Biznis i politika
StoryEditor

Što u biznisu pohlepa jest, a što nije?

17. Kolovoz 2023.

Stara izreka s Wall Streeta kaže da tržište pokreću samo dvije emocije: strah i pohlepa. U situaciji visoke inflacije ovo potonje je u posljednje vrijeme preplavilo javni diskurs, pa su tako za pohlepu optuženi trgovci, ugostitelji, iznajmljivači i, neizostavno, bankari, a rast cijena koji uvode tvrtke kako bi iskoristile inflaciju i povećale svoju profitnu maržu dobio je i novo ime: greedflation, odnosno ‘inflacija pohlepe‘.

Podaci naime pokazuju da su rastući profiti kompanija zaslužni za gotovo pola europske inflacije u protekle dvije godine, jer su kompanije digle cijene znatno više od rastućih troškova energije, a prema podacima koje je iznio HNB-ov guverner marže su u Hrvatskoj pridonijele inflaciji 3,5 puta više nego plaće.

Zbog svega navedenog počela su se postavljati pitanja koliko velika povećanja profitne marže su opravdana. Je li svako povećanje cijena iznad troškova proizvodnje pohlepa? I koja je granica između pohlepe i normalnog profita?

Temelj kapitalizma

Odgovori na njih prilično su podijeljeni, ne samo između filozofa i ekonomista, nego i sami ekonomisti vode debate o opravdanosti trenutačnih povećanja cijena i odgovora na njih. Jednako tako, i riječ ‘pohlepa‘, unatoč svom negativnom prizvuku, za neke ekonomiste nema lošu konotaciju, jer kažu da je sâm kapitalizam utemeljen na pohlepi, budući da je njegov osnovni motiv stvaranje profita.

– Ekonomska razmjena postoji već 5000 godina i želja za profitom pokreće čovječanstvo. Od Hamurabijevog zakonika pokušava se pronaći balans između profitabilnost i socijalne pravde, odnosno društvene koristi. No, u konačnici tržište će uvijek pronaći ravnotežu i definirati je li neko povećanje cijene bilo pretjerano, jer će veći profiti privući konkurenciju i iznivelirati cijene. Slična situacija je sada u turizmu. Očekivalo se da će turisti platiti bilo koju cijenu, no dio iznajmljivača morao je sniziti cijene, a pitanje je hoće li neki gosti, primjerice Nijemci odlučiti sljedeće godine doći u Hrvatsku i tako kazniti visoke cijene. Dakle, ne postoji nikakva granica između pohlepe i profita, jer u konačnici će tržište izbalansirati cijene i profit – objasnio je ekonomski stručnjak Damir Novotny.

Na konkurentnom tržištu ponuda i potražnja trebale bi iznivelirati cijene, pa pojedini ekonomisti smatraju da tražiti krivca za inflaciju u korporativnoj pohlepi je kao da za rušenje aviona okrivimo gravitaciju.

Kompanije uvijek nastoje naplatiti svoje proizvode i usluge maksimalno koliko mogu. Jedini razlog zašto mlijeko ne plaćamo 100 eura je zbog pohlepe u drugom formatu: konkurencije. Konkurencija tjera tvrtke da nude niže cijene kako bi pobijedile konkurente. Pohlepa se danas tolerira jer se prihvaća teška pogodba nevidljive ruke. Uglavnom se vjeruje da pohlepa može učiniti dobro, a ne i da je sama dobra.

Stvar ispravnog opravdanja

U studiji objavljenoj 2013. godine studentica diplomskog studija sociologije sa Sveučilišta Stanford pokazala je da 61 posto Amerikanaca tvrdi da bi podržalo ograničenje plaće za osobe s iznimno visokim primanjima, bez obzira na to koliko su naporno radile ili što su postigle.

Istraživanje Amit Bhattacharjee sa Sveučilišta u Pennsylvaniji je pak pokazalo da ljudi čak i sâm čin traženja profita smatraju štetnim za društvo. Kada su sudionici istraživanja zamoljeni da usporede dvije hipotetske organizacije koje su bile identične osim svog ‘profitnog‘ ili ‘neprofitnog‘ statusa, ljudi su percipirali profitne tvrtke kao manje vrijedne i društveno štetnije od neprofitnih. Percepcija pohlepe kao štetne proteže se i na čin profitiranja, što je naravno jedini način na koji kapitalistička tržišta mogu funkcionirati.

Takva visokomoralna stajališta, čini se, lako se mogu promijeniti. Eksperiment sa Sveučilišta Duke pokazao je da su ljudi spremniji profitirati na račun drugih kada mogu lakše racionalizirati svoje postupke. Sudionici istraživanja zamoljeni su da se zamisle u ulozi izvršnog direktora banke te su dobili popis etički upitnih postupaka koji će donijeti profit tvrtki. Kad im je rečeno da je njihov primarni cilj maksimirati vrijednost za dioničare, bili su mnogo spremniji sudjelovati u tim etički upitnim radnjama, a spremnost je još više povećana kada im je rečeno da njihovi bonusi na kraju godine ovise o ispunjenju tog cilja. Oni koji su bili financijski obrazovaniji bili su još skloniji upitnom ponašanju. Eksperiment je tako pokazao da mnogi mogu biti pohlepni kada im se daju ispravna opravdanja za njihovo ponašanje.

Bogatstvo nije zlo

Nikola Nikšić iz konzultantske tvrtke Konter za poslovno savjetovanje i ekonomske usluge pak smatra da je pohlepa zlo, ali da bogatstvo nije.

– Pohlepa ni iz jedne perspektive nije dobra osobina, kako za pojedinca, tako i za oblike organizacija u kojima živi i djeluje (obitelj, poduzeće, država…). Riječ je o pretjerano izraženoj sklonosti za stjecanjem materijalnih dobara i povlastica. Uz pojam pohlepa vežu se mane kao što su bezobzirnost, nezasitnost, sebičnost, egoizam i taština. Na žalost, smatra se jednim od najvećih poroka današnjice i temeljem korupcije – ističe Nikšić, koji smatra da postoji fina linija između pohlepe i normalnog profita.

– Profit je kratkoročna mjera uspjeha. Probitak koji donosi direktnu korist nekim od dionika u ekosustavu poduzeća, vlasnicima uvijek i vrlo često menadžerima putem bonusa i nagrada koji se vežu uz planirani profit i profitne marže. Istodobno, ako je profit ostvaren na način da su pritom nastale štete za ostale dionike (zaposlenike, kupce, dobavljače, proračun i lokalnu zajednicu, investitore, prirodno okružje), tako kratkoročno ostvareni probitak, kad-tad, negativno će utjecati na organizacijsku izvrsnost, odnosno dugoročno održivo, stabilno i sigurno poslovanje – objašnjava Nikšić.

 

Cijeli tekst možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.

14. srpanj 2024 21:03