U očekivanju postizborne trgovine i slaganja gotovo nogometnih kombinacija za većinu u Saboru malo će tko pitati što je s ekonomijom, konkretno s inflacijom. Jer, da, ožujska je stopa rasta cijena u Hrvatskoj pokazala da se inflacija još ne smiruje, a bome ni globalno.
Godišnja je stopa inflacije u najvažnijem gospodarstvu (SAD) u ožujku iznosila 3,5 posto (0,3 postotna boda više nego u veljači), a kada se isključe cijene hrane i energije, temeljna je inflacija iznosila 3,8 posto, kao i u veljači. Kako analizira John Authers, financijski novinar i autor s Bloomberga, vrhunac je rasta cijena hrane, energije i temeljnih dobara definitivno prošlost, no ono što sada iznenađuje, a tržišta su zanemarila, jest rast cijena usluga, primarno zbog rasta plaća.
U ožujku su porasle četiri posto, jednako kao i u veljači. Što se odrazilo i na financijskim tržištima. Recimo, 30-godišnja referentna hipotekarna obveznica skočila je iznad šest posto, što znači da će kamate na hipotekarne kredite, koje se nisu spustile ispod sedam posto, još rasti. A kada rastu kamate....
Stanje je mrvu ozbiljnije i zbog činjenice da je tri mjeseca zaredom stopa inflacije nadmašila procjene i očekivanja, pa se u međuvremenu složila kombinacija ubrzanja temeljne inflacije, jačanja dolara i izostanka željenog pada referentnih kamata (Christine Lagarde se nedavno odmaknula od ‘kopipejstanja‘ FED-ovih poteza ustvrdivši kako ECB nije ovisna o FED-u nego o podacima, a podaci podupiru namjeru da ECB u lipnju spusti kamate).
Razlika razvoja inflacijskih događanja s istočne i zapadne strane Velike bare suštinski se krije u činjenici da se FED suočava s pitanjem fiskalne dominacije nad monetarnom. Točnije, monetarna će politika tiskanjem novca pokrivati onoliko dugova/deficita koliko ih god Ministarstva financija stvara. Kako pojašnjava analitičar i konzultant Hrvoje Serdarušić na svome blogu, SAD trenutno ima proračunski deficit oko šest posto BDP-a (Hrvatska planira oko dva posto). Teorija fiskalne dominacije kaže da povećana državna potrošnja može dovesti do situacije u kojoj monetarna politika služi fiskalnim ciljevima, umjesto da se fokusira na stabilnost cijena i neovisnost centralne banke. To može rezultirati povećanom inflacijom i potencijalnim gubitkom povjerenja u valutu, pojašnjava Serdarušić.
Da EU ima podatkovne podloge za potencijalno smanjenje kamata pokazuju i podaci za ožujak u kojemu je inflacija (u eurozoni) s 2,6 pala na 2,4 posto. Inflacija u Hrvatskoj, međutim, i dalje skače. Godišnja stopa, mjerena harmoniziranim indeksom cijena kod potrošača (HICP) u ožujku je iznosila 4,9 posto. Najveći porast potrošačkih cijena na godišnjoj razini u prosjeku je ostvaren u skupinama restorani i hoteli (10,7 posto), razna dobra i usluge (šest posto), te alkoholnih pića i duhana (5,6 posto). Zašto je inflacija tako tvrdokorna?
Analitičar i financijaš Neven Vidaković kaže kako je posljednjih nekoliko mjeseci inflacija u EU pala, jer su glavni driveri inflacije prestali djelovati. - To su rast cijena energenata i problemi u dobavnim lancima. Inflacija koju sada imamo u EU strukturna je inflacija koja nastaje zbog deglobalizacije. Ta je inflacija također pojačana pogrešnom i destruktivnom zelenom tranzicijom i ne može se riješiti monetarnom politikom i dizanjem kamatnih stopa, što je EU već gurnulo u stagflaciju. Hrvatska ima znatno veću stopu inflacije od ostatka erozone zato što smo mala i neotporna ekonomija. Činjenica da imamo tako visoku inflaciju sama je po sebi razotkrila dvije laži.
Prva je laž da će euro donijeti stabilnost i nisku inflaciju. Druga je laž ta da će Nacionalni program otpornosti i oporavka kreirati otpornu ekonomiju. Iz podataka vidimo da je NPOO u potpunosti neuspio i oduvijek je temeljen na pogrešnim pretpostavkama. Objašnjenja koje daje ministar Primorac o tome kako imamo inflaciju zbog visoke stope rasta sramotne su i nedostojne profesora Primorca. Profesor Primorac morao bi takve izjave potkrijepiti ekonometrijskim i matematičkim modelom kojim dokazuje svoje izjave, ali niti profesor niti ministar Primorac imaju ili znaju takve modele. Drugim riječima, ministar Primorac od profesora Primorac pravi neznalicu – kratko poručuje Vidaković.
Strukturno povećana inflacija
Analitičar Velimir Šonje nešto je optimističniji. Kako tvrdi na portalu Arhivanalitike, ako novi vanjski troškovni šok ne bude pretjerano snažan, to bi moglo navesti Europsku središnju banku na prvo smanjenje kamatnih stopa u lipnju ili srpnju, kako je i najavljeno.
- Međutim, sada čak tri čimbenika rađaju sumnju u taj scenarij. Učinak rasta cijene nafte i prerađevina tek sada se rasprostire kroz sustav cijena i pitanje je kako će u ECB-u gledati na taj proces.
Drugo, snažan rast cijena usluga (četiri posto na godišnjoj i 0,7 posto na mjesečnoj razini) pobuđuje sumnju u to da se osobna potrošnja i na sjeveru EU počela oporavljati. To je poželjno dok se sjever ljulja na rubu recesije, jer može ukazivati na konačan odmak od opasnoga ruba. No, to u isto vrijeme može ohladiti ECB od namjere da znatnije smanji kamatne stope. Treće, svaki je takav potez rizičan ako FED ne radi isto; u suprotnom može dovesti do velikog pada vrijednosti eura spram dolara. A šef američkoga FED-a Jerome Powell sustavno hladi očekivanja smanjenja kamatnih stopa u SAD-u dok iz tamošnjeg gospodarstva dolaze samo dobre vijesti (recimo ona o broju novootvorenih radnih mjesta u ožujku iznad očekivanja).
Powell je nedavno rekao da nije siguran je li veća inflacija od očekivanja početkom ove godine samo rupa na putu prema na dolje i ponovio kako je potrebno više dokaza o smirivanju inflacije prije nego što se FED odvaži na spuštanje kamatnih stopa s visoke razine 5,25-5,50 posto, gdje se sada nalaze. U Frankfurtu će sigurno jednim okom pratiti što radi FED. No, kao što pokazuju naše stope inflacije – mi smo neka druga priča.
Mi nemamo rupu na putu nego smo upali u strukturno povećanu inflaciju kojoj će dodatno ‘pomoći‘ velik rast plaća u javnome sektoru koji upravo kreće. Uopće ne treba sumnjati u to da će relativno visoka inflacija biti jedna od prvih briga nove vlade. Koja, naravno, neće reći da se to događa zbog fiskalne politike koju bi trebalo oštro korigirati ako se želi postići kakva-takva makroekonomska ravnoteža uz normalnije stope inflacije. U suprotnom, viša se inflacija lako pretvori u naviku – lovljenje vlastita repa – zaključuje Šonje.
Pokazuje se tako da je strah HUP-ovaca od rasta plaća i njihova utjecaja na ukupnu ekonomiju (kroz inflaciju) opravdan. No, birači očito imaju i pouzdanja i vjere kako će se prva odluka nove vlade za koju su glasali biti ona koja će pokazati svu dubinu razumijevanja problema rasta cijena