Pišu: Goran Litvan i Nikolina Oršulić
Obilazak Sisačko-moslavačke poslovne scene počeo je u pretežno optimističnom tonu. Iako smo oko Siska, a pogotovu oko Petrinje i Gline, očekivali više skela i građevinske mehanizacije na terenu, ubrzo nakon silaska s autoceste kod Lekenika nailazimo na džamboplakat sa sugestivnim pitanjima: 'Umorni ste od putovanja na posao ili terena i privremenih rješenja? Želite stalan posao u Sisku?' Rješenje je odmah na velikom logotipu: 'ABS' – nekadašnja Željezara Sisak, koja posljednjih desetak godina posluje pod nazivom matične talijanske kompanije Acciaierie Bertoli Safau u sklopu koncerna Danieli.
No današnja tvrtka tek je sjena nekadašnjega industrijskoga giganta. Nekad je Željezara zapošljavala gotovo pola Siska i svaki mjesec trebalo je samo za plaće osigurati oko 16 milijuna dolara. Toliki je bio ukupni prihod ABS Siska u dramatičnoj poslovnoj godini koja je završila zadnjim danom lipnja 2021. Proizvodnja je stajala najprije od srpnja do kolovoza zbog nedostatka narudžbi, a onda i mjesec i pol zbog potresa i saniranja posljedica. Zatim je proizvodnja stabilizirana na 21 tisuću tona na mjesec. U međuvremenu su planirane narudžbe od nove tvornice u Udinama koja posluje u sklopu matične kompanije, i u ABS Sisku nadaju se da proizvodnju mogu podići na više od 31 tisuću tona na mjesec.
Danas ABS zapošljava manje od stotinjak ljudi, a još 150 raspršeno je u kompleksu stare željezare na 20-ak hektara u šezdesetak tvrtki, ponajviše startupova u poduzetničkom inkubatoru. Prava je pustoš preko puta, u kompleksu (nekadašnje) Inine Rafinerije, koja je zadnju naftu preradila prije godinu i pol dana. Tamo je sad samo Inin logistički centar, a nedavno su započeli i pripremni radovi za gradnju solarne elektrane Sisak, iz koje bi prva struja trebala poteći sljedeće godine.
Komplikacije oko biorafinerije
S glavnim alternativnim projektom situacija je znatno kompliciranija. Inina biorafinerija već je ušla u plan oporavka u sklopu europskog paketa pomoći teškog 48 milijardi kuna za sanaciju posljedica pandemije. Investicija od 2,4 milijarde kuna (milijarda iz NPOO-a) predviđala je otvaranje 500 direktnih i još toliko indirektnih radnih mjesta i trebala je biti impuls razvoju poljoprivredne proizvodnje u županiji. Međutim, ovih nam je dana iz Ine odgovoreno da je projekt biorafinerije 'vrlo kompleksan i visokorizičan' te da je u procesu razvoja i definiranja svih elemenata, a 'konačna finalizacija ne ovisi samo o cijeni gradnje, koja je pod izazovom poskupljenja čelika i drugih građevinskih materijala, nego i o stvarnoj potražnji za bioetanolom, izazovu osiguravanja dovoljne količine biomase, a riječ je i o novoj tehnologiji koja još uvijek nije provjerena'…
Petrokemija se razgledava kombijem
U Kutini je jedan od najvećih industrijskih kompleksa u Hrvatskoj. Petrokemija zauzima čak 160 hektara, što je površina oko 200 nogometnih igrališta, i premrežena je sa 20-ak kilometara industrijskih kolosijeka. Zato ne čudi što nam je predsjednik Uprave Davor Žmegač organizirao razgledavanje kombijem.
Vjetar nam je tog dana bio milostiv, pa smrad nismo previše osjetili. Međutim, globalni vjetrovi već neko vrijeme pušu protiv Petrokemije, pa i svih proizvođača gnojiva u Europskoj uniji. Naime, cijena plina dosegla je kritičnu razinu i iznosi 80 posto troškova.
Osim ove drame, na pomolu je novo vlasničko preslagivanje. Ina i PPD od 2018. zajedno imaju većinski paket od 54,52 posto vlasništva, ali prošle je jeseni završen novi due dilligence. Međutim, pitanje je kako na pregovore o kupnji sa zainteresiranom turskom grupacijom Yildirim utječe plinska kriza potencirana ruskom invazijom na Ukrajinu.
Gejming pokrenuo Novsku
Na sjevernoj strani županije podijeljene Savom je i Novska, najzapadniji slavonski grad, koja se profilira kao središte industrije gejminga. Županijska razvojna agencija SI-MO-RA ondje je otvorila inkubator Pismo, specijaliziran za videoigre. Predstoji i gigantski idući korak – gradnja kampusa, kojim bi Novska trebala postati europsko središte gejminga. O startupovima iz inkubatora pisat ćemo na našem portalu.
Vraćamo se u Sisak, u kompleks Željezare, gdje nalazimo 'američkog Siščanina' Matta Darka Sertića, koji je ondje otvorio četiri svoje tvrtke i sve su prošle godine poslovale pozitivno i rasle: Applied Ceramics povećao je prodaju za 27 posto, Sunceco 315 posto, Kulinarski Institut Kul In 19 posto i poduzetnički inkubator Pisak 32 posto. Prema Sertićevim riječima, ove se godini rast nastavlja sličnim tempom.
Završava se investicija Applied Ceramicsa u novu zgradu za proizvodnju safirnih kristala za poluvodičku industriju, što će upeterostručiti proizvodnju safira, i istražuje se proizvodnja novih vrsta keramike. Sunceco je registrirao još dvije nove tvrtke: Energy Storage d.o.o., za spremanje električne energije u baterije velikih kapaciteta, i Sun Battery d.o.o., za proizvodnju baterijskih ćelija za električne automobile.
Ovo je ipak malo optimizma za kraj posjeta sisačkoj regiji, a u tom tonu ispraća nas i džamboplakat ABS-a koji traži radnike. I još su nas mahanjem krilima pozdravile rode, koje se nisu vratile samo u Čigoč, nego i u cijelu Posavinu. Šteta da s njihovim povratkom ne kolidira i povratak razvoja i ubrzanje obnove nakon potresa.
► Kompletnu reportažu o poslovnoj sceni Sisačko-moslavačke županije možete pročitati u novom tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera