Tržišta odlično trguju strahom: od burzovnih roba najviše pala cijena plina, a skočili metali i agri robe

 

Tjedan iza nas obilježio je pad cijena energenata na glavnim burzama na tjednoj bazi, dok su cijene metala i agri roba porasle. Pojedinačno gledajući, od ključnih burzovnih roba cijena plina najviše je pala na tjednoj razini, dok su željezna ruda i pšenica najviše narasle na tjednoj razini. Moramo zapamtiti da tržišta odlično trguju strahom. Sada se potrošači prilagođavaju naslovima koji se u medijima izmjenjuju, poput onih o padu potrošnje, racionalizaciji, optimizaciji upotrebe i sl. pa je i to jedan od razloga za pad cijene na burzama.

 

Glavni događaj proteklog tjedna bio je sastanak ECB-a na kojem su povećane kamatne stope za 75 baznih bodova (najveći porast kamatnih stopa u povijesti), a sve u cilju da se obuzda inflacija. Prema najnovijim predviđanjima, očekuje se inflacija na razini 8,1 posto za ovu godinu, 5,5 posto za sljedeću godinu te 2,3 posto u 2024. Osobno smatram da će proći još dosta vremena prije nego što ćemo moći reći da je inflacija stavljena pod kontrolu, a to znači da rizik za globalnu recesiju ostaje.

 

Kao rezultat svega, euro je privremeno ojačao i ponovno je iznad granice pariteta EUR/USD. Međutim, 21. rujna američki FED ima sastanak, gdje tržište očekuje ponovno porast kamatnih stopa za 75 baznih bodova, što će vjerojatno ojačati dolar. Jačanje dolara između ostalog povećava rizik za zemlje koje imaju dug denominiran u dolarima. Analitičari Bank of England očekuju da vrhunac inflacije tek dolazi i da će inflacija doseći 13,3 posto u sljedećih šest mjeseci.

 

Također, po njima 60 posto proizvodnog sektora prijeti bankrot. Interesantno je da se bilateralna trgovina između Rusije i Kine povećala 32 posto u odnosu na prošlu godinu, a da je kineski uvoz 51 posto veći nego godinu prije. Plaćanja se uglavnom vrše u juanima i rubljima, što samo potvrđuje činjenicu da se BRIC zemlje odmiču od dolara. Istovremeno, SAD i dalje trguje s Kinom povećavajući tako dodatno trgovinski deficit.

 

 

Članice EU pokušavaju pomoći svojim gospodarstvima, poduzetnicima i građanima s više milijarda eura vrijednim paketima pomoći, ali zaboravljaju da papir ne proizvodi energiju. Mnogi vjeruju da će šok za europska gospodarstva biti vrlo velik. Geopolitički i ekonomski gledano, dolazi na naplatu ranija odluka da svoju energetsku neovisnost i konkurentnost gradimo na (uvoznim) ruskim temeljima.

 

Sada će tranzicija na nove izvore energije (zelenu energiju) biti dugotrajnija i skuplja, no to nije najveći problem za političku elitu u EU. Problem je što građani, a i gospodarstvo, žele/trebaju rješenje sad i odmah (zapravo jučer kako bi se u žargonu reklo). Energetska kriza gura Europu u recesiju, pitanje je samo koliko će ona jaka i dugotrajna biti. Možda intenzitet recesije možemo staviti u korelaciju sa zimom koja je pred nama i njezinim intenzitetom, a sve skupa povezati s trajanjem rata?

 

S druge strane, Rusija je najavila da će reagirati sa svojim mjerama ako zemlje članice G7 ograniče cijene za ruski plin i naftu. Vrlo vjerojatno to znači da će prestati s isporukama prema tim destinacijama kao što su to napravili s plinovodom Sjeverni tok 1. Hoće li Kina i Indija preprodavati ruski plin i naftu natrag u EU? Do sada smo već mogli naučiti da biznis poznaje samo jedan interes, profit.

 

Članice OPEC+ proteklog tjedna smanjile su proizvodnju za 100k barela dnevno što je ekvivalent cca 0,1% globalne potražnje. Ovo smanjenje proizvodnje ocijenjeno je kao simbolično, što je bio jedan od razloga pada cijene na burzama prošli tjedan. S druge strane, taj potez pokazuje spremnost zemalja proizvođača da brane cijenu nafte oko ove razine od 90 $/bbl. Jedan od razloga za smanjenje proizvodnje je i potencijalan povratak Irana na tržište nafte (potencijalno i do 1 milijun barela dnevno) ako se ukinu nametnute ekonomske sankcije.

 

Nakon što je cijena nafte protekli tjedan u jednom trenutku pala ispod 88 $/bbl, trenutno se njome trguje na razini 93,5 $/bbl. Cijene su i dalje pod pritiskom recesije i zabrinutosti oko ponovnih Covid-19 ograničenja u Kini. Kad smo već kod Kine, ne mogu vjerovati da se još uvijek koriste politikom nulte tolerancije na koronu. Jedino ako je to njihov način kako se bore s inflacijom, drugog objašnjenja nemam.

 

Cijene plina pale su ispod 200 €/MWh zbog pritiska EU da ograniči cijene i zaustavi trgovinu derivatima struje. Povrh toga, prema zadnjim pokazateljima skladišta plina pune se brže od plana. Činjenica je da cijena plina nije više ekonomska kategorija, već politička te da bilance plina odavno više nemaju veze s klasičnim ekonomskim odnosom ponude i potražnje. Bez intervencije od strane politike, možemo očekivati i dalje visoke cijene plina. Isporuke kroz plinovod Sjeverni tok su i dalje obustavljene, službeno zbog održavanja.

 

 

U agri svijetu geopolitika je još uvijek u centru pozornosti, naglašavajući fundamentalna kretanja koja uključuju nastavak izvoznih aktivnosti iz Crnog mora, ne samo ukrajinskih već i ruskih. Budućnost izvoznog koridora vrlo je upitna. Prema dogovoru, sam koridor je dogovoren na period od 120 dana, no iz posljednjih Putinovih izjava nije za očekivati da će se isti produžiti. Vrlo vjerojatno zbog rekordnog uroda pšenice u Rusiji (i rekordnog izvoznog potencijala) Putin želi iskoristiti moć koju trenutno ima kako bi pozicionirao Rusiju kao rješenje za velike uvozne zemlje, u Africi prvenstveno i time dodatno proširio ruski utjecaj.

 

Političke igre očito će biti glavni čimbenik u određivanju cijena žitarica. Ukrajina je trenutačno dobavljač žitarica za stočnu hranu, što znači da kukuruz trenutno predstavlja najveći udio u izvozu. Čak i pšenica, zbog upitne kvalitete završava više u stočnoj hrani nego u mlinovima. Stoga veći uvoz kukuruza i stočne pšenice u EU iz Ukrajine, omogućuje veći izvoz pšenice iz EU. Pojednostavljeno, želi li itko utjecati na izvoz pšenice iz EU na globalna tržišta, treba zatvoriti/ograničiti izvoz ukrajinskog kukuruza.

 

Inače, kukuruz je u Europi pod pritiskom zbog procjena značajno manjeg uroda nego što su bila očekivanja prije ljeta. Zbog toga je pojačan uvoz kukuruza kamionima i vlakom iz Ukrajine zadnjih tjedana. Neovisno o tome, glavni događaj ovog tjedna je USDA izvještaj. Tržište će se uglavnom fokusirati na dva podatka: procjena uroda pšenice u Rusiji (Rusi procjenjuju na 95 milijuna, a USDA u kolovozu je procijenio urod na 88 milijuna tona) te na procjenu uroda kukuruza u SAD-u (očekivanja su smanjenje za 6,8 milijuna tona u odnosu na procjenu iz kolovoza). Kod soje se ne očekuju pretjerana iznenađenja, premda je soja pod pritiskom zbog pada uvoza Kine te potencijalnog rekordnog uroda u Brazilu i općenito Južnoj Americi na proljeće.

 

 

Jedna od briga za poljoprivrednike biti će opskrba gnojivom. Za sada ruski izvoz poljoprivrednih proizvoda i umjetnih gnojiva nije pod nikakvim sankcijama ili embargom. Tržište gnojiva je pod pritiskom zbog ograničene ponude, visokih cijena (zbog visoke cijene plina) te zbog limitiranja (djelomičnog ili potpunog) proizvodnje u gotovo svim europskim tvornicama. Na CBOTU, pšenica trenutno iznad 8,5 $/bu, kukuruz iznad 6,5 $/bu, a soja iznad 14 $/bu.

 

U SAD-u vrijeme podržava cijene. Američki meteorolozi procjenjuju da bi se suša mogla nastaviti sve do kraja godine. Vjerojatnost za takav scenarij je podignuta na 89 posto. U Argentini, smanjene su procjene površina zasijanih pšenicom za 0,5 milijuna hektara na ukupno 6,1 milijuna hektara. U Brazilu procjena uroda soje 125,6 milijuna tona, gotovo 10 posto manje nego prošle godine, ali više od procjene iz kolovoza. Žetva kukuruza procijenjena na 113,3 milijuna tona (vs 87 milijuna tona prošle godine).

 

Cijene bakara iznad 3,6 $/lbs, najviše u zadnja dva tjedna. Prošli tjedan, cijena je ojačala u nadi u veću potporu politike u Kini koja je najveći potrošač bakra i raznim rizicima na strani ponude. Radnici u BHP-ovoj Escondidi u Čileu, najvećem svjetskom rudaru bakra, trenutno pregovaraju s lokalnim regulatorima nakon što su prošli tjedan zaprijetili sveobuhvatnim štrajkom zbog zabrinutosti za sigurnost. Cijena čelika je iznad 3.900 $/t.

 

Generalno, cijena je pod pritiskom zbog manje potražnje od strane industrije i građevinskog sektora. Problemi s opskrbom električne energije u Kini doveli su do pada proizvodnje čelika. Visoke cijene energenata u Europi i pad potražnje dovode do zatvaranja čeličana. Futuresima aluminija se trgovalo na razini blago iznad 2.300 $/t.