Ruski predsjednik Vladimir Putin, izgubio je energetski rat jer je najgore od energetske krize prošlo. Barem tako tvrdi jedan od najuspješnijih svjetskih trgovaca energenatima Pierre Andurand.
Upravitelj hedge fondova usmjerenih na energente rekao je i da je malo vjerojatno da će se prošlogodišnji skok cijena ponoviti te da Europa vrlo brzo uči kako živjeti bez ruskog plina.
Ograničavanje ruskog plina zbog potpore Ukrajini doveli su u kolovozu europsku referentnu cijenu iznad 300 eura po megavat satu, 10 puta više od normalne razine. Ipak, posljednjih je mjeseci cijena pala na oko 50 eura po megavat satu. Još uvijek su to vrlo visoke razine, ali daleko podnošljivije za europska gospodarstva zaglibljena u krizi zbog visokih troškova života.
‒ Vrlo visoke cijene prirodnog plina i struje u Europi bile su izuzetno loše za svjetsko gospodarstvo, ali sada su se vratile na razumniju razinu. Ako cijene plina ostanu ovdje, bit će puno manje briga o inflaciji i porastu kamatnih stopa. Nema više straha od energetske krize ‒ rekao je Andurand u intervjuu za Financial Times naglašavajući pritom da je Putin izgubio energetski rat jer, sada kada se Europa navikava na život bez ruskog plina nema potrebe se ikada vratiti na staro.
Putin podcijenio zapad
Andurand, čija tvrtka Andurand Capital upravlja imovinom vrijednom 1,4 milijarde dolara, bivši je trgovac energentima Goldman Sachsa i Vitola, a proslavio se mnogim velikim potezima u trgovanju naftom i drugim energetskim proizvodima u posljednja dva desetljeća.
Putin je, prema riječima upravitelja fonda, pogriješio kada je prošle godine smanjio izvoz plina u Europu, jer iako je uspio privremeno povisiti cijene, podcijenio je sposobnost europskih zemalja za prilagodbu.
‒ Mislim da je bila Putinova pogrešna procjena oko toga tko ima utjecaj, na isti način na koji je pogrešno procijenio kako će Ukrajina uzvratiti udarac i kako će se zapad ujediniti ‒ rekao je Andurand dodajući da je Rusija zauvijek izgubila svog najvećeg kupca te će joj trebati najmanje desetljeće da preusmjeri plin na trenutno glavno tržište, Aziju.
Dok je Andurand tvrdio da se kriza s plinom i strujom bliži kraju, ipak je rekao da postoji potencijal za velike pomake u robi po kojoj je najpoznatiji. Cijene nafte, rekao je, pale su na vrlo nisku razinu posljednjih mjeseci i trebale bi rasti kako se ubrzava ekonomski oporavak Kine nakon otvaranja granica.
Nadalje, nafta bi mogla dosegnuti razinu od 140 dolara po barelu u drugoj polovici 2023. godine, tvrdi.
‒ Ponovno otvaranje Kine dovest će do puno većeg rasta potražnje za naftom nego što se očekivalo ‒ rekao je dodajući da će trebati nekoliko mjeseci da tržište prepozna razmjere porasta potražnje te da bi globalna potrošnja predvođena Kinom ove godine mogla porasti za čak četiri milijuna barela dnevno.
Naglasio je svakako da 140 dolara po barelu ‘nije ludo visoka cijena‘ nakon što se uračuna inflacija, a nedugo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu prošle godine cijena nafte je nakratko skočila na 139 dolara po barelu.
Andurand je rekao da ne računa na nedavno pooštravanje zapadnih sankcija Rusiji za povećanje cijene jer je predvidio da mjere vjerojatno neće ukloniti previše barela s tržišta, a Moskva je odlučila prodavati svoju naftu po nešto sniženoj cijeni kako bi privukla nove kupce u Aziji.
Rusija smanjuje proizvodnju
Iz Rusije je pak stigla vijest da će sljedeći mjesec smanjiti proizvodnju nafte za 500 tisuća barela dnevno. Reakcija je to na sankcije sa zapada te pokušaj Rusije da oštro poveća cijene nafte.
Smanjenje proizvodnje Kremlj je više puta nagovijestio otkako su Europska unija i G-7 počeli raspravljati o ograničavanju cijena, a taj potez mogao bi uzburkati tržište nafte.
Cijene sirove nafte skočile su nakon ove vijesti, a Brent je izbrisao ranije gubitke i porastao za čak dva posto na 86,50 dolara po barelu. Prije ovog tjedna, međunarodna referentna vrijednost pala je devet posto od sredine siječnja, što je pomoglo ublažiti zabrinutost zbog inflacije.
‒ Rusija vjeruje da je mehanizam ograničenja cijena ruske nafte i naftnih derivata intervencija u tržišne odnose i produžetak destruktivne energetske politike kolektivnog Zapada ‒ rekao je potpredsjednik ruske vlade Alexander Novak u izjavi u petak. Njegova tiskovna služba potvrdila je da će smanjenje utjecati na proizvodnju sirove nafte.
Potez Moskve produbljuje ograničene opskrbe od dva milijuna barela dnevno koje je krajem prošle godine objavio OPEC+, a kojeg Rusija predvodi zajedno sa Saudijskom Arabijom. Na sastanku odbora početkom ovog mjeseca, ministri iz skupine nisu vidjeli potrebu za promjenom ograničenja proizvodnje, koje traje do kraja 2023. godine.
Novak je rekao i da od sada Rusija može prodavati svoju naftnu na inozemnim tržištima, ali se ne želi pridržavati ograničenja cijena koje nameću zapadne zemlje te da će prilikom daljnjih odluka postupati prema razvoju situacije na tržištu.
Prihodi Moskve od nafte pretrpjeli su udarac posljednjih mjeseci. Pad od oko 40 dolara po barelu nafte Brent od lipnja bio je najveći faktor. Popust po kojem se Urals sirova nafta, glavna ruska izvozna klasa, trguje u odnosu na međunarodnu referentnu vrijednost također se povećao jer su zabrana uvoza u EU i ograničenje cijena G-7 prisilili zemlju da traži nova tržišta i alternativne metode isporuke.
Unatoč tome, ruska je proizvodnja bila iznenađujuće otporna. Otkako je u travnju dosegnula najnižu razinu nakon invazije od 10,05 milijuna barela dnevno, ruska se proizvodnja nafte oporavila na oko 10,9 milijuna barela dnevno krajem 2022. Ostala je blizu te razine i u siječnju, unatoč zabranama Europske unije.