona. Unatoč velikoj pogođenosti prijevoznika pandemija je za Ricardova vlasnika Milana Vrdoljaka ipak bila, kako kaže, ‘mila majka‘ u odnosu na vrijeme Agrokorove propasti. Zaista, iako su mu prihodi u vrijeme korone malo pali, više nije zaronio u minus, koji je 2019. iznosio 71 milijun kuna, nego je sljedeće dvije godine iskazao dobit od 31 milijun kuna 2020. odnosno 34 milijuna prošle godine.
– Prošla je godina bila u granicama očekivanoga u odnosu na iskustva iz 2020. Za nama su dvije pandemijske godine koje smo iskoristili da se restrukturiramo unutar sustava i posvetimo procesima za koje često nemamo vremena ili su nam bili manje važni, a pokazalo se da su itekako važni – kaže Vrdoljak, ali dodaje da je tvrtku ove godine snašlo novo zlo – povećanje cijena energenata, pogotovo dizela…
Pa, iako je skupa nafta najveći problem za prijevoznike, s Vrdoljakom suosjećaju baš svi poduzetnici u županiji, a i šire.
► Cijelu reportažu iz Osječko-baranjska županije možete pročitati u novom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera