Prazni stanovi napokon u najmu: Tko ima pravo i koliki su iznosi?

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine danas je uputilo u javno savjetovanje prijedlog Programa priuštivog najma, kojim se predviđa aktiviranje postojećih praznih stambenih jedinica i njihovo davanje u najam po priuštivim cijenama.

Ciljane skupine Programa su kućanstva koja nemaju riješeno stambeno pitanje niti posjeduju vlastitu stambenu nekretninu, kućanstva s minimalnim do prosječnim prihodima, mlade osobe i obitelji, osobe s invaliditetom te osobe čija su zanimanja na popisu deficitarnih. Program detaljno razrađuje postupak provedbe javnih poziva za vlasnike i najmoprimce, sustav bodovanja, potrebnu dokumentaciju, način utvrđivanja i provedbe liste reda prvenstva, način izračuna lokalno priuštive najamnine te opće uvjete ugovora o davanju nekretnine na uporabu i ugovora o najmu.

Lista prvenstva formirat će se prema prihodima, broju djece, invaliditetu članova obitelji, stručnim kvalifikacijama te deficitarnim zanimanjima koja jedinice lokalne samouprave prijave APN-u. Bodovat će se i duljina prebivališta na određenom području, a prednost u slučaju istog broja bodova imat će, između ostalog, hrvatski branitelji i njihove obitelji. Programom je propisano da najmoprimci ne smiju imati odgovarajuću stambenu nekretninu u svom vlasništvu, kao ni aktivnu vlastitu tvrtku ili obrt.

Javne pozive – odvojeno za vlasnike stanova i za građane koji traže priuštivi najam – raspisivat će APN. Vlasnici koji stanove daju u Program dobit će naknadu u visini lokalne medijalne cijene najma (60 posto odmah, ostatak nakon polovice proteka najma, uz usklađivanje s tržišnim cijenama u tom trenutku), dok će najmoprimci plaćati tzv. priuštivu najamninu. Ona se računa prema formuli: 30 posto prihoda kućanstva umanjeno za režijske troškove (2,5 eura po kvadratu) i ne može biti niža od dva eura po kvadratu.

Primjerice, obitelj s ukupnim prihodima od 2.000 eura za stan od 70 kvadrata plaćala bi najam 425 eura mjesečno. Ako bi im prihodi rasli, rasla bi i najamnina, dok bi u slučaju smanjenja primanja obitelj imala pravo zatražiti korekciju.

Najmoprimci će APN-u morati javiti ako steknu useljivu nekretninu u Hrvatskoj. U tom će slučaju, od dana stjecanja takve nekretnine do isteka ugovora o najmu, plaćati lokalnu medijalnu cijenu najma. Ako se ta nekretnina nalazi u jedinici lokalne samouprave gdje je i stan u kojem su u najmu, morat će se iseliti u roku od tri mjeseca. Stanovi će se u najam davati u pravilu samo s opremljenom kuhinjom i bijelom tehnikom.

Vlasnici stanova koji žele sudjelovati u ovom programu moraju imati uporabnu dozvolu za stan ili rješenje o izvedenom stanju te dokaz da nekretnina nije korištena dvije godine (npr. HEP računi). Ako nekretnina trenutno nije uporabljiva, imaju rok od šest mjeseci da je urede za iznajmljivanje, s tim da ne mogu raditi konstrukcijske radove, nego samo završne poput stolarije, oblaganja zidova i podova ili ličenja. Najmoprimac je dužan voditi brigu o stambenoj nekretnini koju koristi i provoditi tekuća održavanja. Predviđeni su i brojni razlozi za otkaz ugovora s najmoprimcem (neplaćanje, šteta, kršenje reda, podnajam itd.).

Prema obrazloženju Ministarstva, ideja Programa jest iskoristiti činjenicu da Hrvatska raspolaže s desecima tisuća praznih stanova koji godinama stoje neiskorišteni. Njihovo stavljanje u funkciju stanovanja predstavlja “brži, jeftiniji i ekološki održiviji način povećanja stambene ponude” od gradnje novih zgrada. Dok se za gradnju novih višestambenih objekata računa rok od tri do pet godina, aktivacija praznih stanova, tvrde u Ministarstvu, može se provesti u svega nekoliko mjeseci. Kritičari ovog programa upozoravaju da su medijalne cijene najma često niže od onoga što se može postići na tržištu te da bi birokratski zahtjevi mogli obeshrabriti vlasnike. Program bi ipak mogao privući one vlasnike koji imaju neuređene stanove pa bi im naknada u visini od 60 posto najamnine unaprijed mogla biti primamljiva i poslužiti da stan dovedu u uporabljivo/iznajmljivo stanje.