‘;
Svjetski ekonomski forum (WEF) prošle je godine jasno označio pet najvećih rizika za našu zemlju: nedostatak radne snage, ekonomski pad, inflacija, pucanje nekretninskog balona i ekstremni vremenski uvjeti
Hrvatski BDP u trećem je tromjesečju prošle godine rastao po stopi od 3,9 posto u odnosu na isto razdoblje 2023. Za Vladu, pogotovo u sezoni izbora, pa makar to bili i predsjednički u kojima to mnogo ne znači, takva stopa znači uspjeh gospodarske politike i priliku za samohvalu bez imalo samokritičnosti. No iza tih šturih brojeva statistika priča i neku drugu priču. Prema izvješću Državnoga zavoda za statistiku, bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u Hrvatskoj izražen u paritetu kupovne moći za 2023. doseže tek 76 posto prosjeka 27 članica EU-a, a istu razinu tog prosjeka dosegnula je i stvarna individualna potrošnja (SIP) po stanovniku, po čemu smo se zadržali među europskim zemljama na dnu ljestvice, uz bok Slovačkoj i Estoniji. I nije to jedini problem: prema Eurostatovu izvješću, Hrvatska je 2024. imala godišnju stopu inflacije od četiri posto i bila je među zemljama s najvišom stopom u eurozoni, odmah do Belgije, gdje je inflacija iznosila 4,8 posto, i Rumunjske, u kojoj je ta stopa bila 5,4 posto. Prosječna stopa inflacije u eurozoni je iznosila 2,2 posto, pa i ne začuđuje što je ECB smanjio kamatne stope. Da se nas pita, to se još ne bi dogodilo.
Pet najvećih rizika
Nije neuobičajeno da Hrvatska ignorira vlastite probleme. Svjetski ekonomski forum (WEF) prošle je godine jasno označio pet najvećih rizika za našu zemlju: nedostatak radne snage, ekonomski pad, inflacija, pucanje nekretninskog balona i ekstremni vremenski uvjeti. No, ako se ne brinemo zbog gospodarskih pokazatelja koje pakiramo s ukrasnom vrpcom, zašto bismo se onda bavili tamo nekim rizicima kad se oni mogu riješiti sami od sebe? Naprimjer, ako se o njima ne govori, mogu, recimo – nestati.
Predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) Igor Šlosar drukčije bi, kaže, prioritizirao te rizike. Na prvome bi mjestu bila inflacija, na drugome nedostatak radne snage, na trećemu nekretninski balon, na četvrtome ekonomska stagnacija nakon 2027. i isteka fondova EU-a te na petome mjestu klimatske promjene. On upozorava da Hrvatska već nekoliko godina bilježi visoke stope rasta BDP-a potpomognute dvama temeljenim čimbenicima, fondovima EU-a i domaćom potrošnjom, a proizvodnja ne raste ili stagnira, pri čemu velik rast plaća podiže potrošnju i potražnju, pa tako rastu i cijene svega. Cijene nekretnina rastu pak iz više razloga.
– Najvažniji su faktori velika likvidnost i skromne kamatne stope na štednju u bankama, koje su toliko kapitalizirane da jednostavno ne traže novu likvidnost i ne privlače je kamatama, stoga na tržištu i kod građana postoji velika rezerva štednje koja se kod nas već tradicionalno plasira u nekretnine. U idućem razdoblju ne očekujemo znatne korekcije cijena jer i dalje vlada pritisak na potražnju, a projekcije rasta BDP-a za iduće tri godine i dalje su iznad tri posto na godinu, što će u kumulativu donijeti porast veći od 15 posto u odnosu na baznu godinu, 2022. Nikada prije RH nije toliko brzo rasla, što je, naravno, pozitivno. Nikada prije nije imala kreditni rejting A, što je posljedica udjela javnog duga manjeg od 60 posto BDP-a, koji konstantno opada. Negativna posljedica toga naglog rasta jest nagli rast cijena svega i sve dok se taj motor pregrijava, neće biti većih korekcija – naglašava Šlosar.
Rasterećenja nisu reforme
Prema njegovu mišljenju, nema sumnje da će Hrvatska kad-tad završiti u recesiji jer će ona, prateći ustaljeni poslovni ciklus, sigurno doći, zato bi bilo dobro da je, sugerira, Vlada ovo vrijeme iskoristila za reforme.
– Hrvatska nije popravljala krov koji prokišnjava dok je vrijeme bilo sunčano. Da, malo se rasteretilo poduzetnike, ali sustavnih reformi nije bilo. Srećom, dio smo eurozone, pa će euro pokazati svoje prednosti u obliku jeftinijeg zaduživanja na tržištima. Njegovi učinci kao zajedničke valute očitiji su u lošim vremenima nego u dobrima. Druga opcija jest zatezanje remena i smanjenje potrošnje – predviđa Šlosar.
Prema njegovim riječima, nedostatak visokoobrazovane radne snage problem je diljem Europe i svijeta, a kako bismo tu radnu snagu privukli, moramo joj, kaže, osigurati prihvatljive uvjete rada. Na prvome mjestu moramo osigurati porezno rasterećenje rada i konkurentnost te početi oblikovati svoj obrazovni sustav kako bi vjernije odražavao potrebe tržišta rada, a to zahtijeva ozbiljnije zahvate u naše obrazovnom sustavu, za što nema političke volje, napominje Šlosar.
Usporavanje cijena nekretnina
Građevinski i nekretninski sektor jedan su od ključnih segmenata hrvatske ekonomije, a stanje na nekretninskom tržištu trenutačno je pod posebnom pozornošću. Razlog je snažan rast cijena stambenih nekretnina u posljednjih nekoliko godina, kao i najave Vladinih reformi, uključujući uvođenje poreza na nekretnine. Ta kretanja prate i širi makroekonomski faktori poput rasta inflacije i smanjenja kupovne moći građana, što je dodatno utjecalo na smanjenje priuštivosti nekretnina unatoč znatnom rastu plaća u istom razdoblju.
Voditelj Odjela za investicijske transakcije u Colliersu Ivan Laljak osvrnuo se na rizik nekretninskog balona istaknuvši kako je rast cijena stambenih nekretnina prouzročio niz faktora. Među njima se ističu ograničena ponuda stanova, sve veća potražnja stranih kupaca, uvođenje eura, povoljni uvjeti APN-ova programa, dugo razdoblje niskih kamatnih stopa, povećani građevinski troškovi te posljedice potresa u Zagrebu. No nije to jedino. Laljak navodi kako mnogi građani nekretnine i dalje smatraju sigurnim ulaganjem i zaštitom od inflacije, što dodatno jača potražnju.
Zašto smo propustili šansu i kakve bi mogle biti posljedice, pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.