Loša vijest je da Hrvatska gubi utrku u produktivnosti – najveći pad u prerađivačkoj industriji, ICT-u i turizmu
Prvo dobre vijesti – realni BDP po stanovniku u 2024. je u godinu dana porastao 3,9 posto nakon čega je Hrvatska zasjela na
čelnu poziciju na ljestvici EU po rastu BDP-a per capita u posljednjih pet godina. Naime, od 2019. godine do kraja 2024.
godine realni BDP po stanovniku skočio je za visokih 20,3 posto - pet puta brže od prosjeka EU koji je iznosio tek 4,1 posto, stoji u novim makroekonomskim analizama Hrvatske udruge poslodavaca.
BDP po stanovniku po paritetu kupovne moći porastao je u 2024. na 77 posto prosjeka EU sa 76 posto u 2023. te 67 posto u 2019., što sugerira daljnji rast realnog dohotka prema 80 posto te smanjuje vjerojatnost negativnog migracijskog salda.
Ipak uz rast zaposlenosti od 4,5 posto u 2024. u odnosu na 2023., Hrvatska je tijekom prošle godine zabilježila manji realni
pad produktivnosti. Loša vijest je da je snažan realni rast dohotka ostvaren nauštrb cjenovne konkurentnosti (s obzirom
na najviši nominalni rast troška rada po satu na ljestvici EU) te da u posljednje tri godine trošak rada raste brže od
prosjeka CEE regije.
Udio troška rada u BDP-u je po prvi puta nakon 2020. godine viši od prosjeka EU (49 posto prema 48 posto i čak šest (6) postotnih bodova viši od prosjeka CEE regije, što implicira relativno veću distribuciju zarada kompanija prema zaposlenima. Kao što već dugo ističemo, glavni razlog za gubitak konkurentnosti su dvije velike državne intervencije u trošak rada - kroz uzlet mase plaća isplaćenih iz proračuna te podizanja razine minimalne plaće. Nastavak tih trendova u HUP-u očekuju i u ovoj godini s obzirom na rekordno povećanje minimalne plaće u 2025. od 15,4 posto te rast izdvajanja za masu plaća iz proračuna od 7.4 posto.
Analiza HNB-a pokazuje da je od 2019. godine do danas, najviše rasla kupovna moć (naj)nižih plaća, a čiji primatelji imaju
relativno veću sklonost (potpunoj) potrošnji istih. Trošak rada ima dominantan utjecaj na inflaciju već četiri kvartala za
redom, dok profiti poduzeća najmanje godinu dana djeluju u suprotnom smjeru. Snažniji dvoznamenkasti rast plaća
potaknut predizbornim povišicama na razini lokalne države, dodatnim pritiscima na povećanje koeficijenata u određenim
segmentima državne administracije, kao i bolja turistička sezona od očekivanja su glavni domaći rizici za ubrzanje stope
inflacije.
Podaci o trošku rada te produktivnosti pokazuju upravo ono na što smo već neko vrijeme upozoravali, kažu u HUP-u. Hrvatska
je prema preliminarnim podacima u 2024. među svim članicama EU zabilježila drugi najveći realni pad produktivnosti
(-1,2 posto) nakon Italije (-1,4 posto), čime je nažalost prekinut niz od tri godine tijekom kojih je realni rast produktivnosti u
Hrvatskoj premašivao prosjek EU. Među glavnim sektorima, posebno zabrinjava nastavak zaostajanja produktivnosti u
kontinuitetu od 2017. u prerađivačkoj industriji, pad produktivnosti u ICT-u te u turizmu.
Preduvjet za rast produktivnosti je olakšanje ulaganja
U kontekstu inflacije pogonjene rastom troška rada, u HUP-u ističu kako je kupovnu moć građana svrsishodnije jačati kroz daljnje porezno rasterećenje dohotka od nesamostalnog rada. Naime, rast primanja potican intervencijama poput proračunskih povišica i minimalne plaće jače potiče inflaciju nego rast potaknut smanjenjem poreza na dohodak. Niže stope poreza na dohodak povećavaju poreznu bazu, ali zahtijevaju i razboritiji plan proračunskih rashoda.
Zauzdavanje rashoda u sklopu novih fiskalnih pravila na razini EU je dobrodošao ‘instrument’ u usporavanju inflacije te cjenovnih očekivanja. Kao i na razini poduzeća, preduvjet za brži rast produktivnosti je olakšanje uvjeta investiranja kroz:
➢ Izmjene Zakona o poticanju ulaganja, i to ukidanjem smanjenja poticaja na investicije od 55-110 milijuna EUR kao i ukidanjem ograničenja na poticaje iznad 110 milijuna eura. Potrebno je i produljiti rok korištenja poticaja i definirati ga od početka prodaje proizvoda koji su rezultat investicije. Većim proizvodnim tvrtkama, koje su u EU razmjerima male, treba širiti mogućnost korištenja EU sredstava za ulaganja u produktivnost. U većini članica EU, velike tvrtke imaju 40-70 posto veću produktivnost u odnosu na mikro i male, a hrvatske velike tvrtke (iznad 250 zaposlenih) imaju 3,3 puta nižu produktivnost po radnom satu od prosjeka EU. Hrvatska treba privući investicije iz zemalja koje grade novu arhitekturu globalnih lanaca vrijednosti, što traži jaču podršku investitorima u dizajnu lokalnih lanaca nabave.
➢ Hrvatska treba porezne olakšice te potporu institucija i tržišta kapitala u cilju akumulacije kapitala za ulagane u istraživanja i razvoj te u nove tehnologije.
➢ Jačanje energetske konkurentnosti kroz izjednačavanje cijene električne energije za poduzeća i stanovništvo uz poticanje konkurencije te inovacija u energetskom sustavu te jačanje kapaciteta HEP-a za ulaganja u infrastrukturu, a sve u cilju energetske samodostatnosti do 2030. godine. Potrebno je hitno odblokirati oko 2,6 mlrd eura vrijedne investicije u OIE, čija realizacija čeka odluku HERA-e o iznosu naknade za priključak već tri godine.
➢ Jačanje ponude radne snage kroz poboljšanje ishoda obrazovanja, aktivne politike tržišta rada u cilju jače participacije mladih, žena, starijih radnika i stranaca na tržištu rada.
➢ Jačanje domaćeg tržišta kapitala kroz olakšanje investicija domaćih mirovinskih fondova te općenito fondova rizičnog kapitala u domaću ekonomiju, poreznu atraktivnost registracije start-up tvrtki, uvođenje investicijskih računa građana s poreznim poticajima te jednakost poreznog tretmana vlasničkog kapitala i duga.
Profitabilnost hrvatskih tvrtki 55 posto niža od EU prosjeka
Poželjno dostizanje realnog dohotka po zaposlenom od oko 90 posto prosjeka EU kao sljedeći korak nije slučajno ni arbitrarno postavljena razina. Naime, analiza kretanja odnosa stvarne individualne potrošnje koja uključuje i realnu vrijednost potrošnje javnih dobara, i neto migracijskih salda za članice EU od 2009. do 2022. godine pokazuje nam da realni dohodak na razini oko 90 posto EU prosjeka, stanovništvo ocjenjuje zadovoljavajućim pa stoga raste vjerojatnost pozitivnog migracijskog trenda – odnosno zaustavljanje iseljavanja pa čak i povratak iseljenika.
Za postizanje standarda koji pozitivno utječe na zadržavanje ljudi, neto imigracijske tokove te u konačnici demografsku stabilizaciju, potreban je široki konsenzus oko ulaska Hrvatske među top 20 najprivlačnijih destinacija na OECD-ovoj PMR ljestvici u idućih nekoliko godina, sa sadašnjeg 27. mjesta ljestvice koja obuhvaća 47 zemalja.
U posljednjem objavljenom OECD-ovom petogodišnjem izvješću Product Market Regulation, Hrvatska se približila prosjeku OECD-a te EU prema kriteriju reguliranosti tržišta, dok je u mjerenju iz 2018. godine bila među četiri najreguliranije ekonomije EU i pri vrhu liste reguliranosti svih zemalja uključenih u ovo mjerenje. Prema ‘padu‘ PMR indeksa u 2023. godini, odnosno smanjenju razine regulacije za gotovo 20 posto, Hrvatska je među top četiri članice EU, a posljednji ‘score‘ od 1,39 je blizu prosjeka OECD-a (1,34) i malo slabiji od prosjeka EU (1,21) (niža vrijednost indeksa znači veću liberalizaciju). Stvarni pomaci u ranije spomenutim područjima, jačanje percepcije o njihovoj provedbi i kratkoročan solidan momentum ekonomskog rasta mogu ubrzati pozitivne promjene.
Rad na dosezanju cilja od 90 posto prosjeka EU može povećati ulaganja u tvrtke i sektore koji stvaraju veću dodanu vrijednost po zaposlenom i isplaćuju veće realne osobne dohotke. Naročito u razdoblju pred nama kad značajno uspori priljev EU fondova. Valja reći i kako prema poslovnim investicijama zaostajemo za prosjekom EU i mnogim ekonomijama CEE regije, dok je istodobno bruto profitabilnost hrvatskih tvrtki, unatoč poboljšanjima posljednjih godina, još uvijek 25 posto ispod prosjeka CEE regije te čak 55 posto ispod prosjeka EU. Pritom znamo kako samo profitabilne tvrtke mogu investirati u produktivnost i na održiv, opravdan način povećavati primanja zaposlenih. S obzirom na nerazmjerno visoku relativnu razinu javne potrošnje u odnosu na veličinu naše ekonomije, u HUP-u smatraju oportunim razmotriti buduće promjene u strukture javne potrošnje