Strani radnici su toliko zastupljeni da polako postaju rješenje za sve. Pokazalo se, u njima je pronađeno rješenje za gospodarski rast
Strani radnici postali su opća tema u domaćem javnom prostoru. Svatko ima neko ugodno ili neugodno iskustvo s njima, raznorodni stručnjaci prizivaju ih ili njima plaše narod, prema uvjetima njihova smještaja procjenjuje se humanost poslodavaca. Promijenili su Hrvatsku, jer bez njih građani ove zemlje ne bi mogli uživati u jednostavnim uslugama poput dostave paketa ili namještaja, raznošenja hrane, jeftinog taksiranja. Strani radnici toliko su postali zastupljeni da polako postaju rješenje za sve. Ovoga tjedna, pokazalo se, u njima je pronađeno rješenje za gospodarski rast.
Takav recept za održanje stope rasta BDP-a iznio je dopredsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća iz HUP-ovih redova Ivan Mišetić. Onako odoka, procijenio je da će za održavanje tempa ekonomije trebati ‘još dvjestotinjak tisuća stranaca‘. Valja obratiti pozornost da je, prema HZMO-ovoj evidenciji, potkraj veljače u Hrvatskoj bilo 126 tisuća stranih radnika, od kojih je 116 tisuća pristiglo izvan Europskoga gospodarskog prostora. Od potonjih ni pet tisuća nije imalo kvalifikaciju ekvivalentnu domaćoj višoj ili visokoj stručnoj spremi, a čak 23 tisuće, prema podacima koje su sami prijavili, došlo je samo s osnovnom ili nižom razinom obrazovanja. Dakle, čini se da nam, ugrubo, treba jedno 320 – 330 tisuća stranaca, od kojih će većina biti slabije kvalificirana, da bi se održavao tempo ekonomije. Stvarno? Ne može nikako drukčije? Recimo, uspostavom uvjeta za razvoj tehnološki složenijih proizvoda i usluga pa onda i otvaranjem radnih mjesta za domaću populaciju koja se obrazuje ili se već obrazovala za to?
Jasno, Mišetić temelj za tu procjenu ima u strukturi ekonomije. Gospodarski rast potaknut osobnom potrošnjom na dobra koja većinom pristižu iz uvoza znači da su nam potrebni raznosači, dostavljači, turistički radnici, vozači, općenito ljudi s vještinama za koje nije potrebno mnogo znanja. Žalosti što GSV-ov dopredsjednik i k tome predstavnik poslodavaca gleda toliko kratkovidno i samo zagovara rast održavanjem toga statusa quo. Brz pogled unatrag otkriva da je od ulaska u Europsku uniju Hrvatsku napustilo 389.197 ljudi, što znači da smo svoje građane koji nisu željeli raditi manje složene i lošije plaćene poslove zamijenili strancima koji to žele. Zasad još samo popunjavamo rupu nastalu najnovijom seobom Hrvata na Zapad. Kad je popunimo, što ćemo onda? Uvesti još stranih radnika?