Isplativost grijanja ne ovisi samo o cijeni energenata. Ključne su tehnologije, cijene početnih ulaganja u pojedinu tehnologiju te infrastruktura – dostupnost pojedinih energenata. Svatko treba odabrati po svojoj mjeri
Ove će zime zbog povećanja cijena struje, plina i grijanja na toplanu biti najisplativije sjesti uz kamin i grijati se na drva. Povećala se cijena energenata u kategoriji kućanstava ovisno o energentu, i to uz subvenciju Vlade RH. Plin je 1. listopada poskupio za deset posto, kao i toplana, struja će 1. studenoga poskupjeti za 6,5 posto, u veljači i više. Cijena energenata bila bi još viša da nije izmijenjena Uredba o otklanjanju poremećaja na tržištu energije koja vrijedi od 1. listopada 2024. do 31. ožujka 2025., odnosno da Vlada ne subvencionira cijenu energenata.
Ta mjera odnosi se na 2,2 milijuna kućanstava, 22 tisuće korisnika u javnom sektoru te 93 tisuće tvrtki. Prema Vladinu izračunu, kućanstvo s prosječnom godišnjom potrošnjom struje od 3000 kWh bez subvencije platilo bi 584 eura, a uz nju će taj iznos biti 482 eura. Kad je riječ o plinu, godišnji prosječni račun po kućanstvu koje troši 12.000 kWh prema tržišnoj cijeni bio bi 680 eura, a subvencija će ga umanjiti za 85 eura. Cijena grijanja na toplanu također je uz subvenciju poskupjela za deset posto. Primjerice, za stan od 60 četvornih metara bez subvencija takvo grijanje plaćalo bi se 377 eura na godinu, a sa subvencijom cijena će biti 315 eura.
Kalorijska vrijednost
Iako su drva u odnosu na ostale energente ‘prljavija‘, jeftinija su, posebice ako je korisnik i vlasnik šume, ali jeftiniji su energent i kad su nabavljena na tržištu. Primjerice, paleta sitne cjepanice bukve i graba prve klase od 1 x 1 x 1,8 metara u trgovačkim centrima stoji u prosjeku 180 eura; ista je cijena krupne cjepanice, vlažne ili suhe, duge 25, 35 ili 50 centimetara, ovisno o potrebi kupca. Paleta hrasta i jasena spomenute veličine stoji 170 eura, a bagrema 175 eura. Dostava je osigurana, a drva se mogu naručiti i online. Cijena palete ogrjevnog drva ovisi i o veličini. Na jednom od prodajnih mjesta mala stoji 131,40 eura, a velika se prodaje i za 299 eura.
Lokalno drvo za ogrjev po metru (metrica) može se nabaviti od 50 do 70 eura. Koliko će drva netko potrošiti tijekom sezone grijanja, ovisi o prostoru koji će grijati, ali i o njegovoj kvaliteti i kalorijskoj vrijednosti. Što je drvo čvršće, kaloričnije je i dulje gori. Grab i bukva imaju najveću kalorijsku vrijednost, a bukva je izdašnija od bora za čak trideset posto.
Isplativost grijanja, prema riječima Ružice Jurjević, istraživačice iz Odjela za energetsku učinkovitost Energetskog instituta Hrvoje Požar, ne ovisi samo o cijeni energenata.
– Cijene energenata u Hrvatskoj znatno su porasle posljednjih godina, posebice plin i električna energija. Plin je u prosjeku poskupio za deset posto, cijena električne energije također se povećala, ali zahvaljujući Vladinim mjerama povećanja su donekle kontrolirana. Međutim, pitanje isplativosti grijanja ne ovisi samo o cijeni energenta. Ovdje su ključne tehnologije, cijene početnih ulaganja u pojedinu tehnologiju te infrastruktura, odnosno dostupnost pojedinih energenata, npr. toplovodna mreža. Primjerice, drvo je jedan od najjeftinijih energenata, ali kad se upotrebljavaju kotlovi na ogrjevno drvo, za dobivanje jednog kilovatsata toplinske energije treba ga uložiti 1,18 kWh zbog 85-postotne učinkovitosti. Za tradicionalne peći na drva potrebno je čak 1,67 kWh drva zbog niže učinkovitosti, otprilike 60-postotne – kaže Jurjević.
Koeficijent učinkovitosti
Prema njezinim riječima, električna energija jest skuplja, ali dizalice topline iznimno su učinkovite.
– Prosječan je koeficijent učinkovitosti, COP, tih sustava 3,5, što znači da za proizvodnju jednog kilovatsata toplinske energije treba uložiti samo 0,29 kWh električne energije. To pokazuje da unatoč višoj cijeni električne energije dizalice topline mogu biti mnogo isplativije tijekom dugoročnoga korištenja zbog visoke učinkovitosti. Dakle, cijene energenata jesu porasle, ali odabir isplativog sustava grijanja ne ovisi samo o cijeni energenta već i o kombinaciji učinkovitosti tehnologije, početnih ulaganja, dostupnosti infrastrukture… Iako je drvo najjeftiniji energent, njegova isplativost ovisi o kvaliteti opreme, a moderni sustavi poput dizalica topline, iako zahtijevaju veća početna ulaganja, dugoročno smanjuju troškove grijanja zahvaljujući visokoj učinkovitosti. Stoga se izbor idealnog sustava grijanja mora temeljiti na specifičnim uvjetima i potrebama korisnika, a ne samo na cijeni energenta – kaže Jurjević i dodaje da se isplati ulagati u sustave poput dizalica topline jer nude veliku učinkovitost i dugoročne uštede.
Energetska neovisnost
Fotonaponski moduli, na primjer, mogu osigurati gotovo potpunu energetsku neovisnost.
– Kad se električna energija iz fotonaponskih modula upotrebljava za pogon dizalica topline, omogućuje ne samo znatnu uštedu već i potpuni prelazak na vlastitu proizvodnju energije, što eliminira troškove energije s vanjskih mreža i omogućuje potpunu neovisnost – kaže Jurjević i naglašava kako korištenje modernih peći na pelete i brikete može biti isplativo u područjima u kojima su ti energenti lako dostupni.
Osim postojećih rješenja za grijanje, novo je vodik. Naime, Europska unija u okviru zelene tranzicije namjerava do 2040. zabraniti grijanje na plin. No teško će to biti izvesti zato što još nije razvijena vodikova mreža, a nema ni potrebnih subvencija za njezinu gradnju.
Daleko je vodik
Što se Hrvatske tiče, postoji projekt sjevernog Jadrana za gradnju jedne vodikove mreže u koji su uključene i Slovenija te Italija. Posrijedi je vodikova mreža za proizvodnju otprilike pet tisuća tona vodika koji bi se upotrebljavao za cementnu industriju i druge velike ončišćivače okoliša. Zato o grijanju na vodik i zamjeni plinskih bojlera vodikovim još nema ni govora.
– Razmišljati o zamjeni plinskog bojlera vodikovim u ovom je trenutku preuranjeno. Prvo, da bismo uopće mogli govoriti o korištenju vodika u širokoj upotrebi za grijanje, moramo imati potpuno razvijenu infrastrukturu, primjerice distribuciju vodika kroz plinovode, što zasad ne postoji. Vodik se danas upotrebljava u industrijskim aplikacijama, ali daleko je od toga da bude dostupan kućanstvima onako kako je to trenutačno plin. Iako vodik ima potencijal u budućnosti kao čisti energent, o tome je prerano raspravljati jer nismo ni blizu potrebnih tehničkih rješenja – objašnjava Jurjević i navodi također da se budućnost grijanja u kontekstu dekarbonizacije oslanja na obnovljive izvore energije poput dizalica topline i solarnih sustava.
– Toplinska energija distribuirana centralnim toplinskim sustavima (CTS) može biti vrlo učinkovito rješenje, no u Hrvatskoj je potrebno osuvremeniti te sustave jer se zasad u njima upotrebljava prirodni plin. Korištenje naprednijih i učinkovitijih tehnologija na izvoru ključan je korak prema smanjenju emisija. Elektrifikacija grijanja, daljinsko grijanje, uz napomenu da su na izvoru učinkovitije tehnologije, i povećanje energetske učinkovitosti zgrada bit će ključni elementi budućega dekarboniziranog sustava grijanja – zaključuje Jurjević.
Ipak, treba istaknuti da dizalice topline koje preporučuju stručnjaci nisu jeftine. Istina je da smanjuju ugljikov otisak crpeći toplinu iz obnovljivih izvora energije, ali zahtijevaju veliko ulaganje. Ovisno o kapacitetu dizalice topline, cijena im je od 2500 do 10.500 eura. No dizalica topline može za svaki kilovat utrošene električne energije proizvesti četiri kilovata toplinske energije, pa se ulaganje na kraju itekako isplati.