U desetljeće bivanja u novoj zajednici u eteru se baš i ne može čuti (ili može doista rijetko) da nam je krenulo na bolje. A jest. Doduše, uglavnom je to zahvaljujući pritisku europskih institucija da odradimo barem nešto što se može nazvati reformom i većim dijelom zbog priljeva ‘fondovskih‘ eura - od ulaska u EU do 2023. iz fondova razne namjene u naše je dvorište alocirano 12,19 milijardi eura, pri čemu je razlika između povučenih sredstava i uplaćenih u proračun EU gotovo 10 milijardi.
No, poklonjenom se konju ne gleda u zube. Važno je da više nismo pri začelju europske ljestvice. A nismo. Kada iscrpimo izvor eura do tada ćemo već popeglati i neke druge krivine. Valjda. No, ionako nije sve ni u klasičnoj makroekonomskoj statistici. Kvalitetu i standard življenja ne određuje samo BDP, stanje u državnome proračunu ili vanjskotrgovinska bilanca. Mnogo je onih ‘soft‘ pokazatelja koji otkrivaju koliko je neka članica ojačala pozicije zemlje i poboljšala život svojim biračima. A ako netko to razumije onda je to bez sumnje socijalistički nastrojena i ustrojena Europska unija.
Posljednja u nizu publikacija kojom nastoji otkriti kako neka zemlja doista stoji u usporedbi s prosjekom EU, posredno i s drugima, jest ‘Ključni podaci Europe‘ u šestom godišnjem izdanju (podaci su za 2022. godinu). Iako publikacija sadržava i klasične pokazatelje, cilj joj je pružiti uvid u najnovije pomake (ili nazadovanja) diljem EU s obzirom na ljude i društvo, ekonomiju i biznis te okoliš i prirodne resurse. Odlučili smo detaljno zaviriti u brojke i grafove ne bismo li pohvatali neke dodatne razloge hrvatske otpornosti na trogodišnju krizu.
Iznenađujuće, podosta je područja u kojima Hrvatska uopće ne stoji loše. Ne samo zato što je nakon pandemijskoga otvaranja proračunske slavine opći dug države počela potiskivati prema mastriškim kriterijima, prilično ispod prosjeka EU. Naime, europski je prosjek u 2022. iznosio 84 posto BDP-a (šest postotnih bodova manje u odnosu na 2021. koja je odražavala ‘peak‘ covid krize) dok je Hrvatska lani svoj dug spustila prema 70 posto (trenutno je na 69,5 posto BDP-a). Štoviše, Hrvatska je među nekoliko zemalja (Portugal, Irska, Cipak, Grčka) koje su lani uložile priličan napor i zabilježile dvoznamenkasti spust javnoga duga u odnosu na vrhunac krize.
Najbolje stojimo u sektoru usluga
Malo je tko računao da će Hrvatska prilično dobro stajati i onda kada se mjere učinci pojedinih industrija/sektora, točnije njihova bruto dodana vrijednost. Nije tajna da premalo sektora uopće ‘proizvodi‘ dodanu vrijednost. Ili smo barem tako mislili. Očekivano, najbolje u odnosu na prosjek stojimo kada je riječ o sektoru usluga. Prosjek je EU 71,9 posto. Hrvatska, doduše, odskače samo za dva mjesta – bolje su od nas i turistički umješnije Malta i Cipar čiji je doprinos stvaranju dodane vrijednosti veći od 80 posto. Prva je pozicija pripala Luksemburgu, prije svega zbog golemog i važnog financijskog sektora.
Nije baš posve jasno zašto su u publikaciji analizirani samo neki, dakle, malobrojni sektori, no zvuči odlično to što je Hrvatska bolja od prosjeka EU u još dva - sektorska je dodana vrijednost veća i u građevini i u poljoprivredi dok smo u industriji, očekivano, podbacili (iako podbačaj nije nedostižan – prosjek je EU 20,6 posto, a Hrvatska je tik ispod 20 posto).
Relativna važnost sektora usluga pokazuje se gotovo jednakom i onda kada se mjeri sektorska zaposlenost. U 2022. taj je sektor zapošljavao čak 73,5 posto ljudi zaposlenih u EU, što je značajno više u odnosu na početak tisućljeća (64,6 posto). Ostali su sektori, obuhvaćeni analizom, bilježili pad zaposlenosti – u industriji je u 22 godine udjel zaposlenih s 19,9 posto pao na 15,6, u poljoprivredi s 8,6 na 4,3, a u građevini tek neznatno, sa 6,9 na 6,7 posto. Hrvatska, začudo, bilježi rast ponad EU prosjeka – u industriji ih je zaposleno oko 20 posto, u građevini gotovo deset posto, u poljoprivredi više od 8 posto.
Doduše, prema zaposlenosti u sektoru usluga smješteni smo ispod ‘crte‘ što smo ipak računali kao dobar znak, jer to podrazumijeva da zaposleni nisu masovno ugurani u jednu granu, i to baš onu koja osjetljivo ovisi ne samo o razvoju recesije (posredno i kupovnoj moći), cijenama konkurentnih tržišta nego i o stanju i razvoju sigurnosne situacije. Sezona, srećom, i ove godine teče fluidno i razbija plafone pretpandemijskih rekorda.
Ukratko, Hrvatske je bolja od prosjeka EU prema ovim pokazateljima:
- bruto dug opće države u odnosu na BDP
- udjel međunarodne robne razmjene na unutarnjem EU tržištu
- ostvareni BDV u sektorima usluga, graditeljstva i poljoprivrede
- rast zaposlenosti u industriji, graditeljstvu i poljoprivredi
- udjel malih i srednjih poduzetnika u stvaranju nacionalne nove vrijednosti
A kojih je svih 11 područja u kojima je Hrvatska bolja od prosjeka EU pročitajte u novome tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.