Sniženje stope PDV-a ne snižava cijene

Snižene i nulte stope poreza na dodanu vrijednost nikada ne postižu planirani cilj – bez obzira na to je li riječ o želji da se snize cijene, povećaju gospodarska aktivnost i zaposlenost ili smanji siva ekonomija. Upravo suprotno tomu, Europska unija nedavnim izmjenama direktive o PDV-u omogućuje još veću primjenu sniženih i nultih stopa. I naša se Vlada pomamila za dobivanjem političkih bodova populističkim mjerama selektivnog snižavanja PDV-a umjesto da se vodila načelima dobroga i pravednoga poreznog sustava. Zapravo, postoji cilj koji se može postići sniženjem stope poreza na dodanu vrijednost odabranim djelatnostima odnosno proizvodima: dobivanje izbora. Bilo da se tako povlađuje moćnim skupinama koje će osigurati dodatno financiranje bilo dijelu glasača.

Kad govorimo o PDV-u, jedini je ispravan smjer sniženje opće stope i izjednačenje svih ostalih stopa. Tako se pomaže gospodarstvu, rastu, investicijama i inovacijama, a sve to povećava zaposlenost i plaće, smanjuje sivu ekonomiju, a na kraju i cijene. Teorija i praksa nepobitno pokazuju da smanjenje PDV-a nikada ne izazove smanjenje cijena. Na primjer, od 2017. snižena se stopa primjenjuje na dječje sjedalice za automobile, urne, ljesove, sadnice, sjemenje, a od 2019. na dječje pelene, žive životinje, meso, ribu, jaja… Jeste li primijetili da je cijena navedenih proizvoda pala za desetak posto? Ili, jeste li primijetili da su se cijene smještaja snizile otkako se primjenjuje niža stopa?

Racionalni trgovci

Jedna je od vječnih ekonomskih istina da cijenu proizvoda općenito definira odnos između ponude i potražnje. Ako se ponuda ili potražnja ne mijenjaju, onda se ni cijena neće mijenjati. Ako se smanji PDV na dječje pelene, trgovci nemaju nikakav razlog sniziti cijene i prenijeti uštedu u PDV-u na kupce. Potražnja za dječjim pelenama i sjedalicama, urnama, ljesovima, sadnicama i sjemenjem neće se nimalo povećati zato što se cijene snize za desetak posto. Stoga trgovci racionalno ostavljaju iste cijene, a razliku u PDV-u upotrebljavaju za svoje potrebe.

Sjajan doktorski rad na temu utjecaja promjene stope PDV-a na cijene napisala je Antonija Buljan 2020. godine. Nažalost, kao i mnogi drugi znanstveni doprinosi svakodnevnom životu i političkim odlukama, i ovaj je prošao ispod radara. Osim podataka iz Hrvatske, u njemu se navode i podaci iz drugih zemalja. Pa se tako može doznati da smanjenje PDV-a na ugostiteljske usluge u Francuskoj, Finskoj i Švedskoj nije prouzročilo adekvatno sniženje cijena, a u Mađarskoj su još i porasle. To se utvrdilo i za druge radnointenzivne djelatnosti, odnosno za frizerske usluge, u Finskoj, Nizozemskoj i Irskoj. Analiza je za Hrvatsku pokazala da sniženje PDV-a 2012. s 23 posto na 10 posto na ulja i masti nije izazvalo pad cijena tih proizvoda kao ni sniženje PDV-a 2019. s 25 posto na 13 posto za svježe prehrambene proizvode.

Osim navedene ravnoteže ponude i potražnje, u tom se radu navode dodatni razlozi zbog kojih se sniženje stope PDV-a ne prenosi na cijene za krajnje kupce. Bila je riječ o proizvodima relativno male vrijednosti, za koje se kupcima ne isplati lutati okolo i tražiti najpovoljniju cijenu. Ključno je također što se događa s cijenama u okružju, kako su promjene medijski popraćene te koliki je trošak promijene cijene za trgovce. Zanimljiva se situacija događa pri povećanju opće stope PDV-a.

Istraživanje je pokazalo da povećanje opće stope PDV-a 2009. s 22% na 23% gotovo uopće nije utjecalo na cijene. Trgovci su kompletnu razliku preuzeli na sebe. Međutim, kad se 2012. opća stopa povećala s 23% na 25%, tada su se gotovo sve cijene podignule. Očito je dvopostotno povećanje troška previše zagrizlo u profitabilnost, zbog čega se razlika prenijela na kupce. Slično se dogodilo kad se opća stopa podignula u drugim zemljama kao što su Nizozemska, Latvija i petnaest članica eurozone.

Utjecaj na cijene

U istom se radu analizira slučaj ugostiteljstva, gdje se najprije 2013. PDV smanjio s 25% na 10%, a onda se 2017. povećao s 13% na 25%. Uočava se da se smanjenje PDV-a nije posve prenijelo na prodajne cijene, a njegovo povećanje jest! Naravno da zaključci ne mogu biti potpuno jasni jer promjena stope PDV-a nikada nije jedina stvar koja se mijenja u okružju.

Gospodarske prilike 2009., 2012., 2017. ili 2019. nikako nisu bile jednake, a promjena stope najčešće ne dolazi sama, nego je samo dio šire promjene poreznih stopa. Tako je, na primjer, 2009. hrvatsko gospodarstvo bilo u dubokoj krizi i nije bilo vrijeme za podizanje cijena. Godine 2013. istodobno sa sniženjem stope na ugostiteljske usluge donesen je Zakon o fiskalizaciji, koji je također znatno utjecao na određivanje cijena. Generalni zaključak ostaje isti: sniženje stope PDV-a ne snižava cijene.