Povećanje izdvajanja za obranu traži rast BDP-a od 4 posto godišnje

Budući da se trodnevna specijalna operacija pretvorila u trogodišnji krvavi rat u Ukrajini, ruska država morala je prijeći na ratni ekonomski režim, koji guta goleme količine novca. Konkretno, malo više od šest posto vrijednosti ruskoga gospodarstva odlazi na obrambene izdatke, što iznosi 172 milijarde dolara. Koliku cijenu zbog toga plaća rusko društvo padom zdravstvenog, obrazovnog i svakog drugog standarda, možemo samo nagađati. No sada se i suprotna, zapadna strana okrenula golemoj vojnoj potrošnji. Aktualna administracija predsjednika Donalda Trumpa uspjela je u onome što godinama nije uspijevalo prethodnim postavama u Bijeloj kući – da članice NATO-a, posebno one europske, znatno podignu izdvajanja za obranu. I taj novac, po mogućnosti, potroše kod američkih proizvođača oružja.

Vrag odnio šalu

Tako je prošlotjedni sastanak čelnika članica NATO-a u Den Haagu rezultirao odlukom bez presedana: za obranu će svaka članica za deset godina izdvajati ukupno pet posto vrijednosti gospodarstva. Od toga će 3,5 posto odlaziti izravno na opremanje vojske – u što će se uračunavati i vojne donaciji Ukrajini – a 1,5 posto trošit će se na obnovu i gradnju infrastrukture koja ima (i) obrambenu namjenu. Primjerice, osim gradnje vojarni, u taj paket mogu ući, primjerice, ceste bitne za kretanje NATO-ovih snaga. Dosadašnji cilj obrambenih izdvajanja NATO-ovih članica bio je dva posto BDP-a, od čega je barem petinu tog novca trebalo utrošiti izravno na opremanje vojske. Prema NATO-ovoj službenoj statistici, 2021., uoči ruske agresije na Ukrajinu, najmanje dva posto BDP-a izdvajalo je samo šest od trideset članica toga vojnopolitičkog saveza.

Uvidjevši da je vrag odnio šalu i da je 77 godina dugo razdoblje mira u Europi stvar prošlosti, već do 2024. taj su cilj ispunjavale 23 države. Među njima se ove godine našla i Hrvatska, prema riječima ministra obrane Ivana Anušića. Konkretno, prema planu proračuna za 2025., za obranu će se izdvojiti milijarda i pol eura. Proračunske projekcije govore da će Hrvatska i bez te najnovije obveze s haaškog sastanka u kratkom roku znatno povećavati obrambenu potrošnju. Podsjetimo, početkom godine prihvatili smo inicijativu Europske unije o ulaganju 800 milijardi eura u obranu. Tako bi se već 2027. za obranu trebalo izdvojiti 2,1 milijardu eura. Kad bismo već ove godine morali ispuniti cilj od 3,5 posto BDP-a za izravnu vojnu potrošnju, to bi državu stajalo tri milijarde eura. Ukupna obrambena izdvajanja od pet posto taj bi iznos podignula na 4,3 milijarde eura.

Kako je nedavno pisao Lider, domaće javne financije, površinski gledano, u solidnom su stanju unatoč eksploziji proračunskih rashoda u deset godina za 140 posto. No mogu li izdržati takav teret izdvajanja za vojsku? Iz izjave premijera Andreja Plenkovića da 'Hrvatska danas ima plan doći do tri posto izdvajanja do 2030., a ako se nastave pozitivni trendovi rasta gospodarstva, vjerujemo da te ambicije možemo ispuniti na vrijeme', može se zaključiti da je Vladin osnovni plan čekati da se rast realnog BDP-a i rast cijena u idućim godinama pretoče u bolje punjenje proračuna, tumači Viktor Viljevac, asistent na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta. – Taj plan ima smisla: ako proračunski prihodi nastave rasti iz godine u godinu, dio dodatnih prihoda može se iskoristiti za povećanje izdvajanja za obranu i postupno povećanje njihova udjela u BDP-u. Povećanje se može ostvariti na teret sporijeg rasta nekih drugih rashoda, sporijeg smanjivanja ili pak povećanja proračunskog deficita ili njihovom kombinacijom. Primjerice, Vlada može sporije povećavati rashode u nekim drugim kategorijama državne potrošnje, kao što su izdaci za plaće u dijelu javnog sektora koji nije vezan uz obranu – ocjenjuje taj ekonomist.

Viktor Viljevac, EFZG

Kresanja drugdje

Da će biti kresanja na drugim stavkama, otkrivaju već i ovogodišnje proračunske projekcije. Uostalom, i ukupni rashodi za 2027. od 36,8 milijardi eura trebali bi biti manji za 0,6 posto od ovogodišnjih. Najveća žrtva bit će obrazovanje, za koje će se ove godine ukupno izdvojiti 2,14 milijardi eura, koje iduće godine rastu na 2,7 milijardi eura. No 2027. za tu će se stavku utrošiti znatno manjih 2,1 milijardu eura. Nakon 4,8 milijardi eura u ovoj godini, 2026. i 2027. izdvajanja za zdravstvo stagnirat će na 5,1 milijardu eura. Izdvajanja za poljoprivredu past će s ovogodišnjih 1,3 na 1,09 milijardi eura u iduće dvije godine. Trend rasta zadržat će socijalna zaštita: nakon 12 milijardi eura u ovoj godini, iduće godine na tu će stavku otići 12,7 milijardi eura, a 2027. malo više od 13 milijardi eura.

Viljevac smatra da bi prosječan rast nominalnog BDP-a od četiri posto na godinu (oko dva posto realnog rasta i dva posto inflacije) do 2030. bio dovoljan za ostvarivanje povećanja udjela obrambenih troškova s dva na tri posto BDP-a, uzimajući u obzir prije spomenuto usporavanje rasta drugih rashoda i mogućnost sporijeg smanjenja proračunskog deficita. Naravno, cijeli plan pada u vodu ako izostane takva dinamika ekonomskog rasta.

– Iako trenutačne projekcije domaćih i međunarodnih institucija najavljuju nastavak gospodarskog rasta i dobre situacije na tržištu rada u ovoj i idućoj godini, recesije i velike preokrete u poslovnom ciklusu vrlo je teško predvidjeti i ne postoji jamstvo da će se premijerova pretpostavka o nastavku pozitivnih trendova rasta gospodarstva i ostvariti. To je to više problematično što je trenutačna fiskalna pozicija već poprilično rastegnuta, što je posljedica velikog povećanja državne potrošnje u 2024. Manjak proračuna opće države iznosio je 2,4 posto BDP-a, što je manje od maastriških tri posto, ali taj je manjak ostvaren u uvjetima pregrijavanja gospodarstva, odnosno relativno visokog rasta BDP-a i vrlo povoljne situacije na tržištu rada. Potencijalna bi recesija s obzirom na sadašnje stanje javnih financija vjerojatno značila pad umjesto rasta proračunskih prihoda i deficit veći od tri posto BDP-a, odnosno izostanak rasta prihoda kojim se planira financirati porast izdvajanja za obranu – objašnjava Viljevac.

Dodatno gorivo za populiste

Da neće biti lako ni ostatku Europe ispuniti Trumpove želje bez zadiranja u druge troškove, govore i procjene briselskog trusta mozgova Bruegela. Prosječna razina javnog duga u EU-u iznosi 80 posto vrijednosti gospodarstva, a ispunjavanje cilja od pet posto značilo bi da se za obranu umjesto sadašnjih 325 milijardi troši više od 900 milijardi eura. U još je nezahvalnijoj poziciji Ujedinjeno Kraljevstvo s javnim dugom od 100 posto vrijednosti gospodarstva jer samo za servisiranje dugova troši više od bilo koje druge proračunske stavke, osim zdravstva.

Kako su za Reuters ocijenili analitičari međunarodnih odnosa, europska društva još se nisu potpuno oporavila od osjećaja da je država blagostanja urušena velikom krizom iz 2008. Daljnje smanjivanje socijalne države radi zadovoljavanja Trumpovih pet posto u tom kontekstu može postati dodatno gorivo za rast popularnosti desnih populističkih stranaka, koje su već lansirale narativ da Rusija nema snage napasti Europu.

No protiv takve političke 'nuspojave' u Europi aktualna američka administracija zasigurno nema ništa protiv.