Dok Vlada u maniri Robina Hooda priprema revidirani i prošireni popis proizvoda ograničenih cijena u maloprodaji, s dosad slabo vidljive platforme ‘Halo, inspektore!‘ društvenim se mrežama poput biblijske poplave proširio poziv na masovni bojkot trgovina ovoga petka. I jedno i drugo polazi od teze da je korijen rasta inflacije, osobito izražene u rastu cijene hrane, u trgovini na malo. I jednom i drugom zajednička je misao vodilja pritiskom djelovati na ‘pohlepne‘ trgovce. I jedno i drugo, međutim, može rezultirati jedino efektom kakvog postiže prdež u vjetar.
No uzrok rasta cijene nije u maloprodaji, zato je ni ikakva akcija usmjerena na maloprodaju ne može zaustaviti. Niti će hrana prestati poskupljivati proširi li se popis proizvoda ograničenih cijena sa sadašnjih trideset na pedeset niti će se to postići jednodnevnim bojkotom trgovina, čak i pod uvjetom da se potrošači masovnije odazovu pozivu na bojkot.
Socijalna mjera bez računice
Kad je Vlada u rujnu 2023. odredila prvih trideset osnovnih proizvoda kojima je ograničila maloprodajnu cijenu, to nije bilo popraćeno nikakvim izračunom koliko će to djelovati na rast inflacije, kao što nema ni naknadne analize učinka te mjere koja bi pokazala bi li inflacija bez nje u međuvremenu bila i viša ili ne bi. Uostalom, ta je mjera ionako u startu bila mnogo više socijalne i populističke prirode nego antiinflacijske, jednako kao što je sadašnja najava o proširenju tog popisa do kraja ovoga mjeseca. Rast cijena hrane među najvišima je u Europi, zato Vlada mora napraviti performans za javnost da se vidi kako je odlučna u suzbijanju inflacije. Sic!
U međuvremenu su se dogodile neke promjene koje pokazuju da i u uvjetima administrativno zamrznutih cijena tržište funkcionira prema nekim drugim načelima. Primjerice, cijena jestivoga suncokretova ulja od rujna 2023. ograničena je na 1,72 eura po litri. No ubrzo nakon toga na globalnom se tržištu cijena suncokreta vratila u okvire otprije poremećaja prouzročenoga ratom u Ukrajini, što je utjecalo i na cijene ulja u trgovinama, koje su u trgovinama već više od godinu dana od deset do dvadeset posto niže od one koju je propisala Vlada. U posljednje vrijeme to se počelo događati i s trajnim mlijekom koje sadržava 2,8 posto mliječne masnoće, koje se u trgovinama sve češće može pronaći po cijeni nižoj od propisanih 0,98 eura. Ne‘š ti ‘pohlepnih‘ trgovaca!
Ima, naravno, i suprotnih primjera. Recimo, špagete u pakiranju od 500 grama odavno sam prestala tražiti po trgovinama. Cijena im je određena na izazovno niskih 1,09 eura, ali nema ih. Ponuda špageta u pakiranju od 400 grama, po dvostruko višoj cijeni, solidna je. U trgovini manjeg proizvođača piletine u kojoj redovito kupujem, od rujna 2023., otkad je država propisala da cijelo pile ima stajati 3,32 eura po kilogramu, u (vidljivoj) ponudi nema cijelog pileta, samo njegovi rasjeci, uključujući polovicu pileta, čija je cijena oko euro viša od one administrativno određene za cijelo pile. Kad poželim cijelo pile, moram pričekati da u trgovini nema nikog sumnjivog, nekoga tko bi izgledao kao inspektor, kako bi mi ga prodavačica izvadila ispod pulta, a na računu se to cijelo pile iskazuje kao dvije pileće polovice. ‘Pohlepni‘ trgovac u ovom je slučaju i vlasnik farme pilića koja posluje na rubu profitabilnosti iako mu je roba doista prvorazredna.
Cijeli tekst o rastu cijena, bojkotu i maržama trgovaca pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.