Zagreb se nepotrebno širi na periferiju grada gdje ne postoji komunalna infrastruktura. Time nastaje trošak dovođenja i održavanja komunalne infrastrukture, uništava se zelenilo na postojećim oranicama na kojima se razvija novogradnja, stvaraju se prometne gužve, buka i onečišćava zrak a stanovnicima tih i ostalih kvartova narušava kvaliteta života
Dvadeset pet milijuna eura uštedjelo bi se na gradnji prometnica, a u isto vrijeme sačuvalo bi se milijun kvadrata zelenila. Na zagrebačkim cestama bilo bi 4300 automobila manje, a čak sedam dana godišnje, odnosno 168 sati, prosječna osoba bi manje provela u automobilu u vožnji na posao i natrag. Ovo su samo neki podaci iz analize Avison Younga i 3LHD-a koja pokazuje cijeli niz prednosti razvoja grada Zagreba putem urbane regeneracije u širem centru grada (npr. Gredelj) u odnosu na nekontrolirano širenje na periferiju (primjerice Svetu Klaru).
Prema toj analizi, budući da je unutar obuhvata Gredelja moguće postići veću gustoću stanovanja, zbog razvijene mreže velikih prometnica i ostale komunalne infrastrukture, za isti broj stanova na periferiji je potrebno dva i pol puta veća površina zemljišta. Odnosno, milijun kvadrata naspram 400 tisuća u Gredelju. U analizi je pretpostavljeno da stanovnici koji putuju na posao, rade u centralnoj poslovnoj zoni u Zagrebu (Vukovarska, Radnička, Heinzelova) pa je zaključeno da bi urbana regeneracija Gredelja rezultirala manjom potrebom za dodatnim automobilom u obitelji.
Točnije, 17 tisuća stanovnika, koliko bi se moglo smjestiti na lokaciji Gredelj imali bi 6800 automobila, dok bi zbog udaljenosti od posla, isti broj stanovnika u Svetoj Klari trebao 11050 vozila. To implicira i veće troškove za stanovnike Svete Klare. I to od čak osam tisuća eura godišnje (u izračun je uzeta prosječna cijena uvezenog automobila od 15800 eura, odnosno rate kredita, osiguranje, kasko, servisi, parking, gorivo i sl.)
Zagreb se nepotrebno širi na periferiju grada gdje ne postoji komunalna infrastruktura. Time nastaje trošak dovođenja i održavanja komunalne infrastrukture, uništava se zelenilo na postojećim oranicama na kojima se razvija novogradnja, stvaraju se prometne gužve, buka i onečišćava zrak a stanovnicima tih i ostalih kvartova narušava kvaliteta života. Gradnja na periferiji je većinom stihijska i događa se “točkasti urbanizam”, a komunalna infrastruktura (prometnice, javni prijevoz, vodovod, kanalizacija, javna rasvjeta, javni sadržaji poput parkova, škola, vrtića, ambulanti itd.) ne prati razvoj. Stanovnici na periferiji postaju “ovisni” o automobilu i, u pravilu, žive značajno dalje od mjesta rada.
Čak 32 tisuće stanova
Istovremeno, u gradu se nalazi preko 2,2 milijuna četvornih metara neaktiviranog zemljišta u javnom vlasništvu. Značajna slabo iskorištena imovina u širem gradskom centru ima pristup komunalnoj infrastrukturi i javnom prijevozu (npr. Gredelj, Zagrepčanka/Klaonica, Badel itd.) te predstavlja veliki potencijal izgradnje uređenih kvartova, rješavanja prometnih gužvi i rasta kvalitete života. Razvoj grada unutar urbanog tkiva i povećanje gustoće naseljenosti, dovode do očuvanja prirode i zelenih površina, smanjenja prometnih gužvi, manje zagađenja zraka, smanjenje zagađenjem bukom, više korištenja javnog prijevoza i biciklističkih staza, nižeg troška gradnje i održavanja komunalne infrastrukture, višestruko jeftinijih komunalnih usluga, veće društvene uključenosti i manje usamljenosti. Ukratko, do veće kvalitete života stanovnika grada i većeg užitka boravljenja u gradu za sve posjetitelje - zaključuje se u analizi.
Uz sve navedene uštede koje donosi urbana revitalizacija u odnosu na širenje na periferiju, dodatno se nameće pitanje koliko je Grad Zagreb financijski izgubio zbog višegodišnjeg neaktiviranja brojnih skupo plaćenih zemljišta. Podsjetimo, zemljište Gredelja je 2006. godine plaćeno 660 milijuna kuna, godinu ranije zemljište tvornice Sljeme u Sesvetama kupljeno je za 170 milijuna kuna, dok je zemljište Zagrepčanke 2001. godine koštalo 118 milijuna kuna.
Prema nedavnim izračunima Avison Younga, na lokacijama u širem gradskom središtu, u vlasništvu Grada Zagreba, RH ili njihovih poduzeća, nalazi se oko 2,2 milijuna četvornih metara zemljišta na kojima bi se moglo izgraditi čak 32 tisuće stanova. U vremenu kada je priuštivo stanovanje goruća tema, teško je povjerovati da taj vrijedni potencijal i dalje ostaje neiskorišten.