Biznis i politika
StoryEditor

SOCIJALU IZJEDNAČITI S POLITIČARIMA: Imovinske kartice svima, a ne samo njima!

30. Rujan 2023.
Imovinska kartica
Sustav socijalne skrbi osim plaća odnosno statusa nezaposlenih ne poznaje nikakve druge kriterije za (ne)uvrštavanje u socijalu. Zbog toga se socijalna pomoć često daje ‘poprijeko‘, pa je dobivaju i oni koji imaju lijepe rentijerske prihode – nauštrb pravih socijalnih slučajeva

Imovinske kartice državnih dužnosnika s vremena na vrijeme dolaze u političko-medijski fokus. To se događa i nakon što je otkriveno da je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman sakrio zaradu od oko dva milijuna eura dividendi. HDZ-ova nomenklatura odmah je parirala otkrićem da je novopečena premijerska kandidatkinja Sandra Benčić u svojoj imovinskoj kartici zatajila da plaća najam stana.

U proteklih deset godina Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa donijelo je oko 770 rješenja o prekršajima i razrezalo državnim dužnosnicima kazne od 2,9 milijuna kuna. Tih 386 tisuća eura zapravo je ‘kikiriki‘ u odnosu na novac koji okreće oko 3500 obveznika ispunjavanja imovinske kartice.

Imovinska klackalica

S druge je strane te imovinske klackalice sustav socijalne skrbi, koji osim plaća odnosno statusa nezaposlenih ne poznaje nikakve druge kriterije za (ne)uvrštavanje u socijalu. Zbog toga se socijalna pomoć često daje ‘poprijeko‘, pa ih dobivaju i oni koji imaju lijepe rentijerske prihode – nauštrb pravih socijalnih slučajeva.

Zato bi te dvije kategorije trebalo spojiti u jedan propis i jedinstvenu imovinsku karticu. U srpnju je socijalnu pomoć primilo 48.598 osoba, odnosno oko 1,2 posto stanovništva, a dječji doplatak prima 112.000 obitelji za 220.000 djece. I dok vlast ni sama ne zna tko su sve siromasi, zamrzava cijene i dijeli pakete pomoći svima umjesto da se fokusira na one koji pomoć zaista trebaju.

Ne postoje nikakve zapreke da se to i realizira; osim političke volje. Novčani primitci nisu sporni i uglavnom se mogu pratiti za svakoga, kao i stanje računa u bankama, a Porezna uprava ionako ima svoje tablice na osnovi kojih razrezuje porez pri kupoprodaji nekretnina i vozila. To bi trebalo biti dovoljno za stvaranje prave dokumentacije na osnovi koje bi se određivao imovinski cenzus za sve socijalne transfere.

Kartica za svakoga kandidata

Za razliku od sadašnjeg propisa prema kojem dužnosnici nakon stupanja na dužnost imaju trideset dana za ispunjavanje kartice, pošteno bi bilo da imaju javno dostupne podatke od trenutka kad su se kandidirali (javili na natječaj ili kad su pristali biti kandidati za Sabor odnosno za ministarsko mjesto u Vladi). To pravilo trebalo bi vrijediti i za županijske, gradske i općinske razine. Posebno je važno da svoje imovinsko stanje biračima predoče kandidati za pozicije koji se biraju izravno, dakle kandidati za predsjednika, župana, gradonačelnika i općinskog načelnika i njihova zamjenika, ali i kandidati za predsjednika i člana uprave državnih tvrtki i javnih ustanova i institucija. Isto tako, objavljena imovinska kartica trebala bi biti preduvjet za saborsku kandidaturu ili bar za ostvarivanje mogućnosti dobivanja preferencijalnih glasova.

Pritom ispunjavanje imovinske kartice ne bi trebalo biti obvezno za sve građane, već samo za one koji od države traže novac ili se natječu za pozicije dužnosnika – na razini države, županije, grada i općine. I dok bi imovina dužnosnika i dalje trebala biti dostupna javnosti, imovinske kartice onih koji traže socijalnu pomoć ne bi smjele biti javno dobro, nego samo orijentir socijalnoj službi za podjelu socijalne pomoći.

Muljatore van iz politike!

Naravno, sve to tražilo bi korjenitu promjenu sadašnjeg sustava koji se svodi na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, koje svake godine kuka o kadrovskoj potkapacitiranosti. Pravila igre trebalo bi razraditi kako bi čak i kandidatkinji za premijersku poziciju bilo nedvosmisleno jasno u koju kućicu treba upisati trošak za stanarinu i ministru da treba prijaviti dvomilijunsku dividendu. Cijeli posao trebala bi voditi posebna agencija koja bi na jednak način servisirala dvojbe ministara i onih koji traže socijalnu pomoć. No pri upisivanju podataka više ne bi trebali biti relevantni iznosi kojima su kupljene nekretnine ili automobili, nego trenutačna tržišna vrijednost imovine, koju ionako procjenjuje Porezna uprava. Tako bi se stalo na kraj prijavama neznatnih vrijednosti nekretnina na osnovi starih kupoprodajnih ugovora premda im se vrijednost u međuvremenu višestruko uvećala.

I, za kraj – vratimo se ‘kikiriki-kaznama‘. Ozbiljni propusti u prijavljivanju imovine trebali bi rezultirati automatskom smjenom s funkcije. Muljatore treba izbaciti iz politike, baš kao i one koji se vade na zaboravljivost. O jednima bi se trebao brinuti pravosudni sustav, a o drugima zdravstveni. 

Najpoznatije dužnosničke imovinske nelogičnosti

Ivo Sanader

Bivši premijer nakon preuzimanja dužnosti nije unio kolekciju skupocjenih satova vrijednu stotine tisuća eura ‘jer nije bila navedena rubrika ‘Satovi‘‘.

Tomislav Tolušić

Kao ministar poljoprivrede upisao je da njegova kuća u Virovitici ima 165 četvornih metara iako je, prema podacima iz katastra, velika 330 četvornih metara, a na istom je zemljištu još jedna zgrada koju uopće nije prijavio. Pravdao se nenamjernom pogreškom, ali iza njega ostao je niz nekretninskih nedoumica.

Milan Kujundžić

I nekadašnji ministar zdravstva imao je problema s nekretninama. Najprije je prijavio premalu vrijednost kuće, a kad je to ispravio, nedostajalo mu je novca za isplatu pa je naknadno upisao da je razliku posudio od prijatelja Mire Palca, suvlasnika i predsjednika Nadzornog odbora veledrogerije Pharmanet i vlasnika ljekarne Palac.

Goran Marić

Otkriveno je da vikendica ministra državne imovine u Živogošću vrijedi četiri puta više od upisane vrijednosti. On se pravdao da ju je kupio sedam godina prije, u vrijeme krize, da je u imovinskoj kartici naveo cijenu iz kupoprodajnog ugovora te prijavio sve na što ga zakon obvezuje.

Damir Krstičević

Ministar obrane u imovinsku je karticu unio upola manju vrijednost vikendice od cijene po kojoj ju je kupio.

Andrija Mikulić

Glavni državni inspektor u imovinsku je karticu upisao da mu kuća s okućnicom ima 180 četvornih metara, ali zemljišne knjige otkrile su da zauzima punih 867 četvornih metara.

02. ožujak 2024 19:58