U mirovinskoj reformi treba razmisliti o talijanskom modelu dužeg rada

Hrvatska mirovinska politika definitivno će se narednih godina morati dodatno prilagođavati ako želi riješiti problem povećanog rizika od siromaštva umirovljenika, a da to ne postane dodatni teret za javne financije. Jedan od načina je uvođenje automatske prilagodbe dobi za umirovljenje kako se bude produživala očekivana životna dob, kao što je slučaj u, primjerice, Italiji.

Drugo bi rješenje bilo ciljano usmjeravanje potpora na temelju dohodovnog cenzusa prema kojem bi samo umirovljenici bez drugih prihoda imali pravo na puni iznos zajamčene mirovine. Zaključci su to analize 'Fiskalni izazovi starenja i reforme mirovinskog sustava' autorice Leonarde Srdelić, znanstvene suradnice na Institutu za javne financije (IJF).

Nepovoljni trendovi

Nužnost daljnje reforme mirovinskog sustava nameću demografski trendovi. Prema osnovnom scenariju Europske komisije, udio osoba starijih od 65 godina u odnosu na radno aktivnu populaciju dobi između 20 i 64 godina mogao bi se u Hrvatskoj povisiti sa oko 34,8 u 2019. na 64,6 posto do 2070. godine. Starenje stanovništva na razini Europske unije bit će nešto sporije: u idućih 45 godina udio starijih od 65 povećat će se sa 34,4 na oko 59,2 posto. Time bi Hrvatska postala jedna od demografski najstarijih članica EU, napominje Srdelić.

Međutim, veći udjel umirovljenika u Hrvatskoj ne znači da će javne financije biti i pod većim pritiskom. Ukupni javni rashodi povezani sa starenjem stanovništva u Europskoj uniji povećat će se sa 24 posto BDP-a u 2019. na 25,9 posto BDP-a do 2070. godine. Istovremeno, u Hrvatskoj će se zadržati na 21 posto BDP-a. Srdelić takav stabilan udjel rashoda pojašnjava pretpostavkom o postupnom smanjenju relativne vrijednosti mirovina, umjerenom rastu zdravstvenih izdataka te ograničenom razvoju sustava dugotrajne skrbi.

- Istodobno, pad broja djece pridonosi nižim rashodima za obrazovanje. U konačnici, strukturne postavke modela ublažavaju demografske pritiske, pa ukupni rashodi ostaju stabilni unatoč izraženom starenju stanovništva – ocjenjuje analitičarka IJF-a. U rizičnom scenariju, koji pretpostavlja nepovoljne promjene politika ili jače pogoršanje demografskih kretanja, ukupni rashodi u Hrvatskoj mogli bi dosegnuti oko 24,4 posto BDP-a. Preračunato u današnje cijene, to je oko dvije milijarde eura dodatnog godišnjeg troška.

U neslavnom europskom vrhu

- Do takvog povećanja rashoda moglo bi doći zbog kombinacije sljedećih čimbenika: viših mirovina, većeg opterećenja dugotrajne skrbi i širenja mreže socijalnih usluga – smatra Srdelić. U tom kontekstu, određena prilagodba postojećih politika bit će neizbježna. Tim više jer je Hrvatska već sada pri vrhu EU država po riziku siromaštva starijih osoba. Konkretno, imamo treću najvišu stopu rizika od siromaštva među muškim umirovljenicima i četvrtu među ženama u Europskoj uniji.

Podaci Eurostata pokazuju da je udio starijih od 65 u riziku od siromaštva lani iznosio 32,7 posto za muškarce i 40,1 posto za žene, što je znatno iznad prosjeka EU-a (16,5% za muškarce i 22,5% za žene). Promotri li se duža vremenska serija (2013. - 2024.), može se primijetiti kako se posljednje dvije godine rizik od siromaštva u Hrvatskoj povećao za oba spola, dok se na razini EU-a u prosjeku bilježi suprotan trend. Time se dodatno produbljuje jaz u prikladnosti mirovina između Hrvatske i ostatka EU-a. Ovi pokazatelji ukazuju na to da izazovi adekvatnosti mirovina i rizika od siromaštva već sada zahtijevaju pažnju, neovisno o dugoročnim demografskim pritiscima koji će dodatno pojačati opterećenje mirovinskog sustava, upozorava Srdelić.

Zemlje se u suočavanju s demografskim pritiscima najčešće oslanjaju na prilagodbu formule usklađivanja mirovina, koja mirovine povećava u skladu s rastom plaća i inflacije. Međutim, univerzalna povećanja mirovina znatno bi povećala trajni proračunski teret te dugoročno smanjila fiskalni prostor. Prema procjenama Europske komisije, scenarij usklađivanja usmjeren na očuvanje omjera mirovine i plaće povećao bi javni dug mirovinskog sustava za dodatnih 0,9 posto BDP-a do 2070., čime bi se povećala osjetljivost javnih financija na buduće šokove.

U mirovini, ali zarađuju

Isto tako, univerzalno povećanje mirovina ne uzima u obzir razlike među umirovljenicima. Dio starijih osoba ostvaruje prihode iz ušteđevine, nekretnina ili turističkog najma, što pridonosi većoj neujednačenosti dohodaka unutar populacije starije dobi. U tom smislu, uvođenje imovinskog ili dohodovnog cenzusa moglo bi omogućiti pravednije ciljanje mjera i učinkovitije korištenje javnih sredstava, smatra Srdelić. U Finskoj se, primjerice, zajamčena mirovina u punom iznosu isplaćuje samo osobama bez drugih mirovinskih prihoda, dok se svako povećanje ostalih primanja proporcionalno odbija od iznosa doplatne mirovine. Slični se mehanizmi primjenjuju i u Švedskoj i Danskoj, gdje dodatni dohodak ili imovina umanjuju pravo na doplatak.

Drugo je rješenje povezivanje zakonske dobi za mirovinu s očekivanim trajanjem života, što bi omogućilo dugoročno uravnoteženje rashoda i prihoda sustava bez čestih političkih intervencija te povećalo predvidivost fiskalnog okvira. U Italiji je mehanizam automatskog prilagođavanja (Legge Fornero) uveden 2010. godine. Dob za mirovinu automatski se usklađuje svake tri godine (a nakon 2021. svake dvije godine) na temelju podataka tamošnjeg statističkog zavoda o očekivanom životnom vijeku u dobi od 65 godina.

U reforme se mora ići

U Finskoj će se od 2030. granica dobi za umirovljenje automatski povećavati tako da iznosi dvije trećine rasta očekivanog životnog vijeka u dobi od 65 godina, što dodatno pojačava pritisak na odnos između razdoblja rada i vremena provedenog u mirovini.

Treća bi mjera bila diverzifikacija izvora financiranja. - Širenje/preusmjeravanje poreznih osnovica i/ili uvođenje dodatnih doprinosa, poput onih za dugotrajnu skrb, moglo bi ojačati prihodnu stranu sustava i smanjiti oslanjanje na proračunske transfere – smatra Srdelić. - Iako su navedene mjere politički i društveno osjetljive, neka kombinacija će biti nužna za očuvanje dugoročne fiskalne održivosti i jačanje otpornosti mirovinskog sustava, uz istodobno smanjenje rizika od siromaštva u starijoj dobi – zaključuje na kraju analize.