Ukupna potrošnja Europe na oružje raste na 343 milijarde eura

Europska sigurnosna arhitektura nikad nije bila skuplja ni krhkija. Od prve ruske agresije na Ukrajinu 2014., a osobito nakon invazije 2022., obrambeni proračuni EU država rastu iz godine u godinu. Prema podacima Europske obrambene agencije (EDA), zemlje članice EU-a u 2024. su na obranu potrošile 343,2 milijarde eura, gotovo dvostruko više nego 2020. kada je izdvajanje iznosilo 198 milijardi. Od toga je 106 milijardi eura otišlo na ulaganja za nabavu opreme i vojni R&D, što je čak 42 posto više u realnim iznosima nego godinu prije. Ta ulaganja čine oko 31 posto ukupne obrambene potrošnje, najviši udio otkad EDA vodi statistiku. Do 2025. iznos bi, prema projekcijama EDA-e, trebao narasti na oko  392 milijarde eura.

U nominalnim iznosima to je skok od 98 posto između 2020. i 2025. godine. Čak i kada se brojke očiste od inflacije i preračunaju u stalne cijene 2024., riječ je o realnom rastu od oko 63 posto u istom razdoblju. Gledano u duljem luku, od 2015. do 2025., obrambena je potrošnja u EU realno porasla za gotovo 99 posto, piše Euronews. Najniža razina obrambene potrošnje u EU bila je 2014., sa 188,5 milijardi eura, ali od tada se iznosi penju svake godine.

Ključni okidač, slažu se sigurnosni analitičari, bila je ruska agresija na Ukrajinu i istodobno sve nesigurnija i promjenjivija potpora SAD-a europskoj sigurnosti. I dok se u pozadini pregovara o mirovnom planu koji bi mogao značajno ići u korist Moskve, zemlje na istočnom krilu EU sve češće računaju sa scenarijem neke buduće ruske ofenzive i svoju obrambenu politiku, pa tako i proračune, tome prilagođavaju.

Njemačka i Francuska predvode

Unutar Europske unije, Njemačka je uvjerljivo najveći pojedinačni potrošač. U 2024. je za obranu izdvojila 90,6 milijardi eura, što je 26,4 posto ukupne EU obrambene potrošnje. Francuska je druga s 59,6 milijardi eura, odnosno 17,4 posto. Zajedno, Berlin i Pariz drže gotovo 44 posto svih obrambenih izdataka Unije, što čini oko 150 milijardi eura godišnje. Time ne preuzimaju samo financijski teret, nego i političko vodstvo u raspravi o tome kakvu obranu Europa uopće želi i može priuštiti.

Treće mjesto drži Italija s 32,7 milijardi eura, a odmah iza nje je Poljska s 31,9 milijardi,  zemlja koja se u nekoliko godina pretvorila u jednog od najagresivnijih ulagača u obranu u Europi. Španjolska je peta s 22,7 milijardi eura, ali i dalje relativno skromna s obzirom na veličinu svog gospodarstva. Toliko skromna da je američki predsjednik Donald Trump početkom godine javno prijetio da bi, ako ne poveća izdvajanja, Španjolska mogla biti praktički nepoželjna u NATO-u.

Kada se zbroje izdaci ovih pet zemalja, Njemačke, Francuske, Italije, Poljske i Španjolske dobije se 237,5 milijardi eura, odnosno 69,2 posto ukupne obrambene potrošnje EU-a. U prijevodu to znači da sedam od deset eura za obranu u Uniji dolazi iz samo pet proračuna.

Na drugom kraju ljestvice nalazi se skupina od 14 članica koje godišnje troše manje od 5 milijardi eura, a njih osam manje od 2 milijarde. Zajedno izdvajaju 28,2 milijarde eura, tek 8,2 posto EU ukupnog iznosa. U toj 'donjoj ligi' su, primjerice, Austrija (4,9 milijardi), Mađarska (4,5 milijardi) i Portugal (4,2 milijarde), dok je Malta, najmanja članica, na svega 99 milijuna eura.

Što se Hrvatske tiče, za razliku od vremena nakon krize, kada je rezala vojni proračun, Hrvatska je u posljednjih desetak godina naglo preokrenula trend i gotovo udvostručila izdvajanja za obranu. Od oko 600 milijuna eura 2014. došla je do više od 1,5 milijardi eura 2024., a 2025. praktički doseže NATO-ov prag od 2 posto BDP-a. Većina tog novca ne ide više samo na plaće i održavanje sustava, nego na skupe modernizacijske projekte, od borbenih aviona i oklopnih vozila do helikoptera i protuzračne obrane kako bi se Hrvatska ozbiljnije uklopila u planove NATO-a na istočnom krilu.

Za širu sliku važno je dodati i ključne europske NATO članice izvan EU-a. Ujedinjena Kraljevina je 2024. za obranu potrošila oko 65,8 milijardi funti, odnosno približno 75 milijardi eura, dok je Turska bila na razini od oko 24,4 milijarde eura.

Koliko Europa troši po glavi stanovnika?

Još je zanimljivija slika kada se troškovi spuste na razinu stanovnika. U 2024. obrambena potrošnja po osobi kretala se od 174 eura u Malti do 1540 eura u Danskoj. Prosjek EU-a iznosio je 686 eura po stanovniku, a kada se uračuna težina pojedinih zemalja prema broju stanovnika, 'realni' prosjek diže se na 764 eura.

Osim Danske, još četiri zemlje prelaze granicu od 1000 eura po osobi. Nizozemska s 1184 eura, Finska s 1140, Švedska s 1073 i Njemačka s 1069 eura po glavi stanovnika. Riječ je mahom o državama koje se nalaze na sjeveru i istoku Europe, bliže ruskim granicama i s mnogo manjom tolerancijom prema sigurnosnim rizicima. Na drugoj strani spektra je deset zemalja koje na obranu troše manje od 500 eura po stanovniku. Španjolska se, primjerice, zaustavlja na 465 eura. Francuska izdvaja 869 eura po osobi, a Italija 555 eura, što dobro pokazuje kako se i među velikim gospodarstvima EU-a vodi tih 'unutarnji rat' prioriteta između socijalne potrošnje, zelene tranzicije i obrane. Kada se pogleda Hrvatska, cifra iznosi 406 eura po osobi.

Europa kupuje skupu tehniku

Iza rasta ukupnih iznosa krije se još važnija promjena, a to je struktura potrošnje. Više to nije samo pitanje većih plaća, logistike i održavanja. Prema podacima Vijeća EU i EDA, 2024. je bila prijelomna godina kada su obrambena ulaganja (nabava opreme i vojni R&D) skočila 42 posto u odnosu na 2023., na rekordnih 106 milijardi eura, što je oko 31 posto ukupne obrambene potrošnje (ukupno: 343 milijarde). Od toga je oko 88 milijardi otišlo na nabavu nove opreme, uglavnom sustava velikih vrijednosti, od borbenih aviona, tenkova i PZO sustava do streljiva i raketnih sustava što je gotovo 40 posto više nego godinu ranije. Još 13 milijardi eura EU je 2024. uložila u obrambeni istraživačko-razvojni segment, 20 posto više nego prethodne godine.

Trend se, barem prema projekcijama, nastavlja. Već 2025. ulaganja bi mogla dosegnuti gotovo 130 milijardi eura, uz daljnji rast R&D-a na oko 17 milijardi eura. To znači da se Europa ne priprema samo popuniti skladišta, nego ulazi u puni ciklus modernizacije što je dobar signal za obrambenu industriju, ali i dugoročno fiskalno opterećenje za proračune.

Još prije nekoliko godina NATO je postavio cilj da najmanje 20 posto obrambenih proračuna članica ide na ulaganja u opremu i R&D. Taj se cilj relativno dugo vukao uredno zapisan po dokumentima, ali nedosegnut u praksi. Tek u posljednjih šest godina EU kao cjelina dosljedno prelazi tu granicu, a 2024. se penje i do 31 posto udjela ulaganja, najviše otkad EDA vodi statistiku.

R&D: Europa troši, ali SAD i dalje bježi

Unatoč snažnom skoku, europski R&D u obrani i dalje je patuljak u odnosu na SAD. Prema podacima EDA i analizi Europskog vijeća te neovisnim ekonomskim i sigurnosnim analizama, EU zemlje na istraživanje i razvoj troše tek oko 4 posto svojih obrambenih proračuna, dok SAD na RDT&E (research, development, test & evaluation) troši oko 15 posto vojnog proračuna. U apsolutnim iznosima, jaz je još veći. Američki vojni proračun za 2024. procjenjuje se na više od 900 milijardi dolara, gotovo tri puta više od agregiranog EU iznosa.

Od 2 do 5 posto BDP-a

Prijelomna 2014. godina označila je kraj višegodišnjeg smanjivanja obrambenih proračuna. Tada su EU zemlje, od kojih je većina ujedno i članica NATO-a, zaustavile rezove i postepeno počele dizati ulaganja, uzimajući kao orijentir savezni cilj od 2 posto BDP-a za obranu. Trebalo je nekoliko godina da porast obrambenih izdataka uopće sustigne rast BDP-a i počne se vidljivo približavati toj brojci. Međutim, danas je rasprava već otišla korak dalje.

Na nedavnom summitu NATO-a, članice su se pod pritiskom SAD-a usuglasile da će do 2035. ciljati ukupno 5 posto BDP-a za sigurnost, oko 3,5 posto izravno za obrambene proračune, a dodatnih 1,5 posto za širi sigurnosni ekosustav, od cyber zaštite i otpornosti infrastrukture do industrijske baze.

Za europske proračune se postavlja pitanje koliko još mogu dizati obrambena potrošnja, a da ne 'pojede' sredstva za klimatsku prilagodbu, socijalne programe, zdravstvo ili obrazovanje? I što će se dogoditi s izdacima ako potencijalni mirovni sporazum oko Ukrajine bude skrojen na način koji dugoročno ostavlja Rusiji prostor za novi napad na istoku kontinenta?

Odgovori na ta pitanja tek se traže. Za sada je sigurno tek jedno, Europa je ušla u novu eru naoružavanja, a račun za tu sigurnost već danas broji stotine milijardi eura godišnje s jasnim trendom daljnjeg rasta.