I dok su sankcije neka vrsta ratovanja bez oružja, jer njihov je cilj oslabiti i slomiti Rusiju, zabrana ruske umjetnosti u znak protesta protiv rata u Ukrajini s jedne strane jača Putinovu retoriku, a s druge strane budi nacionalnu mržnju i kažnjava pojedince koji nizašto nisu krivi. Postoji način da se podupre Ukrajina a da se ne odrekne onoga što je najbolje u Rusiji, njezine najbolje umjetnosti
Ruski predsjednik Vladimir Putin prošlog je tjedna u svom televizijskom obraćanju prozvao zapadnjake zbog otkazivanja i zatiranja tisućljetne ruske kulture i taj tretman Rusije usporedio s otkazivanjem književnice i autorice serijala o čarobnjaku Harryju Potteru J. K. Rowling. Kako je izjavio, dječju su književnicu otkazali jer je 'pala u nemilost obožavatelja takozvanih rodnih sloboda'. Na njegovu žalost, u književnici Putin nije našao saveznicu, već mu je ona, čim joj je ime stavio u usta, odgovorila nedvosmislenim tvitom: 'Kritika zapadnjačke kulture otkazivanja ne bi trebala dolaziti od onih koji trenutačno ubijaju civile jer pružaju otpor ili od onih koji zatvaraju i truju svoje kritičare.' I ima pravo. Dok granatira ukrajinske gradove, puca po civilima i sprječava svaki pokušaj evakuacije, Putin nije u poziciji duriti se zbog toga što zapadnjaci otkazuju sve što je rusko.
Međutim, iako nema nikakve sumnje u to da je, u ovom slučaju, važnije 'tko' govori nego 'što' se govori, kritika zapadnjačke kulture otkazivanja je na mjestu i sve je više onih koji se zauzimaju za to da se ruska umjetnost i kultura ostave na miru. I ne, nisu to putinofili ili pojedinci koji na bilo koji način podupiru invaziju na Ukrajinu, nego umjetnici, kulturnjaci, medijski i politički stručnjaci koji u otkazivanju Čajkovskoga, Gagarina ili Dostojevskoga ne vide ništa dobro. Osim što nitko nema pravo izbrisati njihova vrhunska postignuća, poništiti činjenicu da su svojim djelovanjem zadužili cijeli svijet, problem je i u tome što su takvi postupci besmisleni, pa čak i opasni. Otkazivanje ruske kulture na Zapadu jednostavno nije isto što i uvođenje sankcija ruskom tržištu. I dok su one neka vrsta ratovanja bez oružja, jer njihov je cilj oslabiti i slomiti Rusiju, zabrana ruske umjetnosti u znak protesta s jedne strane jača Putinovu retoriku, a s druge strane budi nacionalnu mržnju i kažnjava pojedince koji nizašto nisu krivi.
Otkazani umjetnici
Na stranu ruske umjetnosti stao je i predsjednik Nacionalne glazbene akademije Ukrajine Petra Iljiča Čajkovskog (Kijevski državni konzervatorij) Maksim Timošenko, čiji orkestar od početka invazije svira na kijevskom trgu. Kako je izjavio britanskomu novinskom mediju 'I' (inews.co.uk), otkazivanje ruske umjetnosti je – velika pogreška.
– Ne slažemo se sa zabranom ruske glazbe, ne mislimo da je to prikladno i opravdano. Sjajna djela ruske umjetnosti nemaju nikakve veze s Putinovom Rusijom, a otkazivanjem se nikomu ne čini usluga – izjavio je Timošenko komentirajući sve učestaliju praksu izbacivanja ili otkazivanja umjetničkih izvedbi koje imaju ikakve veze s Rusijom.
Primjerice, Kardifska filharmonija otkazala je 'Večeri Čajkovskog', a skladateljevo djelo '1812 Overture' uklonjeno je s programa Royal Albert Halla. Švicarski Théâtre Bienne Soleure Čajkovskog je zamijenio ukrajinskom operom 'Mazeppa', a poljska Nacionalna opera otkazala je operu 'Boris Godunov' skladatelja Modesta Petroviča Musorgskog jer pripovijeda o padu ruskog cara. Posebno bode u oči što su ugledne glazbene institucije otkazale Čajkovskog, koji je ukrajinskog podrijetla i koji je s Rahmanjinovom i Glazunovom potkraj 19. stoljeća osnovao kijevsku Akademiju.
Sirovi progon
Kako podsjeća portal Inews, tijekom Prvoga svjetskog rata Sir Henry Wood, dirigent britanske koncertne manifestacije 'Proms', svirao je Wagnera i druge njemačke skladatelje usprkos kampanji koja je branila 'neprijateljsku' glazbu. Kako je tada izjavio osnivač 'Promsa' Robert Newman, 'najveća glazbena i umjetnička djela pripadaju cijelom svijetu, njih ne dotiču ni predrasude ni trenutačne strasti'. Osim što je umjetnost, po definiciji, izvanvremenska i univerzalna, ne poznaje naciju, postupci otkazivanja, kako je Inewsu izjavila Tamsin Alexander, predavačica ruske glazbene umjetnosti na Sveučilištu Goldsmiths, neće naštetiti Putinu, a ni zaustaviti rat.
Taj će potez, nažalost, osnažiti Putinovu retoriku, potpiriti sukob između Rusije i ostatka svijeta. Osim što Zapad nekritički otkazuje ruske povijesne ličnosti (spomenutog Čajkovskog ili, primjerice, Gagarina), nema milosti ni prema ruskim izvođačima koji svoj kruh zarađuju na Zapadu. Direktor Marijinskoga kazališta Valerij Gergijev i sopranistica Anna Netrebko otkazani su jer podupiru rusku vanjsku politiku, ali postoje i oni koji nemaju nikakve veze s režimom, a spriječeni su obavljati svoj posao samo zato što su – Rusi.
Strah od odmazde
Tako je, primjerice, pijanistu Aleksanderu Malofejevu bilo zabranjeno svirati na jednom kanadskom koncertu jer je umjetnički direktor smatrao da bi u ovim okolnostima bilo nesavjesno dopustiti Rusu da svira ako se nije javno odrekao Putina. Malofejev je poslije u priopćenju izjavio da svaki njegov istup može utjecati na njegovu obitelj u Rusiji i da sada može jedino 'moliti i plakati'. Naravno, postoje i oni koji su na Zapadu, ali i u Rusiji, javno usprotivili invaziji, neki su i dali ostavke (dirigent Ivan Velikanov, umjetnički direktor Vasilij Petrenko, dirigent Thomas Sanderling) iako je Putin zaprijetio čišćenjem 'izdajnika'. Javna je osuda Putina, bez sumnje, hrabar potez, ali, s druge strane, treba li one koji strahuju od Putinove odmazde ucijeniti radnim mjestom?
Kako je Inewsu izjavio izvršni direktor Royal Opera Housea Alex Beard, silno je važno pokazati da umjetnička zajednica nema ništa protiv ruskih umjetnika, već protiv Putinova režima. Osuditi umjetnike samo zato što su Rusi, tvrdi Beard, može se svima obiti o glavu.
– Vide li da ih otkazujemo, počet će vjerovati ruskoj propagandi koja tvrdi da je Rusija dobra, a Zapad zao – naveo je Beard i dodao da postoji način da se podupre Ukrajina a da se ne odrekne onoga što je najbolje u Rusiji, njezine najbolje umjetnosti.
U Royal Opera Houseu je, konkretno, orkestar svirao ukrajinsku himnu, a dio prihoda od prodaje ulaznica darovan je ukrajinskim građanima. London Coliseum organizirao je pak gala večer za pomoć Ukrajini na kojoj su ruski i ukrajinski umjetnici izvodili 'Labuđe jezero' P. I. Čajkovskog, skladbe Rahmanjinova i Glazunovu 'Raymondu'. Tako je poslana jasna poruka da između Rusa i pristaša Putinova režima ne stoji znak jednakosti i da glazba mora ispunjavati svoju temeljnu svrhu – ujediniti svijet. Ili, kako je rekao ukrajinski baletan Ivan Putrov: – Ples, glazba i umjetnost pokreću svijet, a ne nasilje. S obzirom na to da mi, umjetnici, imamo dar – moramo se njime koristiti.