Ako im je šaka slaba, poslužit će štaka – tim je riječima predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović najavila prosvjede umirovljenika jer je udio mirovine u plaći pao na samo 35 posto, pridruživši se tako nizu raznovrsnih skupina koje su ove godine odlučile na ulici zatražiti od Vlade veća materijalna prava. I prema kupovnoj moći, a i prema mnogim drugim parametrima, hrvatske mirovine redom su na donjem dijelu ljestvice u Europskoj uniji.
Kako promijeniti te brojeve i može li se predizbornim zavlačenjem ruke u državnu blagajnu spasiti težak položaj hrvatskih umirovljenika? Kako popraviti lošu mirovinsku statistiku?
Za odgovor na to pitanje treba najprije analizirati prema kojim je pokazateljima Hrvatska lošija od drugih europskih zemalja. Naime, jedan od krivaca za niske mirovine leži upravo u tim podacima.
– Prema Eurostatovoj procjeni, Hrvatska ima peti najkraći očekivani radni vijek u EU-u, 34 godine, a prosjek EU-a je 36,5 godina. S druge strane, OECD-ova procjena očekivanoga korištenja mirovine za muškarce u Hrvatskoj iznosi 18,6 godina, a za žene 25,7 godina. Prosjek je Europske unije za muškarce 19,4 godina, a za žene 24 godine. Iz toga proizlazi da Hrvatska ima jedan od najviših omjera vremena provedenog u mirovini u odnosu na vrijeme zaposlenja. S obzirom na nešto kraći životni vijek kod nas, vrijeme provedeno u mirovini u odnosu na životni vijek u Hrvatskoj je jedno od duljih u EU-u, odnosno relativno veći dio svoga odraslog života osobe u Hrvatskoj provedu u mirovini nego što je slučaj u većini zemalja EU-a – objašnjava predstojnik Odjela za tržište rada i socijalnu politiku u Ekonomskom institutu Zagreb Danijel Nestić.
Pojednostavnjeno rečeno, Hrvati manje godina rade, a više vremena provedu u mirovini od drugih Europljana. Jedan od krivaca za to jest prenisko penaliziranje prijevremenih mirovina. Hrvatska je sa 62 godine zemlja s trećom najnižom dobi izlaska s tržišta rada u EU-u. Dok neke zemlje uopće ne omogućuju odlazak u starosnu mirovinu prije zakonskog roka, poput Irske, Švedske ili Nizozemske, drugdje je to omogućeno uz uvjet znatno duljega radnog staža nego u Hrvatskoj.
Kako navodi Nestić, samo nekoliko zemalja omogućava odlazak u prijevremenu mirovinu sa 60 godina kao Hrvatska ili čak ranije za žene. Tako u Belgiji možete u prijevremenu mirovinu sa 60 godina, ali pod uvjetom da imate staž od 44 godine. U Sloveniji je pak potrebno 40 godina staža. U Austriji se u prijevremenu mirovinu može ići sa 62 godine, iznimno sa šezdeset, i to ako ste radili na teškim poslovima najmanje deset godina u posljednjih dvadeset godina i ako imate ukupan radni staž od 45 godina. Umanjenje mirovina za svaki mjesec prije zakonskog roka u pravilu je između 0,3 i 0,5 posto i ono je trajno.
I iz podataka koje nam je dostavio HZMO vidljivo je da većina europskih zemalja nema opciju prijevremenog umirovljenja ili je ono povezano s godinama staža, pa tako, uz iznimku Grčke, većina zemalja traži minimalno 35 godina provedenih u radu kako bi dopustila prijevremeno umirovljenje. A čak je i tada penalizacija znatno veća.
– Relativno visok udio korisnika prijevremenih mirovina u ukupnom broju korisnika mirovina rezultat je specifičnih okolnosti iz hrvatske prošlosti, onih povezanih s Domovinskim ratom i ekonomskom situacijom u državi u pojedinim razdobljima, kao i relativno blagim uvjetima za ostvarivanje prava na prijevremenu mirovinu koji su bili na snazi u prijašnjim razdobljima, što je rezultiralo znatnim priljevom korisnika prijevremenih starosnih mirovina u pojedinim godinama. Međutim, skrećemo pozornost na to da se prijašnji trend ranijeg umirovljenja znatno promijenio i da se udio korisnika koji ranije odlaze u mirovinu konstantno smanjuje u posljednjih desetak godina. Tako je udio novih korisnika prijevremenih starosnih mirovina u ukupnom broju novih korisnika 2013. bio 32,2 posto, a 2022. samo 13,6 posto – informirao nas je HZMO.
Što još sve trebate znati o mirovinama i zašto je bolje da to i ne znate pročitajte u ovotjednoj temi broja u novom tiskaom i digitalnom izdanju Lidera.