‘;
Nedavni europski upad u urede kineskoga proizvođača sigurnosne opreme Nuctech u sklopu istrage o subvencijama, na temelju nove Uredbe o stranim subvencijama, zacementirao je odnose s Kinom. Europa je, naime, uvjerena kako su najveći problem pada konkurentnosti EU – kineske subvencije. Uopće nema dileme o tome da ih Kina obilato koristi. Jer ih koristi. Moralno i može, ipak je riječ o komunističkoj zemlji, državnoj ekonomiji i ‘besplatnim‘ ručkovima.
Posve drugu težinu važe ista rabota tržišnih, liberalnih ekonomija. A za istim alatima itekako rado posežu još od predindustrijskoga doba merkantilizma, a prilično namjenski, proračunato i ciljano nakon Drugoga svjetskog rata kada je cijela priča eksplodirala sa svih strana svih oceana. U najkraćoj verziji – subvencije je izmislio Zapad, Istok ih je savršeno ispolirao. Geopolitički je problem to što Zapad gubi na snazi, upravo svjedočimo gašenju jedne dominacije i dizanju druge, pa je kao i uvijek u povijesti, to vrijeme žestokih potresa, prijetnji i ratova.
Iako su kineske subvencije globalni lideri – lani su samo za industriju prljavih fosilnih goriva iz proračuna izdvojili 2,2 bilijuna dolara – globalne su subvencije za istu tu prljavu industriju višestruko veće, oko 7 bilijuna. SAD obilato subvencionira doslovno sve, i privatne kompanije, dok poljoprivreda ne bi mogla preživjeti bez njih. Kao ni europska.
Svakome je sa zrnom soli u glavi jasno zašto EU nasilno gazi po zelenoj priči. Nada se da će izgubljene pozicije u globalnoj (ne samo)I trgovini vratiti prvim mjestom u rezanju CO2. Nažalost, za zelenu tranziciju Europa nije mogla odabrati lošije vrijeme. Iscpljena nikad darežljivijim pandemijskim subvencijama, potom i ratom na vlastitoj granici koji financira u svim oblicima, naftu i plin (koje ne može od jučer do danas izbaciti iz uporabe) i sirovine za istu tu tranziciju prisiljena je nabavljati iz zemalja s kojima je praktički ušla u rat. Ili preko posrednika, višestruko skuplje.
Nedavno izglasana Uredba o stranim subvencijama, uz još uvijek izdašne fondove, trebala bi pogurati domaće kompanije (i) u javnim natječajima. Uostalom, sve nove i srednje nove članice žive na fondovskome novcu, pri čemu su fondovi samo tržišno mekše ime za subvencije.
No, Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti ne slaže se s tezom koja izjednačava EU fondove s industrijskom politikom kakvu ima Kina. - EU fondovi se pune uplatama bogatijih država članica koje završavaju u nizu projekata u manje razvijenim regijama EU. Naravno da to države poput Njemačke ne rade zbog altruizma, već zbog toga što im svaki uplaćeni euro u EU proračun omogućava stjecanje višestruko većih koristi od pristupa jedinstvenom tržištu. Izračun profesora Felbermayra pokazuje da Njemačka godišnje ostvaruje 2.500 eura per capita koristi od članstva u EU u zamjenu za neto-uplatu od 200 eura u proračun EU – poručuje.
Jadranka Polović sa Sveučilišta Libertas kaže kako široka industrijska baza pomaže Pekingu da stekne prednost u gotovo svim industrijskim sektorima, osim u visoko sofisticiranima poput proizvodnje poluvodiča.
- U EU smatraju da je zahvaljujući državnim subvencijama europsko tržište preplavljeno jeftinim proizvodima iz Kine. Zanimljivo, sve do 2014. ni SAD ni EU, koje su praktički zbog pohlepe vlastita kapitala izvezle gotovo cijelu industriju na istok, u Kinu, nisu imale ništa protiv kineskoga ekonomskog modela, samo pohvale za uspješnu integraciju Kine u zapadne tokove trgovine i kapitala. Kina je u međuvremenu kao pametna zemlja uložila goleme investicije u razvoj vlastitih tehnologija, pri čemu je mnogo toga kopirala od Zapada. Sada, primjerice, kvalitetu kineskih solarnih panela europski proizvođači jednostavno ne mogu dosegnuti, uz državne subvencije ili bez njih. Volkswagen, primjerice, sve što treba nabavlja u Kini, zahvaljujući nerazumnim politikama europskih vlada koje nisu vodile računa o zaštiti svojih strateških interesa. Europa je sada u panici, jer je shvatila da gubi korak s Kinom u više ključnih sektora – upozorava Polović.
Jesu li EU i SAD u pravu kada napadaju Kinu zbog subvencija, pri čemu ih koriste i same, pročitajte u temi tjedna novog broja tiskanog i digitalnog Lidera.