Koliko god su ekonomski analitičari ponekad znali 'fulati' prognoze, permanentno stanje krize koje traje više od dvije i pol godine (realno i od prošle financijske) većinu kreatora ekonomske politike, ali i poduzetnika, tjera da usmjere pogled upravo prema njima. Do kojih visina i koliko dugo inflacija može rasti, koliko će brzo uvis i kamate, hoće li rasti i plaće pa ulazimo u spiralu, hoće li nas potopiti sve slabiji euro, gdje smo mi u ovim globalnim preslagivanjima itd., sve smo to propitali odnedavno novoga glavnog ekonomista HGK Gorana Šaravanju, koji je svoja (praktična) znanja velikim dijelom brusio u Ministarstvu financija australske države Novoga Južnog Walesa
Kakve su procjene kretanja inflacije u Europskoj uniji i Hrvatskoj do kraja ove i iduće godine?
– Sve ovisi o kretanju cijena energenata, odnosno o razvoju situacije u Ukrajini. Sva će poduzeća morati imati plan za poslovanje u uvjetima otežane dobave energenata. U svakom slučaju prosječna će inflacija u Hrvatskoj ove godine biti viša od deset posto, u EU nešto niža. Iz današnje perspektive rekao bih da će prosječna inflacija dogodine biti niža u Europi, djelomično zato što ne očekujem razvoj inflatorne spirale nalik na sedamdesete godine prošlog stoljeća.
Doći ćemo i do tih godina, no zabrinjava nešto drugo. Činjenica je da cijene baš i ne prate službenu stopu jer su i cijene goriva i maloprodajne u trgovinama daleko iznad nje. Uračunava li se i to u procjene?
– Da, uračunava se u procjene. Indeks cijena na malo uključuje više od 400 dobara i usluga i, koliko god to trenutačno zvučalo nevjerojatno, cijene svih sastavnica indeksa ne rastu. Također bih podsjetio na državne intervencije, koje svakako ublažuju inflatorne pritiske.
Intervenira se i dalje, zbog čega kamate ne rastu rapidno. Koliko inflacija u EU ovisi o situaciji u SAD-u i rastu/gašenju inflacije ondje?
– Globalna je makroekonomska slika općenito loša. Rekordno visoke razine zaduženosti, načet sektor nekretnina u Kini, rast kamata u svijetu koji negativno utječe na sektor nekretnina (ne samo) u anglosaksonskome svijetu, nepovoljni hidrološki uvjeti (još od 2021.), koji su naglašeni u Kini, SAD-u i Europi, logično rezultiraju smanjenim količinama proizvodnje i rastućim cijenama hrane. Na sve to negativno utječe ruska agresija na Ukrajinu iako se utjecaj tog rata najviše vidi na cijenama energenata. Kineska ekonomija slijedi putanju kojom je krenula japanska ekonomija početkom 1990-ih. Karakteriziraju je isti strukturni problemi, s time da je Kina danas znatno siromašnija nego Japan kada je on započeo svoj nedovršeni put prilagodbe. Vrijeme je pokazalo da je Njemačka od pada Berlinskoga zida vodila vrlo rizičnu gospodarsku i trgovinsku politiku. Konkurentnost njezine industrijske baze sve je više ovisila o pristupu jeftinoj ruskoj energetici i sirovinama, a važnost Kine kao ključnoga izvoznog tržišta s vremenom samo rasla. S ruskom agresijom na Ukrajinu povratak na stare odnose s Moskvom u dogledno vrijeme čini se nerealnim, dakle, era jeftine energije je iza nas. S druge strane, globalno političko preslagivanje koje proizlazi iz rata u Ukrajini znači da su, neovisno o ionako upitnom kapacitetu za daljnji rast u Kini, izgledi za njemački i europski izvoz u Kinu upitni.
Uz inflaciju je usko vezana tema indeksacije plaća i mirovina, što Europu tek čeka. Što očekujete na jesen? I što ako plaće krenu gore, očekujete li inflacijsku spiralu u EU/pojedinim zemljama?
– U odnosu na SAD zasad nema naznaka da bi se taj scenarij ostvario u EU. Štoviše, poduzeća su se, ne samo u energetski intenzivnoj industriji, prestala štititi od porasta cijena energenata, što nam zapravo govori da je nastavak visokih cijena energenata prijetnja industrijskoj proizvodnji Europi ove zime. Lako je moguće zamisliti scenarij nalik pandemijskome gdje se u Europi opet ide na zaštitu radnih mjesta, odnosno subvencijama se pomaže poduzećima da prebrode razdoblje iznimno visokih cijena energenata.
Ta tema i nas očekuje već za koji dan. Indeksacija mirovina već je najavljena, plaće se tek očekuju na stolu. Što o stanju o proračunu kazuju procjene rasta BDP-a ove godine? Za što će ili može biti prostora u smislu potrebnih intervencija?
– Mislim da prostora ima, jer bi politički bilo neodrživo ne intervenirati. Porast proračunskih prihoda zbog inflacije te, sada već standardno i hvalevrijedno, konzervativno planiranje rasta kod sastavljanja proračuna otvorili su Vladi manevarski prostor. Drago mi je također što Vladini dužnosnici ističu privrženost odgovornoj fiskalnoj politici s obzirom na to da smo nedavno prvi put ikada zaslužili investicijski kreditni rejting, odnosno vidimo na primjeru Italije kako financijska tržišta mogu kazniti percipirane slabosti.
S obzirom na inflaciju, ali i očekivanu zaradu od turizma i još uvijek solidan rast BDP-a, kakav će biti položaj Hrvatske u eurozoni?
– Očekujem da će naše iskustvo u eurozoni velikim dijelom biti preslika slovenskog iskustva. Kao i naši susjedi, mala smo konstruktivna članica kluba. Ionako smo desetljećima bili visokoeurizirana ekonomija, zato smo prirodna zemlja članica. Naš industrijski sektor nije toliko velik kao slovenski, ali nije zanemarive veličine u odnosu na naš BDP. Budući da je znatan dio industrijske proizvodnje u istočnoj Europi vezan uz njemačke proizvodne kapacitete, taj relativno manji industrijski sektor smanjit će izloženost ukupne ekonomije prijetnjama koje moramo prebroditi ove zime.