Posljednjih godina Europu ne krase pametni politički kapaciteti, ali otvoreni je trgovinski sukob s Kinom level up nesposobnosti i odsutnosti razmišljanja na staze dulje od mandata. Naravno da je tema ovisnosti o raznoj kineskoj robi/sirovinama/tehnologiji itekako dopuštena, štoviše, potrebna je, ali razmišljanje koji trenutak dulje spašava vlastite građane od još malo siromaštva. Jer, posljedice po EU, već osakaćen pandemijskim zaključavanjem, ratom, lošim energetskim odlukama i inflacijom, natjerale su nekad bogate Nijemce da rade nekoliko poslova ne bi li spojili početak i kraj mjeseca
Generacija baby boomera nema previše sreće. Odrasla je u vrijeme jednoga hladnog rata, stari u vrijeme drugoga. Jer, sve napetije tenzije između EU-a i Kine praktički su hladni rat digitalnoga stoljeća. Između dvaju ‘entiteta‘ iskri već godinama, iako je odnos javno zategnut od početka rata u Ukrajini i skakanja međuovisnih trgovinskih partnera u suprotstavljene blokove. Grmi s obje strane. Zadnja su izlika za grmljavinu kineski subvencionirani električni automobili. Unija je, naime, pokrenula antisubvencijsku istragu koja je, poručuju iz briselskih hodnika, nužna za zaštitu europskih radnih mjesta i opskrbnih lanaca. Tržište preplavljeno jeftinim kineskim vozilima sve to gasi. Kinesko ministarstvo trgovine tvrdi da je istraga ‘goli čin protekcionizma‘. I nije daleko od istine, jer istraga bi mogla rezultirati kaznenim carinama. I to baš u vrijeme skupe zelene tranzicije koju donekle podnošljivijom čine upravo jeftin(ij)a kineska vozila. Posljednjih godina Europu ne krase pametni politički kapaciteti, ali otvoreni je trgovinski sukob s Kinom level up nesposobnosti i odsutnosti razmišljanja na staze dulje od mandata. Naravno da je tema ovisnosti o raznoj kineskoj robi/sirovinama/tehnologiji itekako dopuštena, štoviše, potrebna je, no razmišljanje koji trenutak dulje spašava vlastite građane od još malo siromaštva. Jer, posljedice po EU, već osakaćen pandemijskim zaključavanjem, ratom, lošim energetskim odlukama i inflacijom, natjerale su nekad bogate Nijemce da rade nekoliko poslova ne bi li spojili početak i kraj mjeseca. Kako je Nijemcima tako će biti i svima ostalima.
Kineski šok
A zašto je uopće počelo grmjeti? Kristijan Kotarski sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti kaže da razlog treba potražiti u golemom porastu trgovinskog deficita EU-a s Kinom.
– Deficit se u razdoblju od 2020. do 2022. udvostručio, na 400 milijardi eura. Perjanice njemačkoga korporativnog sektora u industriji strojogradnje i automobila osjećaju intenzivan pritisak na svoje ustaljene tržišne udjele i oni će se početi znatno smanjivati. Traljavo osmišljena zelena tranzicija dovodi EU pred raskrižje. Izbor je nastavak ovako osmišljene zelene tranzicije kako bi se sačuvala tobože međunarodna reputacija EU-a kao predvodnika borbe protiv klimatskih promjena, s posljedičnim jačanjem ovisnosti o kineskim zelenim tehnologijama i udarcem na održivost niza EU industrija, ili smanjenje nerealnih klimatskih ambicija u zamjenu za veću diverzifikaciju proizvodnih lanaca. Ako se ništa ne promijeni EU će doživjeti ‘kineski šok‘ poput šoka koji je doživjela ekonomija SAD-a nakon kineskoga ulaska u WTO 2001. – tumači Kotarski, dodajući da u slučaju potpuno otvorenoga trgovinskog rata Kina ipak još uvijek više treba EU.
Marginalna rješenja
Da bi svijet u slučaju trgovinskoga rata zaglavio u stagflaciji misli i Luka Brkić sa Sveučilišta Libertas.
– Hladni rat između Kine i SAD-a, ali i EU-a, proizvest će stagflacijske učinke većih razmjera. To podrazumijeva fragmentaciju globalnoga gospodarstva, rascjepkanost lanaca opskrbe i stroža ograničenja trgovine tehnologijom, podacima i informacijama, ključnih elemenata budućih trgovinskih obrazaca. Pravila na kojima se temelji globalizacija očajnički trebaju reforme. No mainstream ekonomisti zaokupljeni su marginalnim rješenjima: malo poreznoga zakona, malo poreza na ugljik, malo subvencija za plaće, ostavljajući netaknutim strukture moći koje preuzimaju rizik ekonomske igre. Europska je unija trenutačno suočena s izazovom pozicioniranja u novome kontekstu u kojemu moć ima veću važnost od pravila. Nameće se temeljno pitanje: kako kombinirati ekonomske i sigurnosne ciljeve i kako izbjeći da postane ekonomski talac prioriteta vanjske politike SAD-a? Ekonomska logika i sigurnosni strahovi lako se spoje. Jedna je od ideja, koja je već stekla pravo javnosti, da se visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku daje pravo prigovora sa sigurnosnog aspekta u vezi s pitanjima spajanja i ulagačkim odlukama koje predlaže Europska komisija. Napokon, Europska bi unija morala napraviti više na razvoju vlastitoga kompleta alata za financijsko upravljanje te promicati međunarodnu upotrebu eura. Također, više ne bi smjela biti pasivno neutralna u korištenju eura kao vanjskopolitičkog instrumenta. Razmjenom s partnerskim središnjim bankama kao i ostalim mehanizmima mogla bi učiniti euro privlačnijim za strance, podupirući tako i vlastiti ekonomski suverenitet – poručuje Brkić, svjestan da se takvo što s trenutačnom upravljačkom ekipom neće dogoditi.
Licemjerni EU
Kako na cijelu stvar gledaju poduzetnici čije poslovanje izravno ovisi o zveckanju trgovinskim nesuglasjem? Dmitar Maravić, osnivač i predsjednik Uprave Maravić inženjeringa i konstrukcija, kaže da je posve vidljivo da washingtonska politička kasta priželjkuje slabljenje Kine, ali bez otvorenoga sukoba s nuklearnom silom i drugom najmnogoljudnijom zemljom na svijetu. SAD-u ne odgovara ni jačanje Europe, posebno Njemačke kao velikoga investitora u Kinu.
Cijeli tekst o gospodarskom sukobu s Kinom čitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.