Tko plaća 'boom' umjetne inteligencije vrijedan tri bilijuna dolara?

Meta gradi Prometheus i Hyperion, Elon Muskova xAI Colossus, a OpenAI Stargate – svaki od tih projekata vrijedi više od 100 milijardi dolara i ima ambiciju izgraditi najmoćniji superračunalni sustav na svijetu. No, iako ti gigantski projekti privlače pozornost, oni su tek manji dio još većeg ulaganja: masovne izgradnje podatkovnih centara koji će pokretati novu eru umjetne inteligencije, prenosi Financial Times.

Prema procjenama, Google, Amazon, Microsoft i Meta potrošit će 2026. više od 400 milijardi dolara na podatkovne centre, uz već ovogodišnjih 350 milijardi. Otkako je krajem 2022. lansiran ChatGPT, tehnološki divovi shvatili su da bi AI mogao preoblikovati njihovo poslovanje, pa je započela utrka u kupnji servera, nabavi čipova i izgradnji infrastrukture.

Veliki troškovi i još veći apetiti

Morgan Stanley procjenjuje da će globalna ulaganja u podatkovne centre dosegnuti gotovo 3 bilijuna dolara do 2029. godine. Od toga će Big Tech kompanije iz vlastitih budžeta pokriti oko 1,4 bilijuna, dok će preostalih 1,5 bilijuna morati doći iz privatnog kapitala, banaka, fondova rizičnog kapitala i državnih investicijskih fondova. Financiranje se sve više oslanja na dug, samo ove godine očekuje se 60 milijardi dolara kredita za projekte ukupne vrijednosti 440 milijardi.

Razlog? Troškovi su eksplodirali. Interni prihodi su 2023. pokrivali do 200 milijardi dolara troškova, no ove će godine oni biti dvostruko veći. Istovremeno, prihodi od generativne AI prošle su godine iznosili tek 45 milijardi dolara, iako se predviđa da će do 2028. premašiti 1 bilijun.

Veliki financijski aranžmani

Meta je nedavno osigurala 29 milijardi dolara (26 milijardi kroz dug) od privatnih investitora predvođenih Pimcom kako bi financirala centre u Ohiju i Louisiani. Time tvrtka smanjuje početne troškove i kapital usmjerava na brže isplative projekte. Oracle ide drugim putem – leasingom. Tvrtka je potpisala 15-godišnji ugovor za najam 2GW podatkovnog centra u Teksasu, koji grade Crusoe i Blue Owl Capital, financiran s 5 milijardi dolara kapitala i 10 milijardi dolara kredita od JPMorgana. Taj centar je dio OpenAI-jevog Stargate projekta u SAD-u.

Sve popularniji model 'build-to-suit' (gradnja po narudžbi) omogućuje trećim stranama ubrzanu gradnju centara za velike klijente poput Microsofta ili Oraclea. Developeri tako mogu smanjiti ciklus izgradnje s tri godine na godinu i pol, ali prije početka rada moraju imati potpisane dugoročne ugovore kako bi osigurali povrat investicije.

Utrka privatnog kapitala

Privatni investitori ne financiraju samo projekte, nego i sve češće kupuju i same developere podatkovnih centara. Blackstone je 2023. kupio australski AirTrunk za 14,9 milijardi dolara, dok je Apollo nedavno preuzeo većinski udio u Streamu. Procjenjuje se da će u idućem desetljeću trebati “nekoliko bilijuna dolara” ulaganja u globalnu AI infrastrukturu.

Posebnu vrijednost dobivaju tvrtke koje posjeduju zemljište, pristup energiji ili rijetke čipove poput Nvidijinih GPU-ova. Primjer je CoreWeave, bivša kripto-rudarska tvrtka koja se preorijentirala na AI centre i danas vrijedi 65 milijardi dolara. Financirala se velikim zajmovima, uključujući 10 milijardi dolara od Blackstonea, uz zalog GPU-ova i ugovora s Microsoftom.

Usporedbe s telekom balonom

S obzirom na brz razvoj tehnologije, postoji ozbiljan rizik od zastarijevanja. Nvidijini čipovi brzo izlaze iz mode, a buduće generacije mogle bi tražiti potpuno nove sustave hlađenja. Ako potražnja za AI treniranjem padne ili se pojave jeftinije metode (poput kineskog startupa DeepSeek), veliki igrači mogli bi ostati s neiskorištenim i prezaduženim objektima.

Stručnjaci upozoravaju na sličnost s telekom balonom 1990-ih, kada je višak optičkih kabela doveo do pada cijena i propasti mnogih tvrtki. Trenutna procjena mnogih investitora temelji se na uvjerenju da će AI postati sveprisutan u svim industrijama – no ako to ne bude slučaj, povrat na ulaganja mogao bi se dramatično smanjiti.

Veliki tehnološki divovi mogu pretrpjeti gubitke zahvaljujući ekonomiji razmjera, no manji developeri i prezadužene tvrtke riskiraju financijski kolaps. Posebno su ranjivi projekti bez osiguranih velikih klijenata, kao i financiranja u vidu GPU-ova, koji mogu izgubiti vrijednost preko noći.