Inflacija je 2022. bila dominantno ekonomsko i financijsko pitanje za većinu zemalja širom svijeta, posebno za ona napredna gospodarstva koja imaju posljedični utjecaj na globalno gospodarstvo i tržišta.
Učinci su se osjetili u pogoršanju životnog standarda, povećanim troškovima zaduživanja, gubicima na tržištu dionica i obveznica te povremenim financijskim nezgodama. U ovoj novoj godini, recesija se pridružila inflaciji kao pokretaču globalnog gospodarstva i vjerojatno će na kraju tu ulogu igrati bez nje.
Mohamed El-Erian, predsjednik Queen‘s Collegea u Cambridgeu za FT je objasnio da je riječ o svojevrsnoj evoluciji koja čini globalno gospodarstvo i investicijske portfelje podložnima širem rasponu potencijalnih ishoda, a to je nešto što sve veći broj ulagača u obveznice shvaća više od mnogih dioničkih partnera.
Međunarodni monetarni fond (MMF) će vjerojatno uskoro ponovno smanjiti svoje projekcije gospodarskog rasta, s obzirom da očekuje da će ‘recesija ove godine pogoditi trećinu svijeta‘. Ono što je posebno važno u ovoj sve lošijoj globalnoj perspektivi nije samo to što tri glavna svjetska ekonomska područja (Kina, EU i SAD) usporavaju zajedno, već i to da se to događa iz različitih razloga.
U Kini, prilično nespretan izlazak iz pogrešno zamišljene nulte politike Covid-19 potkopava potražnju i uzrokuje sve više poremećaja u opskrbi. Takvo vođenje nastavit će narušavati domaće i globalno gospodarsko blagostanje sve dok Kina ne uspije poboljšati učinkovitost i raširenost cijepljenja u državi, smatra El-Erian. Također, Kina će morati dobro razmisliti o svom modelu rasta koji se više ne može oslanjati na veću globalizaciju.
Situacija u SAD-u najbolja
Europska unija se i dalje mora baviti prekidima opskrbe energijom jer ruska invazija na Ukrajinu i dalje traje. Neke zemlje su naučile vrlo dobro upravljati zalihama i uspjeli preusmjeriti opskrbu, ali to još nije dovoljno za uklanjanje neposrednih ograničenja rasta, a kamoli za rješavanje dugotrajnih strukturnih problema.
Kako stvari trenutno izgledaju, situacija u SAD-u je dugoročno najbolja. Državi su vjetar u leđa pružila nastojanja Federalnih rezervi da obuzdaju inflaciju nakon što su povećanja cijena okarakterizirali kao prolazna, a zatim bili previše stidljivi u počecima prilagođavanja monetarne politike.
Fedov pomak na agresivno povećavanje kamatnih stopa ipak je došao prekasno da spriječi širenje inflacije na uslužni sektor i plaće. Inflacija će, po brojnim analitičarima, ostati na oko četiri posto i biti manje osjetljiva na politike kamatnih stopa i izložiti tamošnje gospodarstvo dodatnom riziku od nesreća izazvanih političkim pogreškama koje sabotiraju gospodarski rast.
Neizvjesnosti s kojima se suočava svako od ova tri gospodarstva koja smo nabrojali sugeriraju da bi neki analitičari ipak trebali biti oprezniji u uvjeravanju da će recesijski pritisci biti kratki i slabašni. Trebali bi ostati otvorenog uma, barem kako bi izbjegli ponavljanje pogreške preranog ‘štambiljanja‘ inflacije kao prolazne i nezabrinjavajuće.
To je osobito važno s obzirom da različiti pokretači recesijskog rizika čine financijsku nestabilnost još većom prijetnjom, a političke tranzicije još težima, što uključuje i vjerojatni izlazak Japana iz politike kontrole kamatnih stopa. Raspon mogućih ishoda neobično je velik, smatra El-Erian.