Biznis i politika
StoryEditor

[Poslovna scena] Sačuvaj nas, Bože, kuge, gladi, rata i zime u Dubrovniku

16. Ožujak 2022.
Liderovi reporteri nadomak Pelješkog mosta, kojeg se do ljeta može samo gledatifoto Lider Media
pišu: Goran Litvan i Aleksandar Tešić

S vidikovca na Srđu gledamo jednu od najljepših scena na svijetu – veličanstvenu panoramu Dubrovnika okupanog zimskim suncem iz ptičje perspektive. No treba gledati samo na jug, i ne osvrtati se. Jer, s druge strane tvrđave Imperijal neugledan prizor puste doline obrasle makijom svjedoči o jednako veličanstvenoj priči o nesuđenom golfu na Srđu. Upravo ovih dana došlo je i sudsko rješenje o ovrsi, kojim tvrtka Razvoj golf tvrđavu Imperijal – u sklopu kasnije poništene koncesije – treba vratiti u posjed Gradu. To je na neki način i primicanje kraju investitorske trakavice o projektu koji je propao zbog ekoloških razloga. Međutim, možda bi i lokalni ekolozi i 'ekolozi' bili popustljiviji prema golfu da uz dva terena nisu bila planirana dva hotela, 240 vila i 408 apartmana – sve skupa u vrijednosti ulaganja od 6,5 milijardi kuna.

Investicijska opomena sa Srđa

Bez ulaženja u razloge za i protiv, ova priča ostat će najbolja opomena svakom ulagaču o kompleksnosti realizacije projekata u mreži hrvatske državne i lokalne politike i administracije, lobističkih grupa i zakonskih rupa. Nije sporna zabrana i izgledna propast projekta oko kojeg se vode samo još neke arbitraže, nego što sve to traje dugih 16 godina i uz filmske preokrete.

Dok je golf još imao šanse na Srđu, najreprezentativnije dubrovačke hotele i ključnu hotelsku kuću – Jadranske luksuzne hotele – od prezaduženoga Gorana Štroka preuzela je obitelj Lukšić. Grupaciju danas operativno vodi David James Taylor, koji je u Dubrovnik došao iz Londona, s tridesetogodišnjim menadžerskim iskustvom u najprestižnijim hotelskim grupacijama. Dočekala ga je stabilnorastuća kompanija koja posluje s velikom dobiti, a uslijedilo urušavanje turističkog tržišta. Prihodi u 2020. pali su za 72 posto u odnosu na godinu prije pandemije. Sutra ćemo objaviti Taylorovu analizu utjecaja krize uzrokovane pandemijom na poslovanje JLH-a. Bit će to njegov prvi istupu za neki od hrvatskih medija.

Pelješki most samo za gledanje

Kako vozimo od Dubrovnika kroz Konavle, jednu od rijetkih općina koja je na prošlogodišnjem popisu imala više stanovnika nego prije deset godina, čini se da su za taj demografski plus od 50 žitelja zaslužne usluge vezane uz automobile. Kako se približavamo Čilipima, sve su gušće automehaničarske radionice i praonice automobila, kako bi bile što bliže rent-a-car kompanijama u Zračnoj luci Dubrovnik. Svi su oni ovisni o turizmu, koji se prošle godine nakon pandemijske 2020. počeo oporavljati, a sad im prijeti ukrajinska kriza.  

Na Čilipima se kratkoročno mogu nadati miru u Ukrajini, a dugoročno tome da Dubrovnik ostane ponajprije avionska destinacija, unatoč Pelješkom mostu, koji će skratiti put do Dubrovnika za 37 minuta, a ljeti i više zbog izbjegavanje gužvi na granici s BiH. Most uživo, iz Kleka, sa svojih 2404 metra dužine i 55 metara visine – da ispod njega mogu prolaziti brodovi, do Neuma – zaista djeluje impozantno. Šteta je samo što ga zasad možemo samo gledati, jer pristupne ceste neće biti gotove prije ljeta, a završetak kompletnoga pelješkog cestovnog pravca očekuje se tek potkraj godine.

Turizam protiv ostatka biznisa

Turizam (i prijevoz turista) ipak nije sve. Na tu temu posebno rogobore svi koji u Dubrovniku nisu vezani uz turizam. Imaju podjednake prihode kao i konkurenti izvan Dubrovnika, ali im je sve skuplje – od cijene poslovnih prostora za tvrtke do najskuplje kave u Hrvatskoj za zaposlenike. Međutim, upravo je taj dio biznisa izvukao prvu pandemijsku godinu, u kojoj je samo šest tvrtki iz Dubrovačko-neretvanske županije opstalo u klubu 1000 najvećih, a među osam onih koje su ispale čak je šest hotelijera ili turističkih agencija.

Ipak se najviše novca i emocija na dubrovačkome području vrti oko turizma. Zimi je zatvorena većina ugostiteljskih objekata, što je bio okidač za nedavnu žestoku raspravu na Gradskome vijeću o tome može li Grad uvjetovati ugostiteljima u gradskim objektima da rade cijele godine. To je, naime, najavio gradonačelnik Mato Franković, uplašen time što će goste prvoga kruzera i prve filmske ekipe dočekati zatvoreni restorani i kafići. Predložio je zakupcima da se dogovore; 'ili ćemo mi urediti sustav par-nepar'. Naravno, izazvao je pravu buru reakcija ugostitelja, koji su zadovoljni trenutačnim statusom i pustim Stradunom u zimskim mjesecima.

Dubrovačka priča o sadržaju

Sezonalnost se, eto, provlači kroz sve turističke priče, od golfa na Srđu, preko funkcioniranja najvećih hotelijera do radnog vremena svakog restorana i kafića. To je, zapravo, priča o sadržaju koji se svodi na spektakularnost Dubrovačkih gradskih zidina i popularnost koju je donijela lokacija snimanja niza filmskih i televizijskih blockbustera. No gosti ljeti borave u Dubrovniku samo danju, a noću troše novac na crnogorskoj obali. To vrijedi i za kruzere, koji nemaju razloga za noćenje ispred Dubrovnika. Najskuplji kvadrati u Hrvatskoj posebno su neiskorišteni u zimskim mjesecima. Dok se ne pronađe pravi sadržaj, aktualna će biti krilatica: Sačuvaj nas, Bože, kuge, gladi, rata i – zime u Dubrovniku. 

Kompletan prikaz poslovne scene Dubrovačko-neretvanske županije možete pročitati u novom digitalnom ili tiskanom izdanju Lidera

Sutra: Prvi javni istup Davida Jamesa Taylora o njegove dvije godine kriznog upravljanja Jadranskim luksuznim hotelima

30. siječanj 2023 09:05