Sedam ključnih pitanja i odgovora o trgovinskom sporazumu SAD-a i EU-a

Sporazum o suradnji na recipročnoj, poštenoj i uravnoteženoj trgovini – službeni je naziv političkog dogovora koji su potkraj srpnja u Škotskoj objavili američki predsjednik Donald Trump i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Trump ga je u svojoj maniri 'prekrasnosti' svih svojih političkih poteza odmah nazvao i 'velikim, prelijepim dogovorom', a i detaljnija objava na stranicama Bijele kuće obiluje grandioznim pridjevima poput 'povijesni dogovor', 'masivan dogovor' ili 'obnova industrijske moći'.

U američkoj verziji događaja čitatelj će dobiti dojam da je prije riječ o diktatu okupiranoj zemlji, a ne o dogovoru višedesetljetnih saveznika. Tako Bijela kuća navodi da će europske kompanije plaćati 15 posto carine, a američke će imati slobodan pristup EU tržištu.

Nadalje, Europska unija u iduće tri godine u američko će gospodarstvo uložiti 600 milijardi dolara, povrh stotinu milijardi dolara koliko europske kompanije ulažu na godinu. Kod te odredbe sasvim je jasno da je dogovor Trumpa i von der Leyen tek labavi okvir za neko buduće produbljivanje suradnje, ali i ima svrhu dobre priče za vlastito biračko tijelo. Naime, uza sadašnji ustroj europskih institucija, ne postoji mogućnost da pojedine europske vlade 'na zapovijed' iz Bruxellesa počnu upumpavati proračunski novac u Ameriku.