S padom cijena žitarica i uljarica na tržištima, bilo je samo pitanje vremena kada će krenuti medijski pritisci raznih udruga ili komora zazivajući pomoć države da im nadoknadi propuštenu dobiti, napisao je na svom LinkedIn profilu Robert Jurišić, direktor tvrtke S-Grain BI, a dodao je da je riječ o dobiti koju su pojedini proizvođači, ali i trgovci, mogli ostvariti da nisu bili pohlepni.
– Proizvođači žitarica i uljarica moraju razumjeti što je to rizik proizvodnje i rizik promjene cijene, pogotovo za burzovne robe. Prije nego krenu u zasnivanje proizvodnje, moraju biti svjesni da im nitko ništa ne može garantirati jer su izloženi riziku, ovdje konkretno riziku vremenskih uvijeta (broju sunčanih dana, količini padalina, suši...) koji u konačnici utječe na ostvareni prinos – objašnjava Jurišić jer, kako tvrdi, taj rizik mogu umanjiti ulaganjem u navodnjavanje, agrotehniku, kao i u samu tehnologiju proizvodnje, ali i u osiguranje.
S druge strane, trebaju se suočiti s rizikom promjene cijene, navodi Jurišić naglašavajući pritom da u poslovnom svijetu nema garancije ni za šta nego postoje samo prilike i ponekad sreća.
– I postoji nešto što se zove upravljanje rizikom. Kada postaneš svjestan ova dva rizika, ali i alata koji postoje za upravljanjem tim rizicima, onda donosiš odluku krećeš li u proizvodnju ili ne. Nitko te ne tjera da nešto proizvodiš. Slična logika vrijedi za sve ostale grane businessa, odnosno nevažno baviš li se agri proizvodnjom ili proizvodnjom cijevi ili bilo kojom trećom proizvodnjom – napisao je direktor tvrtke za posredovanje u trgovini, posebno poljoprivrednom burzovnom robom.
Teza koja se pokušava progurati kroz medije da u Hrvatskoj još uvijek ima i do 500 tisuća tona neprodane pšenice, svega tri mjeseca prije početka nove žetve, i da je zbog pada cijene na tržištu dovedena u pitanje egzistencija proizvođača je, tvrdi Jurišić, apsolutna laž jer u ovom trenutku u Hrvatskoj nema više od 50 tisuća tona pšenice koja još uvijek nije našla kupca.
– I danas, kada su cijene na tržištu pale, što je usput rečeno sasvim normalno pa i očekivano, zato što je pala cijena na našem glavnom izvoznom tržištu Italiji što se posljedično odrazilo na pad cijene na domaćem tržištu, između ostalog zbog pritiska roba iz Ukrajine za više od 100 eura po toni u odnosu na vrhunac cijene krajem listopada i početkom studenog prošle godine, proizvođačima nije ugrožena egzistencija – smatra Jurišić koji je dodao i da su ove trenutne cijene za minimalno 50 posto više od prosječnih cijena zadnjih deset godina, a da su cijene vrhunac doživjele prošle jeseni zbog iste te Ukrajine na koju se danas žale i koja je glavni krivac njihovih nedaća.
– Istina je ta da mnogi proizvođači nisu htjeli prodati svoju robu nakon žetve jer su na bazi iskustva zadnje dvije godine, očekivali nastavak trenda rasta cijene u drugom dijelu sezone, odnosno u prvoj polovici ove godine. Bilo je tu vrlo nerealnih očekivanja i želja, ali tako je to kada tržište ima uzlazni trend. U trenutku kada su shvatili da se to neće dogoditi, za mnoge je već bilo kasno, jer su cijene već pale za više od 50 eura po toni – zaključuje direktor tvrtke S-Grain BI ističući da se profitabilnost u poljoprivredi ne gleda na bazi jedne godine i jedne kulture, već minimalno na bazi pet godina i na bazi svih kultura koje se proizvode, a ta matematika pokazuje da ratari imaju sve samo ne ugroženu egzistenciju.