Biznis i politika
StoryEditor

Ukrajinsko žito razdora među članicama EU-a

04. Siječanj 2024.

Liberalizacija trgovine i poticanje trgovinskih tokova ima svoje lice i naličje. Da bi Europska unija pomogla Ukrajini u borbi protiv opasnog neprijatelja, Komisija je na početku ruske agresije na tu zemlju donijela dvije odredbe koje su prije svega trebale pomoći ukrajinskom gospodarstvu, ali su na kraju pogodile europsko.

Ukratko, EU je privremeno omogućio potpunu liberalizaciju trgovine između EU-a i Ukrajine, što uključuje ukidanje svih carina na uvoz ukrajinskih industrijskih proizvoda u EU te suspenziju carina i carinskih kvota za poljoprivredno-prehrambene proizvode. Također, poništena je odluka o naplati antidampinških pristojbi na uvoz iz Ukrajine, a usput je obustavljena i uredba o zaštitnim mjerama odnosno pravilima na uvoz iz trećih zemalja i naplati antidampinških pristojbi. Drugim riječima, Ukrajina kao da je postala dio jedinstvenog tržišta EU-a, osim što to još nije.

Disrupcija na pojedinim tržištima

Europska unija je kao dobar susjed i saveznik pomogla Ukrajini milijardama eura pomoći, a usput je otvorila ne samo svoje granice za prijevoz ukrajinskih proizvoda u treće zemlje kroz tzv. koridore solidarnosti, nego je otvorila i svoje tržište za ukrajinske proizvode, što je posljedično napravilo tešku disrupciju na pojedinim tržištima, što se posebno osjeti u europskom uvozu žitarica. Naime, poljoprivredno-prehrambeni proizvodi čine oko 60 posto ukrajinskog izvoza, a s obzirom na to da je izvoz pomorskim putem stao zbog blokade luka u Crnom moru (Azovsko da i ne spominjemo), jedino je bio moguć izvoz cestovnim i željezničkim putem. O. K., poslije se donekle normalizirao izvoz Crnim morem, a i Ukrajina ubrzano gradi infrastrukturu za prijevoz riječnim rutama, ali svejedno se najviše izvozi cestama i željeznicom i to uglavnom u države članice EU-a koje su najbliže Ukrajini.

Sve su te zemlje Ukrajini postale važno prodajno tržište, pa i ne začuđuje što su posljedice stihijskog uvoza iz Ukrajine počele osjećati jugoistočne države članice EU-a, poput Bugarske, Mađarske, Poljske, Rumunjske i Slovačke. A kad se uvoz iz Ukrajine vidio na bilancama njihovih poljoprivrednika, onda su se te zemlje i pobunile. Svatko tu ‘pobunu‘ tumači na svoj način, poljoprivredni proizvođači koji su bili izravno pogođeni uvozom jeftinih ukrajinskih žitarica kažu da su na rubu opstanka, druge zemlje EU-a tvrde da jugoistok Europe nije solidaran, a istina je negdje između.

– Očekivano, liberalizacija uvoza robe iz Ukrajine i ukidanje carinskih kvota podigli su dinamiku na EU tržištima. Posebno se to odnosi na burzovnu robu, ponajprije agrirobu, ali i na sirovine važne za metalsku industriju. U posljednje dvije godine uspostavljeni su novi tokovi robe iz Ukrajine prema EU-u, ponajprije željeznicom i kamionima. Ti se tokovi neće ukinuti jednom kad se situacija s ratom normalizira i kad se potpuno normalizira primarni izvozni tok robe iz Ukrajine, onaj preko Crnog mora. Posljedično, zbog uvoza robe iz Ukrajine promijenili su se i pojedini tokovi robe iz ostalih članica EU-a, koje su morale pronaći nova tržišta za svoje viškove. Uvoz robe u EU najviše je pogodovao industriji i očekivano zemljama uvoznicama jer su dodatne količine robe na tržištu smanjile pritisak na cijene sirovina koje su u jednom trenutku tijekom prošle godine zbog rata i ponajviše novonastale neizvjesnosti narasle do neodrživih razina i stvorile snažan inflatorni pritisak. Sada taj uvoz, između ostalog, pomaže u smanjivanju inflacije u EU-u, gurajući cijene primarnih sirovina da se koliko-toliko vrate u normalne razine – objašnjava Robert Jurišić, direktor tvrtke S-Grain BI i agrarni analitičar.

Isti scenarij i u Hrvatskoj

Jurišić navodi i to da su jedina roba koja je promijenila dinamiku na EU tržištu žitarice, uljarice, ulja i sačma, koji su bitni za direktnu ljudsku i životinjsku prehranu.

– Najveći je poremećaj na tržištu pšenice jer je EU neto izvoznik pšenice. Međutim, ostalu agrirobu, poput kukuruza, sojina zrna ili sojina te suncokretova ulja i sačme, Europa ionako uvozi i tu nije samodostatna, dakle uvoz te robe Europi treba. Jedino su ti proizvodi negativno utjecali na kretanje cijena, i to negativno iz perspektive EU proizvođača – objašnjava Jurišić.

Hrvatska je u toj priči, svojim članstvom u Vijeću Europe, u kojem odluke donose premijeri i ministri vanjskih poslova zemalja članica EU-a, podupirala Ukrajinu, stoji u odgovoru koji smo dobili iz Ministarstva vanjskih poslova.

‘Uz kontinuirano pružanje bilateralne pomoći Ukrajini, Republika Hrvatska od početka ruske agresije ističe važnost kontinuirane potpore Europske unije Ukrajini u širokom spektru područja, uključujući gospodarstvo i trgovinu. Republika Hrvatska podupire daljnje integracijske procese u okviru procesa pristupanja Ukrajine Europskoj uniji, uz provedbu potrebnih reformi i ispunjavanje postavljenih kriterija‘, odgovaraju u Ministarstvu. Drugim riječima, Hrvatska je za sve te trgovinske ustupke digla ruku i podržala ih bez protupitanja što će se dogoditi domaćoj poljoprivredi. A dogodio nam se isti scenarij kao i drugdje. Nismo samo tranzitna luka, već i mjesto gdje ukrajinske žitarice itekako završavaju.

Šteta od 20 do 40 milijuna eura

Stručnjak za agrobiznis i pokretač bloga Poljoprivredne priče Ivan Malić potvrđuje stajališta da hrvatska poljoprivreda trpi veliku štetu zbog poremećaja toka žitarica i uljarica iz Ukrajine. Ta šteta najbolje se, napominje, vidi na primjeru uvoza ukrajinskog suncokreta u RH po nižim cijenama od hrvatskog, što utječe na cijene otkupa suncokreta od hrvatskih poljoprivrednika.

– Indirektnu štetu RH trpi u prodaji pšenice i kukuruza svom tradicionalno najvećem tržištu Italiji. Italija se u zadnjih 12 mjeseci snažnije okrenula jeftinijem ukrajinskom kukuruzu i pšenici, tako da su hrvatski proizvođači kukuruza i pšenice ostali bez dijela tog tržišta. S obzirom na to da su ostale zemlje u okružju poput Srbije i Mađarske i same izvoznice te robe, Hrvatskoj je preostalo tržište BiH i arapskih zemalja, gdje ne uspijeva nadoknaditi gubitak talijanskog tržišta. Zbog toga je pritisak na cijene kod nas veći, pa su hrvatska pšenica i kukuruz u ovom trenutku od 10 do 20 eura po toni jeftiniji nego što bi trebali biti gledajući trenutačne burzovne parametre, a uzmemo li u obzir da proizvodimo oko dva milijuna tona pšenice i kukuruza, direktna šteta iznosi od 20 do 40 milijuna eura – izračunao je Malić.

U Ministarstvu vanjskih poslova na smatraju važnim obrazložiti koliko ukrajinskih proizvoda ostaje u Hrvatskoj, a koliko ih se kroz naše luke plasira na treća tržišta, ni kako je ukrajinski uvoz utjecao na naše proizvođače, ali kad je uvoz iz Ukrajine u pitanju, potvrđuju da smo najviše uvezli kukuruza, šećera, brašna od pšenice ili suražice te listova za furniranje.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u prvih 10 mjeseci prošle godine iz Ukrajine smo uvezli robe i proizvoda u vrijednosti od 69,7 milijuna eura, a u istom razdoblju 2022. godine saldo je bio 51,7 milijuna eura. Drugim riječima, ukrajinska ratna ekonomija u samo godinu dana povećala je izvoz u Hrvatsku za gotovo 18 milijuna eura ili čak 35 posto.

Ako je takav rast ukrajinskog uvoza u Hrvatskoj, možemo samo pretpostaviti koliki je rast izvoza na tržišta susjednih zemalja Ukrajine poput Bugarske, Mađarske, Poljske, Rumunjske i Slovačke. No utjecaj na tržište čak i ako ga negiramo postoji i svaka zemlja, odnosno dionici tržišta svake zemlje EU-a morat će se prilagoditi tim promjenama i dinamikama. To će zasigurno značiti preslagivanja i konsolidaciju na strani proizvođača, trgovaca i industrije, a to je proces u kojem će neki morati postati još jači, a neki će otpasti i nestati s tržišta. Politika je spremna na takve ekonomske žrtve radi ostvarenja većeg cilja, a to je ipak pobjeda Ukrajine i poraz Rusije. 

Ostatak teksta pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju tjednika Lider.

17. travanj 2024 16:32