Turudić: Javna nabava najprije mora biti zakonita, a onda sve ostalo

Kad je Hrvatska devedesetih godina uvodila javnu nabavu, pod pritiskom međunarodnih banaka koje su željele bolju kontrolu trošenja sredstava za obnovu i razvoj, zagovornici su najavljivali da će nabava robe i usluga za javni sektor biti učinkovitija i jeftinija. Danas, nažalost, vidimo da nije ništa od toga, a rad pravosudnih tijela pokazuje nam da često nije ni zakonita, već je podložna korupciji. Današnji sustav javne nabave u Hrvatskoj nerijetko je meta kritika iz političkih i ekonomskih krugova, ali se sporo mijenja.

 

S Markom Turudićem, izvanrednim profesorom na Katedri za upravno pravo i predstojnikom Studijskog centra za javnu upravu i javne financije Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, razgovarali smo o tom sustavu i kako ga unaprijediti.

– Istina je, tijekom devedesetih godina morali smo organizirati postupke javne nabave, budući da smo za obnovu i razvoj dobivali sredstva od međunarodnih banaka. Zabluda je da javna nabava mora biti učinkovita, brza i jeftina – to jest cilj, ali najvažnije je da bude zakonita. Niska cijena može biti kriterij odabira u postupku javne nabave. Kada su stupile na snagu trenutačne direktive Europske unije, trebalo je prijeći na koncept ekonomski najpovoljnije ponude, gdje je cijena samo jedan od pondera. Nažalost, ne samo kod nas nego i diljem EU-a, često ćete vidjeti ekonomski najpovoljniju ponudu gdje je ponder cijene 90 posto, što znači da se ciljevi koji su zamišljeni ne ostvaruju. Ipak, bio bih vrlo oprezan kod pretpostavljanja da su brzina i ekonomičnost važniji od zakonitosti samoga postupka javne nabave. Glavni razlog za uspostavljanje javne nabave je prevencija korupcije.

– Hrvatska ima jedan od najboljih bazena vrhunskih stručnjaka za javnu nabavu. Naš sustav edukacije i certifikacije jedan je od najboljih sustava na razini EU-a, što se često naglašava kao velika vrijednost. Brojni naši stručnjaci za javnu nabavu vjerno prate i proučavaju praksu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), Visokoga upravnog suda i Suda Europske unije. Također, sva rješenja DKOM-a, sve presude Visokoga upravnog suda i praktično svi postupci javne nabave javno su objavljeni, bez anonimizacije, što je važan alat za uspostavu predvidive prakse i transparentnog okružja te smanjenje sive zone u kojoj može doći do koruptivnih aktivnosti. Dakle, postoji mnogo dobrih elemenata u sustavu javne nabave. S druge strane, mislim da imamo problema s kontrolom zakonitosti postupaka zato što imamo sve manje žalbi, a svi naši sustavi pravne zaštite u EU-u ovise o inicijativi ponuđača. To je tzv. supplier-based sustav pravne zaštite, kada čekamo ponuđače da podnesu žalbe da bi se na taj način kontroliralo je li postupak bio zakonit.

– Mi nemamo obijesnih žalbi. To je pogrešna pretpostavka. Prije nekoliko godina imali smo od dvadesetak do dvadeset i pet tisuća postupaka javne nabave na godinu, a oko tisuću žalbi na godinu. To nije ogroman postotak koji bi opterećivao sustav. Razumijem da postoje neki veliki infrastrukturni projekti koji su vrlo vrijedni i u kojima će gospodarski interes za podnošenje žalbe biti veći. Ali dizati žalbene naknade i smanjivati općenito mogućnost podnošenja žalbe zbog desetak, dvadesetak ili tridesetak postupaka javne nabave na godinu dovodi vas do situacije da ubijete kravu zbog odreska.

– Točno, a osim toga takvim je poslovnim subjektima 66 tisuća eura zanemarivo. U Hrvatskoj je 66 tisuća eura najveća žalbena naknada – to je ulaznica da uopće možete podnijeti žalbu. Nekoj velikoj tvrtki ta svota ne predstavlja ništa. Ali što se onda događa? Plaćate žalbenu naknadu u državni proračun i, ako izgubite u postupku, to ostaje u državnom proračunu. Ali ako budete uspješni, ta se taksa ne vraća iz državnog proračuna, nego iz proračuna naručitelja. Dakle, žalbena naknada ima kazneni element za naručitelja. Službenici kod naručitelja koji provode postupke javne nabave, to znam iz razgovora s njima, boje se pogreške jer su odgovorni i za novac koji njihov poslodavac mora platiti i u slučaju uspješne žalbe. Možda je to razlog što imamo 85 – 90 posto otvorenih postupaka javne nabave. To je najjednostavniji postupak, u kojem najmanje možete pogriješiti i najmanje vas mogu optužiti da ste napravili nešto nezakonito.

Cijeli intervju pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.