Marko Rakar
Prijedlog o 'kritičnim komunikacijama' znači, tvrdi Rakar, obvezni pristup mrežama i jačanje monopola pod državnom kontrolom
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture usred ljeta pustilo je u javno savjetovanje prijedlog izmjena Zakona o elektroničkim komunikacijama. Iako se formalno poziva na usklađivanje s EU direktivama, politički konzultant i IT stručnjak Marko Rakar u nedavno napisanom blogu upozorava da se iza njega krije stvaranje novog državnog telekoma i opasne ovlasti za političku kontrolu tržišta i kibernetičke sigurnosti.
Službeni povod za izmjene zakona je direktiva EU iz 2014. o smanjenju troškova postavljanja širokopojasnog interneta, uz kasnije zaključke i izmjene iz 2020. i 2022. godine. No, kako tvrdi Rakar, stvarni sadržaj prijedloga s tim ima vrlo malo veze.
– Moja interpretacija teksta promjene zakona jest da će Vlada kreirati paradržavni telekom, iako ih imamo već nekoliko – FINA i Carnet u nekim segmentima već djeluju kao telco operateri. Najizgledniji kandidat je državna tvrtka Odašiljači i veze. Nejasno je hoće li novi telekom biti zakonom definiran bez koncesije ili virtualni telekom, ali nešto od toga će biti – istaknuo je Rakar.
Prijedlog zakona uvodi novu kategoriju zvanu 'kritične komunikacije' koje bi bile objedinjene pod jednim pružateljem, a o njegovom izboru odlučivala bi Vlada. Postojeći operateri imali bi obvezu osigurati pristup svojim mrežama, i to dijelom besplatno, dijelom po trošku održavanja, a dijelom po 'razumnom' trošku povrata investicije.
– Čim vidite u zakonskom tekstu fraze koje ne možete pretvoriti u jasnu matematičku formulu, morate se podsjetiti da je ‘razumni trošak’ subjektivna ocjena državnog činovnika kako bi se izbjegla tržišna utakmica i ‘ekstraprofit’ – upozorio je Rakar.
Usto, korisnici iz redova policije, vojske, civilne zaštite, vatrogasaca, medicinskog osoblja i političara morali bi svoje mobilne telefone prebaciti na novog pružatelja. Time se, objašnjava Rakar, stvara još jedan državni monopol, oslobođen pravila javne nabave, što u praksi znači izostanak tržišnog pritiska na efikasnost.
Rakar upozorava i na širi problem. Naime, sve se češće koristi oznaka 'kritično' kako bi se određeni segmenti tržišta mogli centralizirati i izdvojiti iz tržišne utakmice.
– To se onda kasnije naplaćuje po bitno višim cijenama nego što bi to tržište dopustilo. U konačnici, stvara se još jedan monopolski entitet koji služi državnim strukturama, bez ikakvog nadzora javnosti – naglasio je.
Inače, prijedlog uvodi i obveznu razmjenu podataka o korisnicima koji ne plaćaju račune.
– Iako je totalno jasan cilj zašto želimo razmjenjivati takve podatke, strašno me zanima koji slijed događaja je doveo do toga da se zakonom propisana mogućnost pretvara u obvezu – kazao je Rakar.
Posebno kritizira činjenicu da je Vlada još ranije kibernetičku sigurnost povjerila Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (SOA), što smatra neuobičajenim rješenjem na razini EU.
– Kibernetička sigurnost u svojoj srži je sličnija preventivnoj zdravstvenoj zaštiti ili sigurnosti prometa na cestama – većina posla podrazumijeva edukaciju građana i pravnih osoba, a u daleko manjoj mjeri obavještajni rad. No kod nas SOA ima finalni pravorijek o tome što jest, a što nije sigurno, a odluke ne mora obrazlagati – rekao je.
Dodatno, u prijedlog zakona ugrađuju se i odredbe koje učvršćuju ovlasti SOA-e da odlučuje o dobavljačima telekom opreme, posebice kineskih. Rakar to dovodi u kontekst globalnog 'chip war'-a i politizacije dobavljačkih lanaca. U konačnici, on smatra da se ovim izmjenama otvara prostor političkoj kontroli tržišta pod krinkom sigurnosti.
– Koji je smisao regulirati ako smo kritične komponente već izdvojili iz razloga sigurnosti? Osim naravno ako nemamo namjeru intervenirati u tržišne odnose – zaključio je.
