Postaje li ljetovanje dio socijalne politike?

Koliko je hrvatskim građanima dostupno ljetovanje pod tržišnim uvjetima današnjice? Već nekoliko sezona građani se sve više žale na visinu cijena u ponudi smještaja i u izvanpansionskoj ugostiteljskoj ponudi, a ove su sezone ti prigovori još i češći. Eurostatovo istraživanje za prošlu godinu utvrdilo je da nije riječ o subjektivnim prigovorima. Naime, kako su utvrdili europski statističari, čak 34,7 posto hrvatskih građana starijih od 16 godina ne može priuštiti tjedan ljetovanja, što je znatno više od europskog prosjeka od 27 posto.

Neki sindikati već su primijetili kako bi više hrvatskih građana moglo na ljetovanje, ako bi se posegnulo u rezerve iz dobiti hrvatskih poduzeća. Izabela-Delfa Mišić, gospodarska savjetnica Nezavisnih hrvatskih sindikata za RTL Danas je izjavila je da u 2024. godini neto dobit hrvatskih poduzetnika iznosila 9,9 milijardi eura, da je narasla 15 posto u odnosu na 2024. i da ima prostora za povećanje bruto plaća. Na to je na svom profilu na Linkedinu reagirao Hrvoje Stojić, pitajući se postaje li ljetovanje dio socijalne politike.

-  Ako ne znaš što je bilo, evo nekoliko golih činjenica: Hrvati su od prošle godine najbrojniji hotelski gosti u Hrvatskoj - ispred svih stranih turista, u 2024. ostvarili su 3,9 milijuna noćenja u hotelima, više nego drugoplasirani Nijemci (3,4 milijuna), u prvih 6 mjeseci ove godine, broj hotelskih noćenja Hrvata porastao je 7,3 posto, što je gotovo dvostruko brže od ukupnog tržišta, Hrvatska je lani imala najveći realni rast kupovne moći - čak 21 posto.

No, dok standard građana raste, temelji naše ekonomije ne prate isti tempo: bruto profit po zaposlenom u hrvatskim tvrtkama je čak 52% ispod prosjeka EU, investicije su do 2 posto BDP-a niže u usporedbi s europskim prosjekom, što samo po sebi implicira budući rast produktivnosti i dobiti tvrtki. I sad, umjesto da ulažemo u nove tehnologije i konkurentnost - predlaže se stiskanje takve relativno tanke profitabilnosti, kako bi više građana uživalo na najljepšoj obali gdje rast cijena nužno ne reflektira poboljšanje kvalitete usluge u baš svim segmentima. Pitanje nije - tko će platiti ljeto - već kako ćemo sustavno jačati ekonomiju i kreirati kvalitetna radna mjesta da ljeto ne postane ključni indikator kvalitete života – naveo je Stojić.

Za Lider je pojasnio da su podaci o strukturi noćenja domaćih i stranih turista po smještajnim objektima pribavljeni iz sustava eVisitor. A još je dodao i da je profitna stopa po zaposlenom u Hrvatskoj niža i od one u zemljama Istočne Europe, odnosno 24 posto ispod prosjeka te cijele regije, te pravog porasta profitabilnosti u hrvatskim tvrtkama nije bilo posljednje dvije godine.

- Operativna marža ostala je nepromijenjena u 2024. i 2023. godini. Prihodi su vezani uz inflaciju, tu je uzrok njihovog porasta, ali stvarna profitabilnost je povećana na drugom decimalnom mjestu, što znači da nije porasla – rekao je Stojić.

Stojić zapravo ukazuje da su mogućnosti za dizanje plaća sve manje, jer rast plaća ne prati rast profitabilnosti. Stoga bi posezanje u rezerve dobiti moglo biti jedino socijalna kategorija kojoj se protivi.

S njim se složio i Predrag Vušković iz Centra za javne politike i ekonomske analize koji odbacuje ideju da ljetovanje postane socijalna kategorija.

- Sufinanciranje ljetovanja kao socijalna politika je relikt prošlosti. Ako smo u tržišnoj ekonomiji, vodimo se tržišnim principima. To je moj generalni stav. Neki sindikati još nude svojim članovima povoljnije uvjete u odmaralištima, ali ako želimo biti tržišna ekonomija trebamo razmišljati tržišno. Zamislite da velik broj zaposlenika u Hrvatskoj pune odmarališta po cijeni 40-50 eura, a domaći iznajmljivači ne mogu napuniti apartmane? Ne možemo odjednom poslati 3,8 milijuna ljudi na more, neki uostalom i ne volje ljetovanje – rekao je Vušković.