Što nova američko-europ­­ska trgovinska suradnja znač­i za digitalno?

Prošlo je tjedan dana od predstavljanja američko-europske digitalne trgovinske inicijative, a već je pod napadom. Trump je zaprijetio novim tarifama, Bruxelles nastavlja rad na novim regulacijama, a obje strane zaoštravaju argumente — što dodatno naglašava koliko je sporazum krhak, ali i ključan za transatlantsku suradnju u području tehnologije, prenosi Euronews.

Sljedeći tjedan Odbor za pravosuđe Predstavničkog doma SAD-a održat će saslušanje pod naslovom 'Europska prijetnja američkoj slobodi govora i inovaciji', na kojem će se raspravljati o EU-ovim Digital Services Act (DSA) i Digital Markets Act (DMA), uz sudjelovanje Nigela Faragea, a možda i bivšeg povjerenika Thierryja Bretona, iako njegovo sudjelovanje još nije potvrđeno. Nekoliko dana nakon objave detalja trgovinskog sporazuma, predsjednik Trump je zaprijetio uvođenjem 'značajnih dodatnih tarifa, kao i izvozne kontrole na visoko zaštićenu tehnologiju i čipove' zemljama koje uvode digitalne poreze, zakone ili regulative koje štete američkim tehnološkim tvrtkama.

Unutar EU-a se razbuktala žustra rasprava o tome hoće li se sporazum poštovati. Neki kritiziraju potpredsjednicu Europske komisije Hennu Virkkunnen da nije pravovremeno reagirala na Trumpove izjave. Europarlamentarka Alexandra Geese pozvala je na strateška savezništva s Kanadom, Tajvanom, Južnom Korejom, Brazilom i Indijom, zanemarujući unutarnju digitalnu suradnju BRICS-a. Stil komunikacije Henne Virkkunnen razlikuje se od njezinog prethodnika Thierryja Bretona, ali donosi pogodnosti — ne izaziva američko tržište, ne ugrožava europsko gospodarstvo i smanjuje rizike po krhki trgovinski odnos.

SAD svoju fokusiranost na DSA, cenzuru, slobodu govora i srodna pitanja doživljava kao ključna, što u EU-u nema značajan odjek. Europska komisija je pak zbrajala niz novih zakonodavnih inicijativa za razdoblje 2025.–2029., koje bi rad američkih tehnoloških tvrtki dodatno mogle otežati. Iako nije bez mana, novi sporazum postavlja presedan za daljnju suradnju i dijalog o takozvanim netarifnim preprekama digitalne trgovine. Unatoč političkom pritisku za brze rezultate, ovaj put nije riječ o savršenom rješenju nego o održivom pristupu pregovorima.

Sporazum također predviđa obvezu EU-a da kupi minimalno 40 milijardi američkih čipova, uz suradnju u sprječavanju njihove preprodaje trećim zemljama, dok se SAD obvezuje 'olakšati izvoz' kada se uspostave sigurnosni zahtjevi. Još uvijek nije jasno jesu li ti zahtjevi već definirani. Nadalje, obje strane su pristale smanjiti ili ukloniti netarifne barijere, prvenstveno u autoindustriji i standardizaciji, te obećavaju suradnju u razvijanju standarda za ključna područja poput telekomunikacija, svemira i digitalnog sektora. EU se mora pripremiti i za razgovore o zakonima poput Space Act, Cloud & AI Act, Cybersecurity Act i drugih.

Američki certifikacijski laboratoriji moći će biti priznati kao EU tijela za odobrenja pod Radio Equipment Directive, što će ubrzati i smanjiti troškove priznavanja proizvoda na EU tržištu. Obje strane planiraju pregovore o međusobnom priznavanju certifikata za kibernetičku sigurnost. Sporazum predviđa i raspravu o visoko standardnim pravima intelektualnog vlasništva — patentima, žigovima, autorskim pravima, poslovnim tajnama i zaštiti od krivotvorenja, s ciljem usklađivanja pravila i olakšavanja poslovanja na oba tržišta. To bi moglo postati i globalnim standardom.

Dogovor uključuje i obvezu rješavanja 'neopravdanih digitalnih trgovinskih prepreka' te potvrđuje da EU neće uvesti tzv. network fees američkim tehnološkim kompanijama. Također se obje strane obvezuju da neće uvoditi carine na elektroničke prijenose. Kritičari, međutim, upozoravaju da bi te naknade mogle biti rebrendirane kroz mehanizme za rješavanje sporova u vezi IP interkonekcija, što bi imalo sličan učinak. Osim toga, EU i SAD obvezuju se koordinirati u području ekonomske sigurnosti, jačati otpornost lanaca dobave, provoditi revizije investicija, kontrolirati izvoz i sprječavati utaju carine, a kao zajednički izazov prepoznaju i nepoštenu konkurenciju u javnim nabavama.

Za američke tehnološke kompanije važno je i praćenje nadolazećeg EU Digital Fairness Acta (DFA), koji bi mogao značajno promijeniti oglašavanje temeljeno na osobnim podacima. Iako Europska komisija ne planira zabraniti personalizirano oglašavanje, praktična primjena novih zahtjeva mogla bi korištenje osobnih podataka učiniti gotovo nemogućim. Drugo ključno pitanje je i revizija GDPR-a, koja će biti prioritet danskog predsjedništva. Kako bi se potaknula transatlantska podatkovna ekonomija, raspon osobnih podataka trebao bi se ponovno razmotriti.

Na kraju, američko-europski digitalni trgovinski sporazum nije idealan i sadrži brojne nejasne obveze, ali pruža priliku za dodatne pregovore i nužnu suradnju. Dogovor omogućuje vrijeme i okvir za usklađivanje interesa EU-a i SAD-a, posebno u digitalnim sektorima gdje su razlike zastupljene i stabilnost potrebna.