Trebamo li se, prema Kennedyjevoj rečenici, upitati što će Hrvatska učiniti za nogomet ili što nogomet čini za Hrvatsku? Ta se dvojba nameće sama po sebi u vremenu sjajnih uspjeha reprezentacije, koja je postala veći promotor Hrvatske od svih ministara vanjskih poslova zajedno. Zaista, priča o hrvatskoj nogometnoj upornosti obišla je svijet. Luka Modrić primjer je vođe, ali i s ogromnim kapitalom fair-playa kad je tješio Brazilce nakon ispadanja. Marcelo Brozović najveći je trkač prvenstva, Dominik Livaković najbolje ocijenjeni vratar, Jošku Gvardiolu cijena je skočila na sto milijuna eura, a i Josipa Juranovića već sele u najbogatije klubove svijeta. Još bi se moglo nabrajati, unatoč porazu u polufinalu.
Nogometaši su napravili što su mogli, pa i više od toga. Ali, Hrvatska bi ih mogla bolje iskoristiti, samo da zna i da hoće. Naime, na utakmicama Hrvatske u Dohi defiliraju političari koji se vole šlepati i nadaju se da će slikanje s pobjednicima i njima podići rejting. Kako god, oko reprezentacije se vrte pogrešni ljudi. U Dohi su trebali biti oni koji bi nogometne uspjehe iskoristili u ekonomskom smislu. Ipak, još nije prekasno.
Planetarnu popularnost spretan državni menadžer znao bi iskoristiti za nove poslovne aranžmane. Naravno, to ne znači da državni službenici trebaju biti trgovački putnici i širom svijeta prodavati Podravkinu Vegetu, Kraševe Bajadere, Atlanticovu Cedevitu, Gredeljeve vagone, Končareve transformatore… Ali postoje suptilnije metode.
Svojedobno je Joško Klisović kao zamjenik ministrice vanjskih poslova pokušavao uspostaviti mrežu gospodarske diplomacije, ali s njegovim odlaskom sve kao da je stalo. Nekad je u Hrvatskoj postojala i Agencija za investicije i konkurentnost (AIK), ali je prije tri godine ukinuta i utopila se u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, u Upravi za gospodarske poslove i razvojnu suradnju. Postoji i Izvozni portal (izvoz.gov.hr), a paralelno se u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Uprava za internacionalizaciju bavi jačanjem konkurentnosti i poslovne klime te promocijom i poticanjem investicija i izvoza, primjene inovacija i novih tehnologija u sektoru gospodarstva, razvojem poduzetničke infrastrukture, regulacijom javno-privatnog partnerstva i internacionalizacijom.
Znamo kakvo je dijete uz mnogo babica. A znaju to i Nijemci. Zato oni imaju zasebno Ministarstvo za gospodarsku suradnju i razvoj. I prošle su godine izvezli robu vrijednu 1,38 bilijuna eura, a uvoz im je bio 1,2 bilijuna, što daje vanjskotrgovinski plus od 180 milijardi eura. Istodobno je Hrvatska imala 18,38 milijardi eura izvoza, što je, istini za volju, rekord, ali je bio i rekordan uvoz od 28,40 milijardi, što je uzrokovalo nikad veći vanjskotrgovinski deficit od više od deset milijardi eura.
Međutim, da bi uopće mogla imati ujedinjenu i efikasnu gospodarsku diplomaciju, Hrvatska bi trebala imati i izvodljivu gospodarsku strategiju. Nije dovoljno da se ‘gospodarski diplomati‘ razbježe po cijelom svijetu, ako ne znaju kakvu će priču prodavati. Je li Hrvatska naprosto zemlja mora i sunca i prometno čvorište s lukom koja je najpogodnija uvozna točka srednje Europe (za robu iz Kine, a sad i za ukapljeni plin iz SAD-a) ili možemo ostatku svijeta ponuditi i svoje proizvode? Pritom nije dovoljno samo voditi poduzetnike po međunarodnim sajmovima, treba nešto i uložiti. Kako? Eto opet njemačkog primjera. U Berlinu su ovih dana potpisali ugovor kojim su izdvojili više od sto milijuna eura za razvoj obnovljivih izvora energije, širenje elektroenergetske mreže, uspostavu proizvodnje vodika i otvaranje novih radnih mjesta u – Keniji. Nagradno pitanje: Iz koje države će biti tvrtke koje će provoditi kenijsku energetsku tranziciju i u čijem će vlasništvu biti nove solarne elektrane, znatno efikasnije od onih domaćih, u Njemačkoj?
Nažalost, reprezentativnim nogometnim uspjesima Hrvatska će se opet koristiti samo u brendiranju, a monetizirat će ih eventualno samo u turizmu. Pa iako hotelijerstvo i ugostiteljstvo s popratnim djelatnostima trgovine i prometa možda i donose petinu BDP-a, stvaraju manje dodane vrijednosti od industrije, i još k tome nemaju potencijal za udvostručenje prometa, što robni izvoz svakako može dostići. A i nogometaši još imaju priliku završiti najjači svjetski turnir s brončanim odličjima.