Tržište špedicije: Posla nikad više, dobiti nikad manje

Rast cijena goriva samo je jedan od gorućih problema koji otežavaju poslovanje tvrtkama koje se bave cestovnim robnim prijevozom. Osim poremećaja na tržištu energenata, suočavaju se s rastom cestarina i potrošnog materijala, nedostatkom vozača, problemom transporta kroz Sloveniju, pogodovanjem hrvatske države konkurenciji… Posla je više nego prije jer mnoge od njih zbog poremećaja dobavnih lanaca i straha od prekida opskrbe gomilaju zalihe, zbog čega su kamioni stalno u pokretu. No teško da će ove godine prihodi i dobit rasti, sve će pojesti troškovi poslovanja. Mr. sc. Darko Vukadinović, predsjednik HGK-ova Udruženja cestovnog teretnog prometa i vlasnik zagrebačke tvrtke La Log, tvrdi da su hrvatski cestovni teretni prijevoznici godinama suočeni s problemima koji se samo gomilaju, a regulativa nema gotovo nikakvu želju riješiti ih.

Velikim problemom smatra cijenu eurodizela, koja je za više od dvadeset posto veća u odnosu na početak godine, zbog čega su se i troškovi prijevoznika povećali za deset posto.

Ravnodušna ministarstva

– Nastave li cijene goriva rasti ili se zadrže na sadašnjoj razini, može se očekivati poskupljenje prijevoznih usluga, što će povisiti i cijene proizvoda. Troškovi goriva imaju i do pedeset posto udjela u ukupnim troškovima poslovanja prijevoznika, što je ekonomski neodrživo. Od početka naftne krize nitko od odgovornih ministarstava nije kontaktirao s prijevoznicima i ne zanimaju ga posljedice skupljega goriva, koje nužno poskupljuje prijevoznu uslugu i proizvode. Sada prijevoznici ostvaruju povrat trošarine od samo 0,18 kn/l (manje od 40 lipa) i nedavno su posve izgubili i komercijalne popuste. Početkom 2019. po litri goriva (MPC: 8,92 kn/l) ostvarili su povrat trošarina 0,58 kn/l neto i komercijalni popust 0,70 kn/l bruto, a sada na MPC od 13,08 kn/l imaju samo 0,18 kn/l povrata trošarina, što će se, vjerojatno, uskoro ukinuti. Što je viša cijena goriva, državni proračun bolje se puni na temelju PDV-a, dakle to mu itekako odgovara. Sve ostalo su populizam i priče –​ objašnjava Vukadinović.

Prema njegovim riječima, HGK-ovo Udruženje poslalo je još u listopadu prošle godine prijedlog Vladi o deregulaciji najniže trošarine na eurodizel (330 eura/1000 l) na razini Europske unije i njezino spuštanje za vrijeme naftne krize, što bi omogućilo hrvatskim prijevoznicima povrat većeg dijela trošarina.

– Prošli je tjedan naš ministar financija mrtav hladan izjavio da još nitko u Europskoj uniji nije imao takvu inicijativu – kaže Vukadinović i naglašava da ne može jamčiti i da se više neće plaćati iznos posebne naknade za okoliš za nestavljanje biogoriva na tržište, koja je trenutačno 0,478 kuna po litri dizelskoga goriva, čime se Vlada slavodobitno hvalila prije nekoliko mjeseci.

Nismo ravnopravni

Sve zemlje članice EU imaju praksu da se gorivo u rashladnim (stacionarnim) uređajima tretira kao neoporezivo, a mogućnost točenja plavog dizela stavila bi hrvatske prijevoznike u kondicioniranom transportu (prehrambeni lanci) u ravnopravan položaj s konkurencijom, što dosad nije bio slučaj. Vukadinović tvrdi da treba omogućiti poticaje za nabavu aditiva Ad Blue, potrebnoga vozilima više ekološke razine da bi se zadovoljili visoki standardi za čistoću ispušnih plinova. Troši se od litre i pol do dvije na sto kilometara, a cijena je već na razini dizela.

– Hrvatski cestovni teretni prijevoznici u posljednjih deset godina na temelju ekološke rente uplatili su gotovo pola milijarde kuna u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a dobili su natrag milijun kuna na tragikomičnom natječaju za nabavu pneumatika više ekološke kategorije. Ne dobivaju se nikakve subvencije za nabavu vozila visokih ekonormi, koja su odjednom poskupjela za dvadeset posto i čekaju se dulje od godinu dana. Ne postoje ni subvencije za kupnju samostalnih klima-uređaja gospodarskih vozila – objašnjava Vukadinović i ističe još jedan veliki problem, nedostatak vozača.

Tvrdi da Hrvatskoj trenutačno nedostaje nekoliko tisuća vozača u međunarodnom prijevozu, zbog čega treba ubrzati postupak uvoza radne snage, vozača, jer je sadašnji model preko HZZ-a u praksi još sporiji u odnosu na prijašnje kvote. Posebno je loše stanje u Zagrebu, gdje procedura katkad traje i dva mjeseca, zbog čega potencijalni vozači često odustanu. Također zbog inflacije, kao i borbe s konkurencijom iz Europske unije i ostacima naše sive ekonomije, financijski troškovi vozača sve su veći.

Nije poskupjelo samo gorivo

Prema riječima Vladimira Jurčeca, vlasnika i direktora Jurčec transporta iz Preloga, u posljednjih šest mjeseci, osobito od početka rata u Ukrajini, otežano je poslovanje transportnih tvrtki jer se dogodio poremećaj na tržištu goriva i drugih repromaterijala.

– Cijena goriva porasla je za trideset posto, a guma, cestarina, dijelova i drugih potrošnih materijala za oko 25 posto – kaže Jurčec i dodaje da unatoč tomu posao prijevoznika raste jer mnoge tvrtke gomilaju robu u skladištima.

Tvrtka Jurčec transporti bavi se prijevozom robe u srednju Europu i iz nje jer Jurčec smatra da su na tom tržištu najbolji uvjeti privređivanja. Vrlo dobro posluje, u posljednjih pet-šest godina prihodi i dobit stalno se povećavaju. Ima dvanaest vozila norme Euro VI, zapošljava dobro obučene vozače i prati razvoj suvremene tehnologije u transportu.

– Zahvaljujući stalnim partnerima s kojima radimo posljednjih godina nismo osjetili velike turbulencije u narudžbama prijevoza. No javlja se velik problem, stalno povećavanje cijena goriva i svega ostaloga, zato se bojimo da bi se ove godine mogao osjetiti velik pad prihoda i da bi se troškovi mogli enormno povećati. Nadalje, moram se osvrnuti na vatrogasne mjere hrvatske vlade, koje su trenutačno učinkovite, ali na dulji rok nisu održive. Vlada bi trebala povući odrješite poteze i rasteretiti poslodavce, pa tako i prijevoznike, od raznih nameta koji izravno utječu na poslovanje, primjerice raznih parafiskalnih nameta. Nije prihvatljivo da smo jedina gospodarska grana u Europskoj uniji koja gorivom direktno financira svojeg konkurenta, tj. Hrvatske željeznice, i koja tri puta plaća cestarinu: pri registraciji vozila, tijekom direktne upotrebe autocesta, a u sklopu goriva HAK-u pedeset lipa, isto toliko HC-u te dvadeset lipa Hrvatskim željeznicama. Vlada bi hitno trebala ukinuti taj namet i tako bi pomogla poduzetništvu i građanima – kaže Jurčec.

Iako na hrvatskom tržištu rada nedostaje vozača, ističe da njegova tvrtka nema teškoća jer njihovi vozači imaju solidna primanja.

– Kao potpresjednik HGK-ova Udruženja hrvatskih cestovnih prijevoznika upoznat sam s problemima o nedostatku radne snage, odnosno vozača. Predlagali smo Ministarstvu prometa ubrzano doškolovanje za vozače, što smo kao udruga financijski i podržali, no rezultata od toga nije bilo. Hrvatska je osuđena uvoziti radnu snagu iz zemalja istočne Europe te Indonezije, Nepala i drugih država – kaže Jurčec, koji se nada da će unatoč teškoćama i dalje uspješno poslovati.

Neizbježno dizanje cijena

Dobro posluje i tvrtka Transport Inženjering iz Slavonskog Broda koja prevozi robu na području Europske unije, ponajviše po Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj i Austriji te nešto manje po Belgiji, Nizozemskoj i Italiji. Potkraj prošle godine tvrtka je povećala vozni park za dva nova vozila, a vlasnik i direktor Ivo Knežević ističe da, unatoč svim teškoćama, posla ima.

– Poslujemo jednako, čak možda i više nego dosad. Broj narudžbi raste, radimo i dalje s istim poduzećima s kojima smo i radili i nastojimo odraditi sve u zadanim rokovima – kaže Knežević i dodaje da stalan rast cijena naftnih derivata znatno utječe na poslovanje, zbog čega su prijevoznici u mnogim problemima.

Također ističe da je njegova tvrtka s većinom tvrtki za koje vozi uspjela dogovoriti povećanje cijena prijevoza zbog porasta cijena goriva.

– Svi troškovi poslovanja također su porasli, a popusti koje smo dosad imali na benzinskim postajama ukinuti su. To će povećati troškove i tek će se idućih mjeseci vidjeti stvarno stanje – naglašava Knežević.

Dobto je što Transport Inženjeringu zasad ne nedostaje vozača.

– Kod nas isti vozači rade već godinama i s tim zasad nemamo problema – kaže Knežević, no to ne znači da u budućnosti možda neće trebati uvoziti radnike iz trećih zemalja jer i sâm ističe da mnogo prijevoznika već čini.