Unatoč slabljenju inozemne potražnje Hrvatska će i u 2024. solidno rasti

Planirati se mora bez obzira na nikad nesigurnija vremena i brojnost elemenata koji mogu minirati i najpažljiviji plan. Prosinac je stoga vrijeme kada poduzetnici bogobojaznije nego u bilo kojem drugom mjesecu vire u analitičarske prognoze ne bi li u njima ugledali vlastitu poslovnu sudbinu u 2024. I sveukupno, ta sudbina nije posve loša, BDP će rasti, plaće također, inflacija će padati, obilna EU sredstva i dalje su na raspolaganju. Uz nužnu distancu od prognoza, prije svega s obzirom na moguća/očekivana geopolitička iznenađenja.

Pa, krenimo tematskim redom. Recesije u Hrvatskoj neće biti. Neće, doduše, biti ni tako visokog skoka BDP-a kao ove godine, ali on će i dalje biti među najvišim u EU-u. Rast BDP-a iduće se godine, složni su analitičari, očekuje na razini od 2,5 posto, prije svega na temelju domaće potražnje (potrošnja države i stanovništva). Pri tome glavni rizik i dalje ostaje isti, oporavak europodručja i naših najvećih trgovinskih i turističkih partnera (Njemačka, Italija, Austrija).

Rast potiče domaća potrošnja

Hrvoje Dolenec, direktor Makroekonomskih i tržišnih analiza Zagrebačke banke, dodaje da je rast u europodručju slab zbog slabosti u prerađivačkoj industriji, slabe osobne potrošnje zbog pada realnoga dohotka i rasta kamatnih stopa. S druge strane, rast će biti poguran oporavkom realnih dohodaka i osobne potrošnje, posebno u središnjoj i istočnoj Europi.

– Robni izvoz mogao bi rasti tek vrlo blago, a veću bi ulogu u potražnji mogle preuzeti zemlje središnje Europe, gdje očekujemo ipak malo jači oporavak. U bilanci plaćanja Hrvatska će vjerojatno zabilježiti mnogo blaži deficit u 2023. i 2024. nego u revidiranoj 2022., a pri tome će odljevi dohotka i deficit u robnoj razmjeni vjerojatno nadmašiti pozitivna očekivanja u rezultatu (turističkih) usluga. Robni bi se deficit pak mogao i povećati s obzirom na nisku izvoznu potražnju i domaću potrošnju, koja bi trebala stvarati potražnju za uvozom – precizira Dolenec.

Prva dama analitike PBZ-a Ivana Jović potvrđuje da domaći elementi imaju bolje izglede.

– Jačanje osobne potrošnje potaknuto povratkom realnog rasta plaća i stabilnim tržištem rada obilježenim kroničnim nedostatkom ne više samo kvalificirane već uopće radne snage zasigurno će se nastaviti i u idućoj godini. Pozitivno bi rastu također trebale pridonijeti investicije i dalje financirane fondovima EU-a. Inozemna će potražnja ovisiti o rastu globalne trgovine odnosno naših glavnih trgovačkih partnera, a kod turizma bih bila oprezna, s obzirom na to da je ova godina naglasila probleme glavnoga dijela sezone, odnosno pitanja kapaciteta te kvalitete smještaja i cjenovne politike – upozorava Jović.

Još jedna dama, Zrinka Živković Matijević, koja vodi analitiku u RBA-u, dodaje da će osobna potrošnja, podržana snažnim tržištem rada, nastavkom dezinflacijskog trenda, uz ubrzavanje realnog rasta plaća, ostati predvodnik rasta i u 2024. godini.

Glavni je izvor neizvjesnosti EU

– Izgledan je i nešto snažniji rast investicija koje se oslanjanju na europska sredstva, jer su manje osjetljive na neizvjesnost. Očekivana kretanja u europodručju i najvažnijim trgovinskim partnerima za sada pokazuju vrlo slabašan rast. Štoviše, rast noćenja i prihoda od turizma u 2024. godini usporit će odražavajući slabost inozemne potražnje, ispuhivanje postcovid-učinka oporavka usluga te očekivani rast stope štednje, posljedica usporavanja gospodarstva, prisutnih inflatornih pritisaka i rastućih kamatnih stopa. Sve to, uz ostale rizike vanjskoga okružja poput cijena na svjetskim robnim tržištima (nafte, energije, plina i poljoprivrednih sirovina) može rezultirati nižim rastom u 2024. od projiciranih 2,5 posto – zaključuje Živković Matijević.

Alen Kovač, glavni ekonomist Erste banke, smatra da je osim duboke promjene karaktera geopolitičkih odnosa glavni izvor neizvjesnosti u 2024. nejasan karakter ekonomskih izgleda EU-a i naših trgovinskih partnera, gdje iskače Njemačka.

– Narušavanje izgleda, unatoč relativno snažnoj domaćoj potražnji, moglo bi biti teret rastu u 2024. U takvim okolnostima fokus vlade, stare i nove, treba ostati na uravnoteženoj fiskalnoj politici uz dodatne strukturne reforme, gdje ciljano članstvo u OECD-u može biti katalizator. Nastavak uspjeha, kad govorimo o povlačenju sredstava iz NPOO-a, ostaje nešto gdje vidimo fokus i u 2024. godini – ističe Kovač.

Glavni analitičar HGK-a Goran Šaravanja potvrđuje da će inozemno okružje biti izazovnije nego ove godine.

– Industrijski je sektor u europodručju u recesiji, stope rasta u Kini bit će znatno niže ubuduće u odnosu na izražene stope rasta na koje smo se navikli u proteklih nekoliko desetljeća, a otvoreno pitanje ostaje koliko dugo može američka ekonomija nastaviti rasti. Više kamatne stope svakako su važan element, no ipak je najvažniji u razvijenome svijetu, pa i Hrvatskoj, nedostatak radne snage. Nepoticajni inozemni gospodarski okvir svakako je važna stavka za poslovanje naših članica – zaključuje.

Rizik je i rast plaća

Hrvoje Stojić, HUP-ov glavni ekonomist, tvrdi da je kratkotrajna recesija u europodručju (trajat će do polovice 2024.) neizbježna s obzirom na pogoršanje uvjeta financiranja, slabljenje fiskalnog stimulansa, širenje krize u graditeljstvu, kao i pogoršanje cjenovne konkurentnosti zbog visokih cijena energenata i jačanja eura.

– U osnovnom scenariju oporavak koji očekujemo od druge polovice 2024. neće dosegnuti pretpandemijski trend ni do kraja 2025. godine, a to utječe i na Hrvatsku, u kojoj očekujem usporavanje rasta BDP-a na dva posto, prije svega zbog smanjenja robnoga izvoza. Poticajnije vanjsko okružje, snažniji rast turizma, rekordni priljev iz EU fondova, strane investicije te snažniji utjecaj fiskalne politike u izbornoj su godini ključni poticatelji rasta. Energetska kriza, geopolitički rizici, pogoršanje sentimenta potrošača u europodručju, visoka inflacija, prekomjerno stezanje centralnih banaka, volatilnost financijskih tržišta te lošiji uvjeti financiranja negativni su rizici. Tomu valja dodati nepovoljne demografske tokove uz manjak radne snage, koji također prijete rastu u srednjem roku – precizira Stojić.

Dakle, nedostatak radnika i rast plaća ostaju dominantni domaći rizici. A plaće će, ovisno o analitičaru, rasti između 4,4 i osam posto. Na rast plaća najviše upozorava Stojić, koji veli da ove godine očekuju rast ukupnih primanja od čak 18 posto, što je znatno više od stope inflacije (osam posto), uza sve izraženiju ulogu eksplozije plaća u javnom sektoru.

– Nominalni rasta bruto plaća u 2024. kretat će se oko 8,5 posto, a s obzirom na mogućnost prosječnoga rasta neoporezivih primanja znatno iznad 20 posto, rast ukupnih primanja zaposlenih mogao bi premašiti 12 posto. Uz manjak radne snage i nižu inflaciju realni rast plaća u 2024. uvelike odražava eksploziju mase plaća u proračunu za 2024. (+32 posto!) i jednog od najvećih povećanja minimalne plaće (+20 posto) u usporedbi sa svim članicama EU-a – upozorava Stojić.

A razina rejtinga nije neuhvatljiva

No nikako ne treba zanemariti ni rizik rasta kamata, koji bi u Hrvatskoj mogao imati suprotni predznak od kretanja u EU-u ili SAD-u. Dolenec kaže da će se kamate i u 2024. prilagođavati rastu referentnih tijekom 2023. godine.

– Središnji je scenarij da ECB-ove kamatne stope više ne rastu i da se počinju spuštati od sredine 2024. U Hrvatskoj bismo se mogli naći u situaciji poticaja za podizanje kamatnih stopa zbog rastućih kamata na depozite, jer rast i aktivnih i pasivnih kamatnih stopa u Hrvatskoj kaska za većinom zemalja u europodručju i regiji SIE – tumači Dolenec. Stajalište je analitičara Erste Groupa da će sredinom 2024. biti zadovoljeni uvjeti za početak trenda postupnog spuštanja referentnih kamatnih stopa.

Ivana Jović dodaje da je još podosta elemenata koji će utjecati na poslovanje: privlačenje i zadržavanje radne snage, tehnološke promjene, otpornost na geopolitičke i klimatske šokove, na promjene u ekonomskom okružju (promjene u poreznim/monetarnim/industrijskim politikama, geoekonomska fragmentacija), ESG zahtjevi. Može li u takvome svijetu Hrvatska zakoračiti prema A investicijskome razredu?

– Ako se ostvari očekivani gospodarski rast, odnosno ciljane fiskalne pozicije ne naruše (veći deficit od planiranog, odnosno sporije spuštanje razine javnog duga), izgledno je dosezanje A razine rejtinga, pretpostavljam nakon izbora kada budu jasnija stajališta nove vlade, ali i dostupni ažurni makropokazatelji – misli Jović.

Živković Matijević kaže da u scenariju u kojem se realiziraju trenutačne procjene gospodarskih kretanja i fiskalnih pokazatelja (javni dug i proračunski saldo), uz očekivano poboljšanje povlačenja sredstava iz fondova EU (uključujući i Next Generation), ne isključuje mogućnost poboljšanja kreditne ocjene Hrvatske. Takav je korak, kaže, izgledniji u drugoj polovici 2024. godine. Dolenec dodaje da će deficit, i uz eksploziju rashoda, ostati unutar fiskalnih pravila (dva posto BDP-a), što će omogućiti daljnje smanjivanje odnosa duga opće države i BDP-a i približavanje razini od 60 posto BDP-a. To bi, ne bude li fiskalnih iznenađenja, bio odličan signal za globalne investitore i rejtinške agencije, pa postoji velik potencijal za poboljšanje rejtinga na temelju pozitivnih izgleda koji su najveće agencije objavile u 2023. godini.

Javne financije dobro stoje

Stojić upozorava da je bujanje rashoda zbog plaća (32,2 posto) i naknada građanima (16,9 posto) podignulo ukupne rashode za čak 11,2 posto, što je znatno iznad nominalnog rasta BDP-a.

– Međutim, planirano povećanje proračunskoga konsolidiranog deficita na 1,9 posto BDP-a Hrvatsku i dalje pozicionira među članice EU-a s najmanjim deficitom. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja regije CEE koje poboljšavaju pokazatelje u javnim financijama te samo jedna od tri kojima u 2024. godini ne prijeti ulazak u proceduru prekomjernog deficita – poručuje Stojić, dodavši da se uz dobre trendove u javnim financijama očekuje i niz pozitivnih ocjena rejtinških agencija u smjeru A rejtinga u 2024. godini.

Šaravanja također misli da će nam, unatoč ekspanzivnom proračunu, barem jedna od vodećih rejtinških agencija dodijeliti A razinu kreditnoga rejtinga.

– Važno je naglasiti da postojanje kapitalizirane mirovinske štednje, čiji smo tranzicijski trošak većim dijelom isfinancirali, pridonosi dugoročnoj stabilnosti javnih financija, što rejtinške agencije itekako uzimaju u obzir pri dodjeli kreditnih rejtinga – zaključuje.

Dakle, kada podvučemo crtu, recesije neće biti, iako se inozemna potražnja ispuhuje. Uostalom, dok je EU izvora financiranja ni rast kamata ne ugrožava poslovanje. Ako geopolitika ne promiješa karte.