Rast i razvoj: Razlika između kvantitete i kvalitete

Vrijeme je nakon pandemije postalo ubrzana kategorija, sve prije nje čini se dijelom neke davne povijesti. Tako smo negdje u neku ladicu pospremili strukturiranu podjelu država svijeta na razvijene, nerazvijene i tranzicijske. I zaboravili na nju. S ratom i samostalnošću zagazili smo na prašnjav tranzicijski put na kojemu smo tavorili do... pa, zapravo nema zaokruženoga datuma na kalendaru, a ako pitate svepristuni AI, bez trunke sažaljenja reći će vam da Hrvatska nije dovršila tranziciju. S raznim KPI-jevima koje Hrvatska hvata gotovo najbrže u EU-u, AI-jev se zaključak čini pomalo smiješnim. Naime, Hrvatska raste. U nekim dijelovima (potrošnja i trošenje EU novca, recimo) i galopirajuće.

No vratimo se drugoj rečenici teksta. Prema gospodarskoj polarizaciji svijet dijelimo na razvijene, nerazvijene i one u procesu tranzicije. Govorimo o – razvoju. A vlast i ekonomisti o – rastu. Iako ih u svakodnevnome žargonu smatramo sinonimima, oni to nisu. Ali, što jesu? Posebno je to važno znati u vrijeme kada Hrvatska prema realnome BDP-u po stanovniku doseže 78 posto prosjeka Unije (ušli smo u EU sa 61 posto). Pokazalo se da je za mnoge 80 posto 'prokletstvo blagoslova' – mnogi su udarili u taj zid i ostali ispred njega. Doduše, Poljska, Češka, Slovenija, Litva i Estonija taj su zid probile. Kako? Velimir Šonje u svojoj kolumni pojašnjava.

– Neka opća mjesta koja se za to trebaju dogoditi dobro se znaju: konkurentnost, inovativnost, rast produktivnosti rada, dovoljno velika i pametna privatna ulaganja, efikasna administracija, strukturne reforme....