pišu: Goran Dubček i Marin Onorato, Mathematica Capital Partners
Posljednjih dana, glavne teme u medijima su mirovni pregovori između Rusije i Ukrajine te sigurnosna konferencija u Münchenu na kojoj je potpredsjednik SAD-a JD Vance „očitao“ lekciju Europljanima oko raznoraznih sloboda. Međutim, Europa, Europljani i ponajviše europski političari već su naviknuli da im američki čelnici čitaju bukvice oko europskih internih pitanja, a ponajviše onih ekonomskih pa se tako ostavlja dojam kako Europa već godinama muku muči s ekonomskim rastom dok u SAD-u cvjetaju ruže s mirisom američkog dolara. Iz tog razloga odlučili smo osvježiti naše podatke o gospodarskom rastu i dugu država u posljednjih pet godina.
U Tablici 1. možemo vidjeti kako je u posljednjih pet godina BDP SAD-a porastao 35,5 posto u nominalnom iznosu, odnosno 12,5 posto kada se izbaci utjecaj inflacije (vrlo zanimljiva činjenica je kako je BDP deflator praktički jednak u SAD-u i EU, a iznosi 3,8 posto godišnje). U istom periodu je BDP 27 europskih država porastao 26,6 posto, tj. samo 5,2 posto u realnom smislu.
Američka je ekonomija, dakle, u zadnjih pet godina rasla za sedam postotnih bodova brže u odnosu na EU. Uzmemo li u obzir narativ koji prevladava oko Europe i SAD-a možemo slobodno reći kako smo očekivali da će razlika biti i veća. Za Njemačku je poznato kako je već nekoliko godina u ili blizu recesije zbog industrijskog sektora koji je smanjen skoro 20 posto u odnosu na 2019. godinu, a ovaj slabi rast Europe nošen je sektorom usluga ponajviše država periferije. Hrvatska je jedan od europskih prvaka u smislu ekonomskog rasta te je posljednjih pet godina Hrvatski BDP rastao brže čak i od američkog.
Kao što kod kompanija rast prihoda sam po sebi ne znači puno, jednaka je priča s državama i BDP-om. Prva sljedeća stvar koju možemo usporediti je financijsko stanje najveće kompanije u državi, a to je naravno sama država.
Iz Tablice 2. vidljivo je kako je u posljednjih pet godina američki dug narastao za 13 bilijuna dolara, odnosno 15 postotnih poena u odnosu na BDP, dok je EU dug narastao za 3,5 bilijuna, odnosno 4 postotna boda u odnosu na BDP. Razlika je i više nego značajna, ali stvarnu važnost dobiva tek kada ju stavimo u kontekst porasta BDP-a.
U promatranom periodu, nominalni BDP u SAD-u porastao je za 7,7 bilijuna dolara, ali je zato dug porastao za 13 bilijuna američkih dolara. U Europi je BDP porastao za 3,8 bilijuna eura, a dug država EU porastao je za 3,55 bilijuna eura. Ako posumiramo ukupni prirast BDP-a u posljednjih pet godina (7,7 bilijuna puta 2, tj. 15,4), to znači da je svaki dolar dodatnog duga američke riznice generirao 1,19 dolara BDP-a. S druge strane Atlantika, u Europi, svaki euro novog duga generirao je 2,13 eura BDP-a. To nam govori kako je fiskalna politika u SAD-u bila relativno manje uspješna u odnosu na Europu iako zasad ostaje neodgovoreno pitanje koliko su opadajući prinosi u rastu fiskalne ekspanzije. Zasad možemo zaključiti kako je 84 posto rasta američkog BDP-a došlo od zaduživanja države, odnosno povećane potrošnje države, dok je u Europi taj broj značajno manji i iznosio je 47 posto.
Dakle, u prethodnih pet godina, SAD je trošio skoro kao nikada do sada dok su europske vlade ipak bile štedljivije. Posljedica je nešto veći ekonomski rast u SAD-u, ali i ogromni deficiti. Međutim, što ako se trendovi okrenu? Donald Trump je sa svojim najbližim kolegom Elonom Muskom najavio prepolavljanje deficita, dok se u Europi opet najavljuju zajednička zaduživanja, ovaj put za obranu ne od virusa, nego od drugih ljudi.
Može li DOGE izazvati recesiju?
Novoosnovani Odjel za učinkovitost vlade (engl. Department of Government Efficiency - DOGE) već je krenuo s prvim koracima štednje i smanjivanja broja zaposlenih u državnim službama. Koliko će zaista takvim pristupom moći uštedjeti, a koliko će te uštede imati negativne posljedice za gospodarstvo, ostaje za vidjeti.
U literaturi i većini ekonomskih analiza američke centralne banke, multiplikator kao mjera koliko svaki dolar deficita kreira dolara BDP-a, stavlja se u raspon između 0,5 i dva, ali najčešće se koristi brojka od 1,5. Kao što smo ranije zaključili, posljednjih pet godina američki je BDP narastao 1,19 dolara za svaki dolar novog deficita, tako da smatramo da, u normalnim okolnostima, multiplikator mora biti strogo manji od te brojke.
Naravno, ukoliko ako DOGE potpuno eliminira deficit (procjena za 2024. je 1.830 milijardi dolara), multiplikator bi zbog lančanih reakcija u gospodarstvu narastao značajno preko jedan i nominalni BDP bi pao za barem šest posto što bi bio veći pad čak i u odnosu na 2008.
Najavljeni cilj Elona Muska za ovu godinu je prepoloviti deficit, što bi značilo smanjenje državne potrošnje za 915 milijardi dolara, odnosno 14 posto. Ako uzmemo konzervativnu pretpostavku uštede od 500 milijardi (u skladu s prvih nekoliko tjedana rada DOGE-a) i multiplikator od 0,7, negativni nominalni utjecaj na američko gospodarstvo bio bi -1,3 posto čime bi se izbrisao dobar dio očekivanog rasta za 2025. godinu. Iako kažemo konzervativna pretpostavka, 500 milijardi znači smanjenje državne potrošnje od 7,5 posto, što nikako nije zanemarivo.
SAD zadnjih godina nemilice troši i povećava dug te na račun toga snažno gospodarski raste. Ako Trumpova administracija zaista odluči zauzdati državne financije, gospodarstvo neće moći proći neokrznuto. Upitno je koji je Trumpov cilj. Očito je iziritiran državnom potrošnjom i htio bi voditi državu kao privatnu kompaniju, međutim, ako će to rezultirati značajnim ekonomskim usporavanjem i porastom nezaposlenosti, upitno je koliko će biti ustrajan.