Mediji se ovih dana naveliko bave demografijom, te nacionalnom i vjerskom strukturom stanovništva Hrvatske temeljem objavljenih konačnih rezultata dijela popisa stanovništva. Pritom je Državni zavod za statistiku naprosto objavio rezultate strukture stanovništva prema starosti i spolu, te prema narodnosti, vjeri, državljanstvu i materinjem jeziku.
Političari i mediji ponajviše lupaju po udjelu Srba u Vukovaru koji je pao ispod 30 posto, pa nema više ustavne potrebe o dvojezičnosti, odnosno upotrebi ćirilice. To je čak bio glavni apel na naslovnici jednih dnevnih novina, a politički repovi još se povlače, i povlačit će se.
Kontradiktorni su pak podaci o vjeri, i pad udjela katolika za čak sedam posto (sa 86 posto na 79 posto). Zato je dramatično porastao udjel 'ostalih kršćana'. Naime, ovaj put nije bilo predloženih kategorija, pa su se ispitanici izjašnjavali i kao katolici, i kao kršćani. No, i kad se zbroje kategorije katolika i 'ostalih kršćana' (bez pravoslavaca i protestanata), njihov je udjel smanjen za gotovo tri posto.
Osim toga, broj stanovnika smanjen je u odnosu na prve objavljene rezultate u siječnju za 16.696 stanovnika, što znači da Hrvatska u deset godina nije izgubila devet posto populacije (preciznije 9,25 posto), nego deset posto (9,64 posto).
Podaci bez suvislog objašnjenja
O svemu tome, dakle, raspravlja se već gotovo tjedan dana. Statističari su, naime, te podatke naprosto pustili u javnost, bez konferencije za novinare i bez ikakvog suvislog objašnjenja sa šturim priopćenjem koje nije ni potpuno točno. Naime, prešućena je kategorija koja je doživjela najdramatičnije promjene u korpusu novoobjavljenih podataka o narodnosti, vjeri i materinjem jeziku. Riječ je o kategoriji 'nepoznato'.
DZS nije uspio saznati materinji jezik za čak 20.840 stanovnika, što je više nego dvostruko u odnosu na prošli popis. S udjelom od 0,54 posto 'nepoznati jezik' došao je na treće mjesto, iza hrvatskog (95,25 posto) i srpskog (1,16 posto), a ispred bosanskog, romskog, albanskog, talijanskog i ostalih jezika.
Još je veći napredak nepoznatih prema narodnosti – u deset godina je više nego utrostručen, pa sad Hrvatska ima 26.862 stanovnika kojima se ne zna narodnost (uz 22.388 koji se nacionalno ne izjašnjavaju). Tako su nepoznati postali, kao i kod materinjeg jezika, treća kategorija po zastupljenosti među narodima (0,69 posto), odmah iza Hrvata (91,63 posto) i Srba (3,3 posto). Nepoznatih tako ima više i od neopredijeljenih, te od Bošnjaka, Roma, Albanaca, Talijana i pripadnika ostalih naroda.
Premda su u vjerskom izjašnjavanju nepoznati ostali na petom mjestu, njihov broj porastao je više od šest i pol puta – sa 12.460 u 2011. na čak 83.045 u 2021, s udjelom od 2,14 posto. Ispred njih su katolici (78,97 posto) te ostali kršćani (4,83 posto zahvaljujući nepreciznosti u toj kategoriji), nevjernici i ateisti (4,71 posto), te pravoslavci (3,32 posto). Nepoznatih je više i od onih koji se vjerski ne izjašnjavaju, više od agnostika i skeptika, te od muslimana i ostalih religija.
Rekorder prema udjelu nepoznatih svakako je istarska općina Kaštelir-Labinci, koja ima 20,16 posto stanovnika nepoznate vjere, 19,02 posto nepoznate narodnosti i 18,89 nepoznatog materinjeg jezika). Prije deset godina tamo je od 1463 popisanih samo dvoje bilo nepoznate narodnosti (danas 284), troje nepoznate vjere (danas 301), a za dvoje se nije znao materinji jezik (danas za 282). To pokazuje kvalitetu popisa u toj općini. Međutim, nepoznati nisu istarski specijalitet. Dvoznamenkasti udjel nepoznatih u svim kategorijama imaju još tri općine na raznim stranama Hrvatske – Slivno (Dubrovačko-neretvanska županija), Runovići (Splitsko-dalmatinska) i Čaglin (Požeško-slavonska).
Novih podataka nema bar do lipnja
Više nepoznatih u Hrvatskoj nije bilo još od kaotične (pred)ratne 1991. Na pitanje zašto je tome tako statističari su trebali imati pripremljene odgovore u trenutku objave tih rezultata. Ako na ove podatke uopće postoje suvisla objašnjenja, osim jednog: popis stanovništva loše je pripremljen i još lošije proveden. Sjetimo se pada kompjuterskog sustava, zbog čega je produžen rok za samopopisivanje, koje je provedeno prvi put; sjetimo se popisivača, za koje se tek u zadnji čas ustanovilo da trebaju imati potvrde o cijepljenju, pa ih na kraju nije bilo dovoljno, pa je produžen rok i za popisivanje po kućama. Sve su to bile naznake ovoga čemu sad svjedočimo – nepouzdanih rezultata. Da su u školi, državni statističari morali bi na popravni. Ovdje popravnog nema, a ostaje za nadati se da ova nestručna garnitura neće organizirati i sljedeći popis 2031. godine.
Ovo je (bio) drugi popis zaredom s repovima. Nakon proljeća 2011. godinama smo čekali konačne rezultate. Za ovaj popis tek će se vidjeti kad ćemo dobiti podatke o klasifikaciji stanovništva prema bračnom stanju, školskoj spremi, informatičkoj pismenosti, strukturi kućanstava… To su stvari koje zanimaju biznis više od ovog prvog seta koji zanima političare. No, kad će to sve biti objavljeno – ne zna se. DZS je tek lakonski objavio da će se ostali podaci objavljivati sukcesivno, te da će 'njihovo objavljivanje biti pravodobno najavljeno u Kalendaru objavljivanja statističkih podataka na mrežnim stranicama DZS-a'. Na pitanje kad će to biti, odgovor nismo dobili. Znamo tek da nove, najvjerojatnije podjednako upitne podatke, nećemo dobiti prije 2. lipnja. Do tad, naime, postoje najave na webu DZS-a, u kojima se ne spominju novi rezultati popisa.