Nogometaši ovaj put nisu uspjeli, ali sportsku logiku mogli bismo preslikati na ekonomiju i politiku. Kao što naši ponajbolji sportaši iz svijeta nastupaju za reprezentaciju, tako bismo i istaknute menadžere iz najjačih svjetskih kompanija mogli angažirati da odigraju koju utakmicu za Hrvatsku
NASA je u ponedjeljak kasno navečer potvrdila da su hrvatski navijači uspješno spušteni na zemlju. Ta ‘svemirska‘ pošalica najbolje karakterizira kockastu operaciju na Europskom nogometnom prvenstvu. Dotad su hrvatski navijači okupirali najprije Berlin, pa Hamburg i Leipzig. Napokon smo, eto, doživjeli ‘kontraokupaciju‘ države koja je u prošlosti i sadašnjosti uglavnom okupirala nas – što vojno, što turistički, a svakako i ekonomski.
Nažalost, ovaj se put nije sve poklopilo da bi se postigao najavljivani ‘veliki rezultat‘. Tomu je svakako pridonijela i nefokusiranost na turnir. Jedan je standardni reprezentativac zakazao vjenčanje za vrijeme priprema, igrači i izbornik snimali su brojne reklame, a Dalić je čak iz kampa u Rijeci jurio za Zagreb da bi ispunio prije zakazanu sponzorsku obvezu. Sad se vidi da u pripremama nije pomogao ni dan odvojen za izlet kod Pape u Vatikan.
Uspjesi i neuspjesi nisu slučajni
Možda to nije glavni razlog ovog neuspjeha, ali u modernom nogometu više nema reprezentacija koje se može pobjeđivati rutinski, s pola snage. Danas su razlike u kvaliteti male i mogu doći do izražaja tek ako se svaka utakmica igra pod punim gasom. Energetska potrošnja ne može se regulirati ni protiv Španjolske ni protiv Albanije. Doduše, samo je remi s Albanijom bio iznenađenje. Španjolska je među glavnim favoritima turnira, a i Italija je prema vrijednosti momčadi ispred Hrvatske.
Upravo je to polazište na osnovi kojeg se grade očekivanja. Engleska je reprezentacija najvrjednija – njezinih 26 igrača Transfermarkt procjenjuje na 1,52 milijarde eura, a još Francuska i Portugal vrijede više od milijarde eura. Hrvatski reprezentativci prema tom su kriteriju s 327 milijuna eura na jedanaestom mjestu. Naravno, ne pobjeđuju uvijek najbogatiji. Prema sportskim kriterijima (Fifin ranking), vodeća europska reprezentacija prije turnira bila je Francuska, ispred Belgije i Engleske, a Hrvatska je bila sedma.
Hrvatska je izgubila plasman u sljedeći krug u posljednjoj minuti dramatične utakmice protiv Italije, u predugoj nadoknadi vremena od osam minuta, za što je odmah prozvan nizozemski sudac, za kojeg će navijači (pa i oni navodno stručni komentatori) reći da je bio cijelu utakmicu skloniji Talijanima, a otkriveno je i da živi u braku s jednim Talijanom. Naši su pak ‘ostavili srce na terenu‘, ali na kraju ‘nisu imali sreće‘… No, prava je istina da su isto tako ‘srce na terenu‘ ostavili i Talijani. Plasman u sljedeći krug nismo izgubili protiv Italije, nego protiv Albanije. I nije stvar sreće što smo na sve tri utakmice primali golove u zadnjim trenucima – od Španjolske u prvom poluvremenu, a od Albanije i Italije na samome kraju. I još smo jedina reprezentacija koja je zapucala dva jedanaesterca.
S obzirom na to da se svi navijači najbolje razumiju u nogomet, svatko ima svoje primjedbe na sastav i taktiku svoga kluba, a posebno reprezentacije – zašto utakmicu nije počeo ovaj nego onaj; zašto nije zamijenjen jedan, nego drugi; zašto nismo više napadali; zašto smo bezglavo jurili; zašto smo se povukli; zašto se nismo dobro povlačili… Iako se svaka pojedinačna odluka može dovesti u pitanje, Zlatko Dalić ostaje najuspješniji nogometni izbornik, kojeg se u hrvatskom sportskom Panteonu može staviti uz bok Ratku Rudiću.
Povratak iz nogometa u biznis
Vratimo se malo domaćem biznisu. Sportski turizam na Europsko prvenstvo (do sredine srpnja), pa i Olimpijske igre u Parizu (od 26. srpnja do 11. kolovoza) mogao bi okljaštriti turističku sezonu (što se već vidi po trenutačnoj popunjenosti kapaciteta). S druge strane, velike zarade od nogometa baš i neće biti. Jedini pravi dobitnik je Hrvatski nogometni savez, na čiji će račun sjesti 10,25 milijuna eura. No, i Kustićeva ekipa sigurno je računala na više – u igri je bilo još 16 milijuna eura. Mrvice je zaradio i HRT, koji je sigurno digao prihode od reklama. Međutim, budući da HRT vlastitim prihodima u svom proračunu sudjeluje tek sa 16 posto, to će biti tek kap u moru televizijske pristojbe.
S obzirom na to da su i HNS i HRT neprofitne organizacije, čini se da ostatak biznisa neće osjetiti nogomet. Čak i predrasuda o pivarima kao velikim dobitnicima ne stoji. Svojedobno je, naime, prvi čovjek Zagrebačke pivovare u Lideru priznao da su ‘vatreni‘ 2018. digli prodaju piva manje od paklenih vrućina prethodne godine.
Ipak, postoji ‘nogometna kopča‘. Od 26 članova reprezentacije samo šestorica su iz domaće lige, od kojih trojica pakiraju kovčege nakon Eura, a samo dvojica još nisu igrala u europskim klubovima. Hrvatska ima i menadžere na visokim pozicijama u globalnim kompanijama, koji igraju u najjačim ligama biznisa. Nažalost, oni igraju za hrvatsku poslovnu reprezentaciju rjeđe od nogometaša. Neki od njih sigurno bi se odazvali kad bi ih hrvatski politički izbornik pozvao kao savjetnike ili da na temelju svojih iskustava naprave pravi razvojni program. Za tu bi reprezentaciju trebalo navijati puna srca kao i za nogometnu.
