Iako je Hrvatska ušla u eurozonu i Schengen te se očekuje da bi u dogledno vrijeme mogla dohvatiti A rang kreditnog rejtinga, a za koju godinu ući i u OECD, ulasci u sve te ekskluzivne klubove ne donose nam ulaznicu za onaj, možda najpoželjniji – razvijene ekonomije. Tranzicija započeta početkom 90-ih u Hrvatskoj još nije završena, a unatoč tomu što se kriteriji različitih institucija i ekonomista u vezi s definicijom tranzicijske ekonomije znatno razlikuju, taj epitet čini se još će se razmjerno dugo lijepiti uz Hrvatsku. Što je potrebno da napokon završimo tu tranziciju? Koji su kriteriji?
– Tranzicija po definiciji podrazumijeva promjenu ekonomskog sustava iz socijalističkog ili samoupravnog socijalističkog u tržišno orijentirani ekonomski sustav. U Hrvatskoj je tranziciju najprije usporio rat. Potom je Vlada Nikice Valentića 1994. godine donijela program njezina ubrzavanja, ali osim monetarne reforme i poreznog sustava, odnosno uvođenja PDV-a, ostatak reformi nije proveden. Proces tranzicije zaustavljen je 2000. godine. Premijer Ivica Račan radio je na demokratizaciji, ali ne i na uspostavljanju tržišnog sustava. Privatizacija nije dovršena, a nije napravljen ni novi regulativni okvir – ispričao je ekonomski analitičar Damir Novotny.
Politički kapitalizam
Prema njegovim riječima, prva trećina tranzicije napravljena je do 2000. godine, druga pod pritiskom EU-a, ali za dovršetak posljednje trećine ne postoji političko raspoloženje.
– Sramotno je što smo još u tranziciji. Naslijedili smo mnogo starih regulativa i, u biti, zapeli u hiperreguliranosti i strahu od nastavka privatizacije. Većina ljudi ne smatra da treba jačati privatni sektor. U stvaranju nepovjerenja prema poduzetnicima veliku su ulogu odigrali sindikati iako u prosjeku zaposlenici bolje zarađuju u privatnom sektoru. Prema nekim procjenama udio državnih poduzeća u BDP-u doseže čak 40 posto, a u razvijenim je zemljama EU-a 10-ak posto – navodi Novotny razloge zbog kojih se Hrvatska i dalje svrstava u tranzicijske ekonomije te dodaje da tako veliki utjecaj politike na ekonomiju među članicama Eurospke unije ima još samo Bugarska.
Osim što u Hrvatskoj i dalje imamo vidljiv niz kriterija političkoga kapitalizma (velik dio BDP-a redistribuira se u državi, država štiti neka poduzeća od konkurencije i često im pokriva gubitke te osigurava sigurnost radnog mjesta u njima, gospodarske aktivnosti vode politički menadžeri, na razne društvene funkcije kandidati se biraju uglavnom na temelju lojalnosti vladajućoj eliti...), da smo i dalje zemlja u tranziciji pokazuje i činjenica da provodimo programe konvergencije Europske unije da bismo sustigli razvijenije zemlje članice.
– Europska unija provodi konvergencijske kriterije čija je temeljna zadaća smanjivanje ekonomskih razlika između članica Europske unije. S obzirom na kriterije EU-a koje država treba ispunjavati kako bi uspješno konvergirala razvijenim zemljama te da mi i dalje ulazimo u taj program sustizanja koje je predvidjela Europa, jasno je da smo i dalje tranzicijska zemlja – kratko je objasnio ekonomski konzultant Mladen Pejnović.
I prema brojnim drugim kriterijima nismo na stupnju razvoja koji bi nam omogućio da se riješimo pridjeva tranzicijske zemlje.
– Dok god konvergiramo kroz regulativu i razinu produktivnosti prema razvijenim zemljama i dok ne dosegnemo stupanj razvoja prosjeka zemalja EU-a ili OECD-a, Hrvatska se i dalje tehnički ubraja u tranzicijske zemlje. Osim BDP-a po stanovniku, mjere se stupanj razvoja institucija, tržišnih mehanizama, poduzetničkih sloboda, regulative... – nabrojio je Hrvoje Stojić, HUP-ov glavni ekonomist, te primijetio da Hrvatska ima iznimno niska ulaganja u imovinsku klasu, odnosno equity (dionice). Prema tom smo kriteriju, u očima globalnih investitora, na razini frontier marketa (granično tržište je tržišno gospodarstvo zemlje u razvoju koje je razvijenije od najmanje razvijenih zemalja, ali premalo, rizično ili nelikvidno kako bi se klasificiralo kao tržišno gospodarstvo u nastajanju).
Zemlja visokog dohotka
Hrvatska je ipak u tri desetljeća postigla znatan napredak kad je riječ o kvaliteti institucija i poslovnog okružja. Liberalizirano je tržište rada i proizvoda te je uspješno održana makroekonomska i financijska stabilnost, a prema kriterijima Svjetske banke, koja uzima u obzir bruto nacionalni dohodak (BND) po glavi stanovnika u američkim dolarima, Hrvatska je od 2009. godine u kategoriji zemalja s najvišim dohotkom. No, brojne nas reforme i dalje čekaju.
– Hrvatska je postigla snažan porast životnog standarda, pa je tako BDP po stanovniku (prema paritetu kupovne moći) u 2022. dosegnuo gotovo 74 posto prosječne razine EU27, u odnosu na samo 45 posto 1995. Međutim, tranzicija nije završena, samo što danas u tom kontekstu upotrebljavamo izraz ‘reforma‘. Reformama se stvaraju preduvjeti za snažniji gospodarski i društveni razvoj na korist cjelokupnog stanovništva.
Hrvatska s jedne strane mora osigurati jači rast produktivnosti privatnog sektora, a s druge strane efikasnije pružanje ključnih javnih usluga, poput zdravstva i obrazovanja. Pritom je ključno poticati ulaganje u istraživanje i razvoj, inovacije i usvajanje najnovijih tehnologija i menadžerskih praksi, podizanje administrativnih kapaciteta te efikasnosti i kvalitete pravosuđa, a sve kako bi se osigurao održiv rast životnog standarda i smanjenje rizika od siromaštva – navodi glavni ekonomist Svjetske banke u Hrvatskoj Josip Funda.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.