U početku nitko osim trojice prijatelja nije vjerovao u uspjeh biznisa recikliranja opasnih otpadnih otapala i njihova ponovnog vraćanja u industriju. Prije devet godina nitko se u Hrvatskoj, pa ni u regiji, tim poslom nije bavio pa su se suočili ne samo s problemom financija nego i s dobivanjem mnogih dozvola. Danas im je pogon u Kerestincu premalen, planiraju nove u Ivanić-Gradu
Trebala je poprilična hrabrost Igoru Oreškom, Igoru Podravcu i Dominiku Mahniću da se upuste u biznis preuzimanja i skladištenja opasnih otpadnih otapala te njihova pročišćavanja i ponovnog vraćanja u industriju. Ništa im nije išlo naruku: kupci nisu znali za njih, javnost u okolici Kerestinca pokraj Zagreba najprije je bila protiv, lokalna i državna vlast bile su prespore u izdavanju dozvola, stručnjaci su ih odgovarali od toga, a ni oni nisu mnogo znali o otapalima (nijedan od njih nije kemičar). No njihova hrabrost da krenu u taj projekt nije proizlazila iz neracionalnog fanatizma, nego upravo suprotno – iz vjere temeljene na racionalnoj osnovi da projekt ima vrlo dobru perspektivu.
Trojica su prijatelja prije devet godina slučajno vidjela da iskorištena industrijska otpala idu na spaljivanje u Austriju i Njemačku, doznavši pritom da bi se od njih moglo opet dobiti čisto otapalo. Iako o tome nisu imali pojma, počeli su proučavati što bi se iz tog materijala moglo spasiti regeneracijom, odnosno destilirati ga.
– Iako su nam svi stručnjaci s kojima smo razgovarali sugerirali da ne idemo u taj posao, 2015. osnovali smo Premifab jer na Balkanu nema takve tvrtke. Dozvolu za skladištenje dobili smo 2016., a tek sljedeće godine i za regeneraciju od Ministarstva zaštite okoliša i energetske učinkovitosti te počeli raditi – kaže tvrtkin direktor Oreški.
Reciklira se gotovo sve
Dobivši HBOR-ov kredit od dva milijuna kuna (uz HAMAG-ovo jamstvo), kupili su prvi stroj od petsto litara koji je čistio osamdeset posto otopine. Poslije su sami financirali strojeve od 1500 i petsto litara povećavši kapacitet za tri puta, no otkrili su da se velik dio ostatka od dvadeset posto također može iskoristiti.
– Shvatili smo da su to visokokvalitetne polimerne frakcije koje se mogu upotrebljavati u bojama za premaze i antikorozivne premaze. Kupili smo stroj i opremili laboratorij. Investicija je iznosila više od trinaest milijuna kuna i sufinancirana je s pedeset posto zahvaljujući natječaju IRI2. Sad iskorištavamo 95 posto otpadnog otapala, a ostalim gospodarimo tako da plaćamo drugim tvrtkama koje to u termičkoj oporabi upotrebljavaju kao energent – kaže tehnički direktor Mahnić.
Najpoznatija su organska otapala etilni alkohol, aceton i nitrorazrjeđivači. Proizvođači, primjerice u automobilskoj industriji, kupuju ta otapala u čistom obliku, upotrebljavaju ih i zaprljaju, a Premifab ih takve preuzme, reciklira, očisti, kontrolira kvalitetu i vrati im isti taj proizvod koji nerijetko može biti, tvrde sugovornici, i kvalitetniji nego kad su ga nabavili u čistom obliku.
– Svima se itekako isplati raditi s nama jer imamo mnogo niže cijene gospodarenja tim materijalom, a kad ga vratimo recikliranog, on im je opet jeftiniji nego kad ga kupe novog. Tako štede na dvije strane, a dodatna je pogodnost za tvrtke, pogotovo one poput AD Plastika, to što je to u granicama društveno odgovornog poslovanja. Naime, naš je postupak na vrhu piramide gospodarenja otpadom. Tako su i tvrtke ekološki svjesnije, što im podiže rejting – kaže direktor strateškog razvoja Podravac.
Osim toga, dodaje Mahnić, taj način recikliranja otpada smanjuje emisiju CO2 koji nastaje proizvodnjom otapala jer svaka tona koja se reciklira smanjuje čak do deset tona emisije ugljikova dioksida.
– Mi nismo neutralni, nego negativni prema emisiji CO2 jer ga ne stvaramo – kaže Mahnić.
Treba imati i malo sreće
Od farmaceutske industrije pak, konkretno iz Plive (Teva), također preuzimaju otapala, ali ne vraćaju ih očišćene, nego ih prosljeđuju u druge industrije za tehničku upotrebu, najčešće kao nitrorazrjeđivače. Stvar funkcionira, čini se, vrlo dobro jer su im sad kapaciteti u iznajmljenom pogonu u Kerestincu popunjeni, zbog čega će pričekati suradnja s Tevinim kompanijama u Mađarskoj i Poljskoj (nakon što je lani sklopljen ugovor s Plivom) na preuzimanju njihovih otpadnih otapala. Zato već sad rade na novom projektu u Ivanić-Gradu kojim će graditi pogone u dvije faze. Proširit će kapacitete, prije svega za farmaceutsku industriju. No nije bilo lako pronaći izvore financiranja.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera