Retrospektiva: Nedovršena godina čeka epilog u 2023.

Jedna dvojbena sudačka odluka, pet minuta dekoncentracije i energetska potrošenost u 90 minuta polufinala protiv Argentine zaustavili su hrvatski san o osvajanju Svjetskoga prvenstva u nogometu. Tako se nije ispunila naša želja da taj uspjeh proglasimo događajem godine. No plasman u polufinale i osvajanje trećeg mjesta na svijetu golem je sportski uspjeh koji ulazi među deset događaja koji su obilježili 2022. Bronca iz Dohe ima veliki poslovni, odnosno izvozni potencijal, ali usuđujemo se prognozirati da ga, nažalost, nećemo uspjeti monetizirati šire od turizma.

Za premijera Andreja Plenkovića godina na izmaku (bila) je ‘godina isporuke‘. Argumentirao je to golemim projektima na kojima se radilo godinama: ulaskom u eurozonu i šengenski prostor, dovršetkom Pelješkog mosta te koridorom 5c. Izdvojio je i ‘megapotporu‘ građanima i gospodarstvu u krizi ‘u obliku dvaju paketa vrijednih 26 milijardi kuna‘, dogovor sa sindikatima u javnim i državnim službama o rastu plaća te europski novac, kojega nikada nije bilo više na raspolaganju.

Vlasnički manevri oko Fortenove

Spomenuo je i niz strukturnih reformi, pri čemu je osebno apostrofirao zdravstvenu – premda je ključan element centralizacija, odnosno nacionalizacija županijskih bolnica, koje će tako doći pod upravljačku kapu HDZ-a.

Međutim, retrospektiva godine može se promatrati i iz drugoga kuta. Ova godina zapravo je – nedovršena. Ključni trendovi nastavit će se i dogodine ili će se tek osjetiti u 2023. Zapravo, zamjena kune eurom i otvaranje granica prema Sloveniji i Mađarskoj vrijede od 1. siječnja pa smo ih na popis stavili kao da se događaju doslovno u posljednjoj sekundi ove godine.

Na Silvestrovo neće biti zaustavljeno ni galopiranje inflacije. Doduše, stalno dobivamo apaurine u obliku projekcija da će se rast cijena dogodine usporiti, ali za to nema baš mnogo jamstava. Rat u Ukrajini se ne smiruje, zato je neizvjesno što će se događati s cijenama nafte i plina, a i sirovine i repromaterijal ostaju skuplji jer dobavni lanci zaobilaze Rusiju i Ukrajinu. Upitno je i dokad će Vlada držati zamrznute cijene dizela, supera i loživa ulja.

Zato će se i energetska saga nastaviti, baš kao i priča o Ini, s tko zna kakvim novim aferama i krakovima. Kako god, još neko vrijeme ne treba očekivati zaoštravanje u modelu upravljanja. Dobri odnosi s Mađarskom trebali su nam radi ulaska u Schengen, a sad još želimo ući u OECD…

Nije gotova ni priča s Fortenovom. Rusko-arapski manevri s preuzimanjem najvećega vlasničkog udjela zasad su na čekanju, a s tim je povezana i sudbina Peruškove uprave, ali i cijele kompanije kojoj u rujnu sljedeće godine dospijevaju obveznice od 1,2 milijarde eura. Bez sigurne vlasničke strukture teško će se postići bilo kakav novi aranžman, a onda bismo mogli imati novu dramu.

Teška godina za ruski kapital

U sjeni previranja oko Fortenove prouzročenih sankcijama protiv Rusije i ruskoga kapitala ostale su i ekspresna nacionalizacija Sberbanka (prema receptu Europske unije) i promjena vlasnika Đure Đakovića TEP-a, koji je od kompanije ruskog oligarha Alekseja Mordašova preuzela austrijska grupacija Andritz. No Mordašov je već jednom, prije četiri godine, stavljen pod embargo. Tada je vlasništvo svoje uspješne slavonskobrodske tvrtke ‘parkirao‘ na Britanske Djevičanske Otoke pa ga ponovno preuzeo ljetos. Dodatna je zanimljivost u tome što je na čelu tvrtke, bez obzira na formalnu promjenu vlasništva, cijelo vrijeme isti menadžer, Ivica Marić.

Podjednako su dramatične i aktualne vlasničke promjene u drugim hrvatskim tvrtkama. Godinu je obilježio trend preuzimanja velikih tvrtki, sve više njih prelazi u strano vlasništvo. No stranci su počeli kupovati i male – od 150 najboljih mikrotvrtki, malih i srednjih tvrtki gotovo pola njih (72) već je u stranom vlasništvu.

Javnost se ove godine bavila i gradskim upravama dvaju najvećih gradova. U Splitu je gradonačelnik Ivica Puljak isprovocirao izvanredne izbore kojima je učvrstio vlast. U Zagrebu je pak u središtu pozornosti bilo prikupljanje smeća, s velikom pobunom Zagrepčana koji su financijski prisiljeni odvajati plastični i papirnati otpad od ‘pravoga‘ smeća, namijenjenoga prikupljanju u ZG vrećicama. Nakon početnog nezadovoljstva garniranoga nesnalaženjem Čistoće, o tome više nitko ne govori pa se i u Zagrebu otpad sada odvaja. Doduše, prema posebnome modelu, ali slično kao u nizu drugih gradova.

Umiranje od korone nije vijest

Godina je to u kojoj korona više nije vijest. Pandemija je prve godine (od sredine ožujka do kraja 2020.) odnijela 3920 života, prošle godine 8618, a ove godine, do kraja prošlog tjedna, još 5136 života. Tako možemo reći da je korona ove godine, 2022., u Hrvatskoj jednako smrtonosna kao i u početku. I, dok smo prema broju slučajeva na milijun stanovnika u zlatnoj sredini Europske unije, samo Bugarska i Mađarska imaju više smrtnih slučajeva u odnosu na broj stanovnika. Kako god, naučili smo živjeti s tim virusom (pa i umirati) i više ne gledamo dnevni semafor s brojem novooboljelih, izliječenih, onih na respiratoru i preminulih. Korona je 2021. bila treći uzrok smrti u Hrvatskoj. Bolesti cirkularnog sustava bile su fatalne za 37 posto umrlih, tumor za 22 posto, a korona za 14 posto umrlih.

I kohabitacija, odnosno svađa između Pantovčaka i Banskih dvora, postala je svakodnevnica, a spor zbog vojne pomoći Ukrajini premijer je iskoristio kao pokaznu vježbu za osvajanje dvotrećinske većine u Saboru. Zasad je ostao kratak za četiri glasa.

Ni smjene u Vladi više se ne ubrajaju u kategoriju ‘vijesti za naslovnice‘; nastavljene su i ove godine. Najprije je pao ministar graditeljstva Darko Horvat, prvi ministar koji je uhićen tijekom mandata, i to zbog sumnji povezanih s dodjelom potpora i poticaja iz vremena kad je bio ministar gospodarstva. Zbog iste Uskokove istrage o dodjeli potpora i poticaja otišli su i SDSS-ov potpredsjednik Vlade bez portfelja Boris Milošević i ministar rada Josip Aladrović. Njima se pridružio ministar gospodarstva Tomislav Ćorić, i sâm opterećen nizom afera, koji je otišao ‘na vlastiti zahtjev‘, no ‘uhljebljen‘ je kao viceguverner HNB-a. Ljetos je podnio ostavku i otišao bez suvisla obrazloženja i peti član Vlade, još jedan potpredsjednik i ministar financija, Zdravko Marić, koji je dotad bio jedna od ključnih figura u HDZ-ovim vladama od početka 2016. godine.

Čini nam se da se i ministarski defile u Vladi ubraja u kategoriju nedovršenih događaja koji će se nastaviti u skladu s propagiranom nultom tolerancijom na korupciju. No ta Plenkovićeva mantra u praksi ima nikad izgovoreni dodatak: Pazite što radite jer ćete politički i kazneno odgovarati ako vas uhvate s prstima u pekmezu. 

Ušli smo u eurozonu, ali sačuvajte kunske kovanice

Kad su se 14. lipnja 1985. predstavnici Belgije, Francuske, Zapadne Njemačke, Luksemburga i Nizozemske sastali u mjestašcu na granici između Njemačke i Luksemburga, nisu mogli znati u što će se pretvoriti tada potpisani sporazum koji je stupio na snagu gotovo deset godina poslije. Tog 26. ožujka 1995. pet država (u međuvremenu se Njemačka ujedinila), kojima su se pridružili Portugal i Španjolska, ukinulo je graničnu kontrolu. Ta odredba unesena je 1999. u zakonodavstvo EU i od tada je taj prostor bez granica proširen na 22 države EU te Norvešku, Island, Lihtenštajn i Švicarsku.

Ulazak u Schengen i eurozonu svakako je događaj godine za sve poslovne ljude. Hrvatska s prvom sekundom 2023. postaje 27. članica šengenskog prostora, koji obuhvaća vanjske granice duge oko 50.000 kilometara, i dvadeseta članica eurozone. Ukidanje fizičkih i monetarnih granica s najvećim dijelom Europe donijet će novi poticaj turizmu, no korist će biti mnogo veća u neometanom i bržem protoku robe. Šleperi više neće stajati na Bregani i Maclju, nego samo na Bajakovu i drugim prijelazima prema Srbiji, BiH i Crnoj Gori. To će znatno skratiti vrijeme i smanjiti troškove prijevoza u ostatak EU. Još će veća korist biti povjerenje koje euro i Schengen povlače za sobom. Zbog toga se može očekivati pojačan interes investitora za Hrvatsku, ali i smanjenje kamatnih razlika između Hrvatske i eurozone, koje su dosad bile očite. Doduše, to se neće osjetiti u vremenu kad cijeli svijet, pa i Europska središnja banka, diže kamate, ali taj rast sigurno bi bio veći izvan eurozone.

Promjena valute znatno je kompliciranija od Schengena. Počelo je blamažom s plagiranim rješenjem za hrvatsku kovanicu pa se natječaj ponovio. A kad su prvi paketi kovanica pušteni u promet – razgrabljeni su. Iz HNB-a poručuju da će od 1. siječnja kovanica biti dovoljno, ali u bankama je opsadno stanje. Dio bankomata već se puni eurima, a oni s kunama tek će se poslije prebacivati na eure, zbog čega je privremeno ukinuta međubankarska naknada za podizanje gotovine. No mikropoduzetnici i mali poduzetnici ne vjeruju da će moći nabaviti dovoljno novca, posebno manjih apoena, pa su neki od njih pragmatično najavili da će zatvoriti vrata i otići prva dva tjedna nove godine na godišnji.

Poseban je problem što će se događati sa svim automatima koji primaju kune i kako će trgovci riješiti najam kolica, koja su baždarena na dvije i pet kuna. Zato ne može štetiti opskrba određenom količinom kunskih kovanica, ponajmanje zbog nostalgije.

Inflacija se nastavlja i 2023., čeka li nas najesen novi udar?

Što nas političari i stručnjaci više uvjeravaju da se inflacija ispuhava, demantira ih rast cijena iz mjeseca u mjesec. Istini za volju, u drugom dijelu godine inflacija raste nešto sporije, ali nikako da se taj rast zaustavi (jedina je iznimka kolovoz, kad su cijene ostale na razini srpnja) pa je u studenome došla do rekordnih 13,5 posto (u odnosu na isti mjesec prošle godine). Taj rekord vrijedi za razdoblje poslije Valentića i Škegre. Oni su u godinu dana zauzdali hiperinflaciju koja je u listopadu 1993. prešla 1900 posto! No ovaj put inflacija je uvezena – zbog poremećenih dobavnih lanaca, poskupljenja energije i ruske invazije na Ukrajinu. Svi se nadaju da se neće dogoditi hiperinflacija poput one otprije tridesetak godina. No sad nema čvrstoga valutnog sidra kakvo je bila tadašnja njemačka marka. Očekivano, spuštanje PDV-a na osnovne artikle u maloprodaji nije dalo nikakve rezultate, no zamrzavanje cijena goriva, čini se, ipak omogućava svojevrstan predah. Ali ni to neće moći trajati unedogled premda ovih dana cijene barela padaju. Zato vlada bojazan od novog vala inflacije. Za razliku od većine stručnjaka, utjecajni glavni ekonomist Europske središnje banke Philip R. Lane već najavljuje mogućnost da će put prema stabilnoj inflaciji od dva posto biti dug, da bi rast cijena na proljeće i ljeto mogao usporiti, ali i da nakon toga slijedi – novi inflacijski udar. Bolje da na to budemo spremni.

Novi propisi: Dodatni porez za najbolje, ograničenja trgovcima…

Donošenje triju zakona obilježilo je kraj godine, svaki sa svojim proturječnostima, a više će utjecati na poduzetnike od politički atraktivnijeg neizglasavanja vojne pomoći Ukrajini.

Oporezivanje ‘ekstraprofita‘ udarit će po džepu tvrtke s prihodima većim od 300 milijuna kuna, neradna nedjelja lupit će trgovce, a promjene u Zakonu o radu sve poduzetnike. Europski porez na ‘ekstraprofit‘ energetskog sektora Hrvatska je ‘kreativno‘ proširila na sve djelatnosti, zbog čega će stradati najbolje i najpropulzivnije među velikim tvrtkama. Donesen je 16. prosinca, a trebao bi se odnositi na dobit od početka godine i tek treba izdržati ustavnu provjeru. I o novoj odluci o zatvaranju trgovina nedjeljom (uz najviše 16 iznimaka) vjerojatno će se morati izjasniti Ustavni sud. Međutim, nezamijećeno je prošlo ograničenje radnog vremena trgovina na 90 sati tjedno (od ponedjeljka do subote), što znači najviše 15 sati na dan, čime se zabranjuje rad 0 – 24, pa i produljeni rad, što će biti poseban problem za ljetno radno vrijeme trgovina na Jadranu, ali i malih kvartovskih trgovaca. U Zakon o radu uvedeno je 50-postotno povećanje plaća za rad nedjeljom, ali i pojam ‘nedostupnost radnika nakon radnog vremena i za vrijeme godišnjeg odmora‘. Praksa će pokazati što će se događati na tom planu.

U deset godina nestalo više od pola Zagreba

Hrvatska je u deset godina izgubila više od pola Zagreba, odnosno 413.056 stanovnika. Lanjski popis stanovništva zasigurno je najnepouzdaniji koji pamtimo, pa i broj od 3,871.833 stanovnika treba uzeti s rezervom. Nisu pomogli ni produljeni rokovi prvi put provedenoga samopopisivanja ni novi produžetak zbog nedostatka popisivača. Broj stanovnika pao je zbog negativnoga prirodnog prirasta, ali i zbog iseljavanja najproduktivnijeg dijela populacije, ali drastično je porastao broj ‘nepoznatih‘. Needucirani popisivači u koprodukciji s nejasnim uputama iznjedrili su rekordan broj popisanih kojima se ne zna narodnost, vjera, pa čak ni materinski jezik. Ne zna se koliko će još biti ‘nepoznatih‘ u ostatku rezultata, a Državni zavod još nije iznio kad će objaviti klasifikaciju stanovništva prema bračnom stanju, školskoj spremi, informatičkoj pismenosti, strukturi kućanstava… Tih podataka, koji zanimaju biznis više od ovoga prvog skupa namijenjenoga političarima, zasad nema u kalendaru objava u 2023.

Pelješki most napokon povezao Hrvatsku

Kad Europska unija daje novac, kad Slovenac projektira, a posao se povjeri Kinezima, onda se i u Hrvatskoj u samo tri godine i k tome u jeku korone može sagraditi most dug 2404 metra. Doduše, prvi put radove je otvorio tadašnji premijer Ivo Sanader, a onda taj igrokaz ponovio sklopu predizborne kampanje 2007.; Jadranka Kosor pokušala je 2011. revitalizirati projekt, a Zoran Milanović ga je zamrznuo. Ulaskom u EU aktualizirano je povezivanje hrvatskoga kopna s jugom, ali i ostvarenje teritorijalne cjelovitosti Unije.

Za to je iz Bruxellesa došlo 357 milijuna eura, a država je doplatila još nešto više od 63 milijuna. Naizgled mala cijena za Hrvatsku. Više je živaca domaća vlast potrošila na uvjeravanje domaće javnosti da je most bolje rješenje od cestovne trase kroz teritorij BiH, a najkompliciranije je bilo slomiti protivljenje BiH kojoj je smetalo ‘zatvaranje‘ morskog prilaza Neumu. Pelješki most ima neprocjenjivu važnost za jug Hrvatske. Pitanje je samo tko će se njime voziti i hoće li biti isplativ sagradi li se jednoga dana kroz BiH cesta prema jugu.

 

Blokada vlasničkog odlučivanja golema je prijetnja Fortenovi

Kakav peh! Upravo kad je kompaniji stvarno dobro krenulo s rezultatima poslovanja, kad se na horizontu pojavila svijetla budućnost, ruska agresija na Ukrajinu ozbiljno je ugrozila sve dosad učinjeno. Zbog toga što je pojedinačno najveći vlasnik Fortenove (bio?) ruski Sberbank, Glavna skupština imatelja depozitarnih potvrda Fortenova grupe trenutačno je blokirana u donošenju bilo kakvih odluka jer ne može prikupiti kvorum. Sad je već potpuno svejedno je li Sberbank (kao što to tvrdi) prodao svoju tvrtku SBK Art, u koju je ‘parkirao’ udjel u Fortenovi, Saifu Alketbiju (koji ne može dokazati da ju je kupio) – ili se to nije dogodilo – zato što se SBK Art našao u devetom paketu europskih sankcija protiv Rusije. Da Alketbi sutra uspije dokazati da je doista po svim pravilima kupio SBK Art, ništa se ne bi promijenilo jer je toj tvrtki sankcijama onemogućeno upravljanje njezinom imovinom. Na potezu su međunarodni pravnici koji žurno moraju pronaći prihvatljivo rješenje koje će omogućiti da Glavna skupština donese odluku o tome kako će Fortenova za osam mjeseci isplatiti obveznicu od 1,2 milijarde eura. U suprotnome bi se moglo dogoditi: ‘Peruško, piši kući – propalo je, džaba smo krečili’. 

Plinska afera samo je mali dio štete u Ini

Naftna kompanija bila je protekle godine u središtu pozornosti zbog plinske afere, najveće otkrivene pljačke u Hrvatskoj ‘teške‘ milijardu kuna. Mađarski članovi Uprave odmah su podnijeli ostavke ‘po zapovjednoj odgovornosti‘, a hrvatski trojac čekao je smjenu i zatim tužio kompaniju. A ni imenovanje njihovih nasljednika nije prošlo glatko: najprije je jedan odustao, a nakon samo dva i pol mjeseca drugi je otišao k austrijskom konkurentu. No znatno teže posljedice ima model upravljanja koji je rezultirao minimiziranjem vlastite proizvodnje nafte i plina, dugotrajnim zatvaranjem riječke – radi remonta, a prije toga gašenjem sisačke rafinerije. Po svemu sudeći, Ina odustaje i od zamjenskoga projekta biorafinerije u Sisku, za što je bila rezervirana milijarda kuna iz Europske unije u Nacionalnome programu oporavka i otpornosti.

 

LNG terminal postao hrvatsko energetsko oružje

Energija je protekle godine bila u središtu pozornosti – od cijena do straha hoće li je uopće biti. Pesimistične prognoze nisu se ostvarile. Ipak neće biti zimskog drhtanja zbog zaustavljanja dotoka plina iz Rusije u sklopu sankcija. Podzemno skladište plina Okoli napunjeno je prije zime s oko 430 milijuna prostornih metara plina. LNG terminal na Krku, sagrađen na razvalinama propale industrije plastike Dina i s kapacitetom od 2,9 milijardi prostornih metara godišnje, u vrijeme energetske krize postao je jako hrvatsko energetsko oružje. Ljetos je Vlada donijela odluku o udvostručenju kapaciteta i gradnji plinovoda od Bakra, odnosno naselja Zlobina, do Bosiljeva. Tako će Hrvatska postati važan regionalni igrač, što je posebno važno u novome plinskom poretku kojim se Europa pokušava emancipirati od ovisnosti o ruskom plinu pa se okreće američkim izvorima. Pritom ovoga časa nitko ne pita ni za cijenu ni za to što će se događati ako se/kad se u budućnosti normalizira opskrba iz Rusije.

 

Stranci kupuju ponajveće hrvatske tvrtke

Stranci su ove godine u Hrvatskoj bili u velikom šopingu. Đuro Đaković Grupa prešla je u češko vlasništvo, Poljaci su s pomoću svog Studenca preuzeli Loniju i još nekoliko manjih lanaca, osnivač SuperSporta Danko Ćorić napustio je vlasničku strukturu i najveći lanac kladionica završio je kod Britanaca. Slovenski Big Bang preuzeo je lanac trgovina potrošačkom elektronikom Sancta Domenica, a na stolu su i turska ponuda za kupnju Petrokemije te češka za pulski Uljanik. Osim velikih kompanija, stranci preuzimaju i kvalitetne male tvrtke pa se može očekivati da će se taj trend nastaviti. Od velikih je na meti Tommy Tomislava Mamića, a pitanje je i što će nakon smrti vlasnika Mirka Grbešića biti s Mepasom iz Širokog Brijega te njegovim kompleksom u Hrvatskoj (Saponia, Brodomerkur, Kandit i Koestlin). Vjerojatno i samozatajni Mile Ćurković ima na stolu ponude za Plodine, kao i Ivan Katavić za KTC, Stjepan Varga za Čakovečke mlinove, Ilija Tokić za Tokić… Posebno je pak pitanje što će biti s Brodosplitom, odnosno cijelom DIV grupom, koja diše na škrge.

Brončani nogometni uspjeh u znaku broja 27

Hrvatska nogometna ‘operacija Katar‘ završena je u znaku broja 27. Toliko brončanih medalja dobilo je 26 nogometaša i izbornik te je isto toliko milijuna dolara inkasirao Hrvatski nogometni savez. Novi veliki uspjeh i veličanstven doček nogometaša na temperaturi ispod ništice aktualizirali su priču o gradnji stadiona koja će, ipak, najvjerojatnije početi u Maksimiru 2024., ali tek nakon gradnje novoga stadiona u Kranjčevićevoj i rušenja uvjerljivo najružnijeg i najgoreg zdanja na kojem se igra Liga prvaka. Treba podsjetiti na to da uz Dinamov stadion nogometni vlastodršci nikako da sagrade nogometni kamp, koji obećavaju desetljećima. U trenucima slavlja zaboravljamo i da hrvatski nogomet nije samo reprezentativni sjaj. To je i domaća močvara koja je do punog izražaja došla na nedavnoj skupštini ‘neprofitne organizacije‘ smjenjivanjem jednog člana Uprave koji se usudio otkazati poslušnost pravomoćno osuđenom ‘gazdi‘ koji i dalje upravlja svojom ‘neprofitnom organizacijom‘ iz egzila u BiH.