Uvezeno ukrajinsko žito, ako i ostaje u Hrvatskoj, teško da može mnogo utjecati na kretanje cijena u našoj zemlji. Posredno ipak utječe, ali ne ono uvezeno u Hrvatsku, nego ono koje, i to mnogo više, uvozi Italija, u koju tradicionalno i hrvatski otkupljivači žitarica izvoze dosta žita. Ta ukrajinska uvozna količina jako konkurira našim izvoznicima, što utječe i na cijene u Hrvatskoj. Zbog toga ne trpe samo ratari, koji su u posljednje vrijeme alarmirali javnost zbog uvoza iz Ukrajine, nego i domaći otkupljivači.
Nije sporno da su ratari u teškoj situaciji. Lani su sjemenje, zaštitna sredstva i sve inpute za ovogodišnju pšenicu plaćali skupo, a u međuvremenu je cijena pšenice konstantno padala sa stabilizacijom dobavnih lanaca u Europi i otvaranjem crnomorskog prolaza brodovima. Zbog tog su se pada cijene ratari koji su mnogo uložili našli u nepovoljnoj situaciji, a ne dobivaju previše. Na cijelu tu priču nadovezala se i ona da Hrvatska nekontrolirano uvozi ukrajinsku pšenicu koja se dalje ne odvozi u EU, zbog čega cijena dodatno pada.
U vrlo emotivnom razgovoru s predsjednikom Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Petrom Pranjićem može se osjetiti ljutnja ratara jer tvrdi da se ukrajinsko žito uvezeno u Hrvatsku zadržava i tako ruši cijenu hrvatskoga, a da uvoznici na tome zarađuju.
Nema odgovora Vlade
– Uvjeravam vas da će Hrvatska tek osjetiti posljedice svega toga jer, prema onome što čujem, pitanje je koliko će pšenice i drugih žitarica biti zasijano u jesenskoj sjetvi – kaže Pranjić.
Problem koji ratari neosporivo imaju HPK je, vjerujući da je ukrajinsko žito jedan od uzroka njihove nevolje, pokušavao riješiti s Ministarstvom poljoprivrede, poslije i s premijerom Andrejom Plenkovićem, no Pranjić tvrdi – uzalud. Od Ministarstva poljoprivrede nismo dobili odgovor (tražili smo i podatke o uvozu u ovoj i prošloj godini).
Jedine podatke o uvozu ukrajinskih žitarica dobili smo od Carinske uprave, no iz nje su nam unaprijed poručili da podatke prikupljaju isključivo za potrebe obavljanja poslova iz svog djelokruga, i to sustava deklariranja robe, za što je jedan od ključnih parametara tarifna oznaka. Prema tim podacima, lani je iz Ukrajine uvezeno žitarica, uljarica i kukuruza 61 tisuću tona, a u prvih devet mjeseci ove godine 99,9 tisuća tona, odnosno 60-ak posto više. Pritom je pšenice u prvih devet mjeseci 2023. uvezeno 5,2 tisuće tona (lani ništa), a u istom je razdoblju uvoz kukuruza udvostručen – na 92,3 tisuće tona. Iz tih podataka vidimo da se gotovo sav uvoz odnosi na kukuruz (92 posto) i pšenicu (pet posto).
Ipak, potkraj rujna portal N1 objavio je podatke Ministarstva poljoprivrede prema kojima je u prvih šest mjeseci ove godine iz Ukrajine uvezeno 65 tisuća tona žita (ne samo pšenice), što je rast za 50-ak posto u odnosu na cijelu 2022. i ujedno znači da bi do kraja godine količina uvezenoga ukrajinskog žita, nastavi li se tim tempom, mogla biti dvostruko veća u odnosu na prošlu godinu. Ukrajinsko žito ujedno je imalo 38 posto udjela u ukupnom uvozu žita u Hrvatskoj u prvih pola godine. Iz oba izvora, ako ništa drugo, možemo vidjeti da se uvoz žitarica iz Ukrajine povećava. Je li pak sve to žito dio onog od sto tisuća tona koje je prekrcano u riječkoj luci, ne zna se.
Drugo mišljenje
Upravo nedostatak tog podatka, do kojeg je vrlo teško doći, dodatno potiče sumnju ratara da je žito dalje izvezeno iz Hrvatske i vjeruju da je zbog toga srušena njegova cijena. Pitali smo i drugu stranu – najveće otkupljivače pšenice (Žito, Granolio, Osatinu, Žitni terminal) – smatra li i ona da nekontrolirani uvoz ukrajinskog žita ruši cijenu ratarima, no nismo dobili odgovor. Jedino smo uspjeli razgovarati s Aračićem, koji je odbacio takve tvrdnje.
– Nema govora o tome da je uvezena količina zadržana u Hrvatskoj. Čak i da jest, ne bi mogla utjecati na cijenu jer Hrvatska proizvede pšenice dvostruko više nego što joj je potrebno, pa je mora izvesti – objašnjava Aračić.
Ove godine u Hrvatskoj je proizvedeno 820 tisuća tona pšenice (lani 960 tisuća tona), a hrvatske su potrebe 400 tisuća tona. Dakle, veliki višak koji mora u izvoz mnogo više utječe na kretanje cijena u Hrvatskoj od ukrajinskog žita, smatra Aračić, a tako misli i Jurišić (kao neutralna strana), vlasnik i direktor tvrtke S-Grain BI. Štoviše, optužbe koje upućuju neki ratari da otkupljivači zarađuju na rušenju cijena žita koje onda preprodaju po puno višim cijenama padaju u vodu jer, kako se žali Aračić, a potvrđuje Jurišić, kretanje cijena u Italiji zapravo utječe na kretanje cijena u Hrvatskoj.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.