Aktualna zbivanja na domaćoj političkoj sceni – od zahtjeva za vojsku na granicama i najave organizacije naoružanih sinjskih straža za zaštitu od migranata do nove radikalizacije vukovarske Kolone sjećanja – logičan su nastavak prošlotjednoga saborskog oporbenog lupanja izazvanoga HDZ-ovom bahatošću. Sve to skupa prava je najava skorašnje superizborne godine, a pogotovo najvažnije, parlamentarne predizborne kampanje.
Već iz uvodnih sukobljavanja jasno je da ekonomija opet neće biti u prvom planu. Miro Bulj i Ivan Penava prezentiraju kako će desni spektar žestoko lupati po vlasti, koja pak jednako zapjenjeno odgovara. To je normalno jer HDZ kao umjerena desna stranka najviše birača može izgubiti od radikalnijih, ‘desnijih‘ stranaka, prije svega Domovinskog pokreta i Mosta. S mnogo manje strasti vladajući odgovaraju na prozivke s ljevice jer smatraju da ne mogu pridobiti njezino izborno tijelo. Iznimka je samo Zagreb, gdje HDZ računa na bolji rezultat na osnovi kritike vođenja metropole.
Nevidljivi Socijaldemokrati
Vatreniji su prema Tomislavu Tomaševiću tek ostaci Bandićeve stranke, koja je u stečaju – ne samo na trgovačkom sudu nego i na političkom. Ipak, najžešća oporba u Zagrebu u posljednje su vrijeme Socijaldemokrati. Iako su najbrojnija oporbena stranka u Saboru, nemaju identitet i rejting im je ispod jedan posto. Zato upotrebljavaju Zagreb kao poligon. Tako je Davor Bernardić čak pozvao Uskok da istraži projekte obnove škola u metropoli, posebno je žestoko kritizirao Tomaševićev način prikupljanja otpada, a za najavu kopanja tunela ispod središta Zagreba tvrdi da je to vađenje iz ladica Bandićeva starog projekta… Pa ako i ne ostvari veći rezultat na parlamentarnim izborima, sve miriše na to da priprema kandidaturu za zagrebačkoga gradonačelnika na lokalnim izborima 2025. godine.
Umjesto konkretnih programa većina stranaka zasad slaže partnerstva. Socijaldemokratske su, čini se, svjesne svojih slabosti pa pokušavaju koalirati. No Možemo! je odmah u startu odbio SDP kao mogućeg partnera i najavio da ide sâm na izbore. To će, naravno, zbog D‘Hondtove metode, koja favorizira pobjedničke liste, oslabiti ukupni rezultat ljevice za nekoliko zastupnika, ali Možemo! želi provjeriti svoj rejting. Doduše, predložio je SDP-u ‘točkastu koaliciju‘ – u pojedinim izbornim jedinicama – što je pak SDP odbio.
No nije isključeno postizborno koaliranje. SDP je tako zasad prepušten sâm sebi i Peđi Grbinu kao kandidatu za mandatara. Ne postigne li dobar rezultat, moguć je odlazak čelnika, što bi otvorilo mogućnost za povratak odmetnute frakcije. Dotad Socijaldemokrati također traže partnere. U savezu Naša Hrvatska s njima su zasad HSS i Hrvatski laburisti – stranka rada, ali veliko je pitanje mogu li dobiti koji saborski mandat. Razgovarali su i s vječnim nezavisnim Damirom Vanđelićem i s Nezavisnom platformom Sjever međimurskog župana Matije Posavca (u kojoj su i gradonačelnici Ludbrega Dubravko Bilić i Ivanca Milorad Batinić). IDS ih je odbio, ali na najjaču istarsku stranku računaju Reformisti Radimira Čačića, zajedno s PGS-om i Fokusom.
HDZ skuplja nasitno
Možemo! će ponajviše ovisiti o (ne)uspjehu u Zagrebu i sposobnosti da privuče još koji dio birača sklonih socijaldemokraciji, ali razočaranih u stranke koje zastupaju tu opciju. A tu je i zanimljiva ‘izazivačica‘ na političkoj sceni Sandra Benčić, koja figurira kao stranačka kandidatkinja za sastavljanje vlade. Nervozne reakcije HDZ-a na njezino nominiranje pokazuju da je vladajući smatraju ozbiljnijom prijetnjom od Grbina.
Na drugoj strani, Most je sklopio koaliciju s Hrvatskim suverenistima, odnosno otpadnicima od Domovinskog pokreta, koji je pak ostavio mogućnost da će koalirati samo sa ‘strankama ustavnog luka‘, odnosno da nema koalicije s SDSS-om i Možemo! Usprkos najnovijem Penavinu zaoštravanju nisu se odrekli mogućnosti postizborne suradnje s HDZ-om.
A što se tiče najjače stranke, HDZ skuplja nasitno. Po svemu sudeći, nastavit će suradnju s HSLS-om (Dario Hrebak) i HNS-om – liberalnim demokratima (Predrag Štromar). Volio bi pridobiti i pulskoga gradonačelnika Filipa Zoričića. No glavni posao bit će ostvarivanje što veće razlike u odnosu na DP, koji je za sklapanje saborske većine svakako poželjan partner; Plenkoviću odgovara da Penavina lista dobije malo mandata.
Predizborna druga cijev Učke?
Dok se sklapaju predizborni savezi, nema vremena za programsko usklađivanje jer će neki postulati biti zatomljeni zbog suradnje s različitim političkim opcijama i principa ‘drvenog željeza‘.
SDP je jedini već objavio predizborni ekonomski program. Najzanimljivija je svakako skica reforme sustava poreza na dobit. Prema SDP-ovoj ideji, poduzetnici koji radnicima povećaju plaće i stvaraju dodatnu dobit plaćat će niže stope, a ostalima će se, onima koji ne podnesu teret stvaranja društvene jednakosti, uvesti ekstraprofit. No iste stope neće biti primjenjive na sve sektore, što će tek razraditi. Tu razradu čekam s nestrpljenjem.
Najjasnija je ipak pozicija HDZ-a, čiji se predizborni program mogao iščitati iz Plenkovićeva prošlotjednog nastupa u Saboru. Proračun se i dalje lijepo puni (i) zahvaljujući inflaciji i bit će ključna izborna poluga za pridobivanje kompletnoga državnog i javnog sektora, koji već sad mogu računati na dvoznamenkasti rast plaća iduće godine. Ne treba sumnjati da će na proljeće doći i novi, šesti paket subvencija, zasigurno bogat, u skladu s približavanjem izbora.
Tu je i izdašni poguranac iz fondova EU-a koji omogućava otvaranje niza novih infrastrukturnih gradilišta, pri čemu se posebno ističe cestovni paket po sistemu ‘svakomu ponešto‘. Premijer je tako obećao da će do Uskrsa biti otvoren ostatak autoceste Zagreb – Sisak, brze ceste grade se do Koprivnice, Bjelovara i Virovitice, a najavljuju do Požege te između Varaždina, Ivanca i Krapine. Slični projekti pripremaju se na Jadranu, a najveći su zahvati Križišće – Žuta Lokva i, last but not least, druga cijev tunela kroz Učku, koja bi trebala biti dovršena ‘do turističke sezone‘. Ne bih se čudio da otvorenje slučajno padne baš uoči parlamentarnih izbora.